Na Forum.hr-u, korisnici su raspravljali o tome tko snosi koje troškove vjenčanja i zabave nakon...
Ako vam starci plaćaju svadbu onda po meni
plaćaju sve – vi napravite neki budžet i kažete koliko vam para
treba – prepolovite to i pola daju tvoji, a pola njegovi,
napisala je jedna korisnica foruma.
Kad su Hrvati u pitanju već tradicionalno, muškarci ulaze u brak
stariji od žena, kažu statistike. Tako je prosječna dob ženika
pri sklapanju prvog braka u 2017. iznosila 31,3, a nevjeste 28,6
godina, odnosno prosječna dob ženika je u odnosu na 1990. porasla
za 4,3, a nevjeste za 5,3 godine. Moguće da se prosječna dob
ulaska u brak povećala i zbog velikih troškova života.
– Mi si sami sve plaćamo, a od staraca ne očekujem ni poklon ali
sam ga ipak dobila… bar od svojih… a i od njegovih ćemo
sigurno nešto dobit… i to je to… meni su starci gosti na
svadbi – napisala je jedna korisnica koja ne smatra da roditelji
trebaju snositi taj trošak.
Neki čak imaju i običaj večere prije vjenčanja, pa i taj trošak
moraju uključiti u ovaj, već ionako skup dan.
– Uf, što se tiče ove teme ja sam tako ljuta na dragog! Prije
svadbe prave večeru za 120 ljudi, katering, konobari, hrana sve
iz restorana. Kaže njegovi to možda neće moći platit, ispada da
ćemo to morati od naše jabuke. Ista takva usluga će biti i na dan
vjenčanja. Nakon svatova sigurna sam da ćemo ostat dužni. Pa
pitam ga što pravite cirkus kad ga si ne možete priuštit? Meni će
moji platiti doček svatova ostalo ja sama. On bi sad dizao mikro
kredit da kupi odijelo. Uf, ljuta sam na spomen ove teme. Takvo
razmišljanje me plaši. Pa čovječe stisni se malo, sve se može!
– piše jedna buduća mladenka.
Ako malo ‘proguglate’, vidjet ćete da je Zagreb
definitivno najskuplja lokacija za vjenčanje.
Prosječna cijena svadbenog menija iznosi oko 380 kuna, a slična
situacija je i u Rijeci, no ipak malo jeftinije.
Tamo je meni 350 kuna. Slavonija je najjeftinija pa je meni u
Osijeku već po cijeni od 220 kuna. Slijedi ga
Varaždin s prosječnom cijenom od oko 260 kuna, a
u Splitu se prosječna cijena kreće oko 300 kuna
po osobi.
Ima još različitih mišljenja o organizaciji.
– Mi kad smo krenuli u organizaciju, dogovor je bio sljedeći:
svadbu si organiziramo sami, s time da i moji i njegovi starci će
nam dati približno isti iznos dara, i s time bismo taman pokrili
restoran. Ostalo sve mi financiramo sami. I neki dan mi sjeli da
napravimo neki konačan popis gostiju… I sad, meni se popis nije
mijenjao od prvog dana, ja imam 34 ljudi sa svoje strane
(uključujući sve, od staraca do nekih tamo frendova), a njemu
ispalo i više nego duplo, jer si frajer zamislio zvati neke tamo
susjede… ja pop*zdila, reko, bolan, odakle ćemo mi to platit’?
Kaže on, od dara.. reko nema šanse da se ja tresem i mislim si
oću li ujutro imat para od dara za tih tvojih neplaniranih pola
gostiju, muziku i sve ostalo što se već mora podmirit’… Srezali
smo taj popis… Dakle, plaćanje svadbe bi trebalo ići po nekom
dogovoru i principu, a ne da iskaču tako neke nebulozne stvari
naknadno koje nisu bile u proračunu i za koje se nema
novaca.
Znate li za običaj da kum plaća crkvu ili tortu, a kuma buket?
Evo što kažu na Forumu.
– Zanima me tko plaća oblekicu za mladoženju, mladu, pozivnice,
zahvalnice, foto-video, glazba, prstenje i sl. Naime naši nam
plaćaju vjenčanje, ali još nismo definirali niti mi znamo što tko
plaća. Pa molim vaša iskustva.
Evo i odgovora:
– Moj slučaj – mi ćemo platiti odijela, cipele, šminku i bla bla
ostalo za srediti nas dvoje, prstenje i tak, a ostatak – stolica,
fotić, band, piće ćemo, nadam se, pokriti iz koverata (ovo mi
strašno licemjerno i ogavno zvuči, ali tako je, i mi smo ostalima
davali novac, i oni će nama dati tako da se ne brinem kad vidim
da svi to rade, neću se ni ja praviti luda) Nemojte sad samo
komentirati ‘zašto radite svadbu ak nemate novaca’ ili ‘kako
možeš očekivati da će ti netko dati pare’, samo govorim kako mi
planiramo pokriti troškove. A sudeći po iskustvima x parova
koji su se vjenčali nedavno, a na čijim smo svadbama mi bili, sve
su pokrili od novca kojeg su im svatovi darovali. Od roditelja ne
očekujem ništa.
– Moje je mišljenje da tko voli velike svadbe nek’ izvoli. Ako
netko želi imati 500 ljudi na svadbi, ak si to može priuštiti
neka izvoli. U konačnici imali vi veliku svadbu ili ne, kada
zbrojite sve troškove fiksni troškovi kao haljina, odjelo,
fotograf, cvijeće… uvijek su vam isti, dok večera ovisi o broju
ljudi. Mislim da je tu samo stvar da li vi želite takvu svadbu
(nije bitno da li je 60 ili 200) s običajima (usput mnogi tzv.
običaji uopće nisu naši običaji, tj. običaji našeg podneblja) i
cijelom pompom ili ne. Ja osobno nisam taj tip osobe, niti je
moja familija takva, dok je s drugom stranom sasvim drugačije.
Tko će opet sve skupa platiti ovisi opet o situaciji, negdje
roditelji nemaju novaca a mladi žele svadbu, da li tada roditelje
natjerati da istu plate ili će se oni sami pobrinuti za
financiranje.
– Kod mene svi sudjelujemo u troškovima. Kad smo se dragi i ja
zaručili počeli smo štediti za svadbu. Prvo smo htjeli sve sami,
ali obzirom na druge životne troškove to nije moguće, pa će nam
pomoći roditelji. Međutim, nema određene podjele tko plaća što
jer se svi ok slažemo, pa ćemo se dogovoriti. Dragi i ja smo
rekli da smo mi sretni da nam pomognu koliko mogu, ali nam je
važno da sami pokrijemo dio jer ipak je to naša svadba i ne
želimo starce previše opterećivati, pogotovo ja moju samu koja je
udovica’, napisala je jedna korisnica.
‘Ja čula da kum od mladoženje treba platit vjenčanje u crkvi…
Ali ne dozvoljavam ni to, a pogotovo ne fotografa ili tako
nešto…’
‘Mislim da kum plaća tortu? A kuma buket… Također ne želim da
mi kumovi išta plaćaju, ne zelim ih ničim opterećivati. Ni dar mi
ne triba! Želimo da nam budu svjedoci na vjenčanju, jer su nam
najbolji prijatelji, a ne da zaradimo na njima!’