'Čitanje i boravak djece vani su stvari koje su se do nedugo uzimale zdravo za gotovo, možda zato jer nije bilo neka alternative, a danas se to postavlja kao neka važna tema o kojoj treba razgovarati.'
Kao dio svjetske akcije koju je potaknula Dana Alliance
for Brain Initiative, a s ciljem promocije znanja o
mozgu i bolestima mozga u brojnim hrvatskim gradovima od 11. do
17. ožujka obilježava se Tjedan mozga. Njegovo
18. izdanje nudi odgovore na brojna pitanja kako učiti i pamtiti.
– Učenje je proces koji se od rođenja čovjeka kroz njegove
određene aktivnosti, svakodnevno odvija u njegovom životu. Ovisi
o našim kognitivnim sposobnostima i direktno je povezan s našim
pamćenjem. Proces učenja je određeno procesiranje, obrada
informacija koje kroz tijelo bilo putem vida, sluha, dodira,
pokreta, njuha, okusa, motoričkih aspekata ulaze u naš mozak.
Oblik koji uđe, taj senzorni dio, obrađuje se i odlazi u naše
motoričke centre koji onda odrađuju tu informaciju.
Dakle, oni prepoznaju tu informaciju i kreće proces obrade
tih informacija, odnosno kreće proces pamćenja. Podražaj
koji se unese biva prvo senzornim kanalima aktiviran i memoriran.
Nakon toga slijedi proces u kojem se te iste informacije obrađuju
i u radnoj memoriji prerađuju i povezuju s prethodnim znanjem
kojeg imamo i na taj način se aktivira u kratkoročnu memoriju.
Tamo ostaje jedno kratko vrijeme i ukoliko neku informaciju više
puta ponavljamo, ta informacija polako prelazi u dugotrajnu
memoriju. I ta povezanost između učenja i pamćenja je vrlo važna
i znakovita jer pamćenje i sposobnost i pamćenja kao jedna
kognitivna sposobnosti značajno utječu na cjelokupan proces
učenja – objašnjava Nenad Jertec, prof. logoped
s Odjela za otorinolaringologiju Opće bolnice Varaždin.
Kako su djetinjstvo i doba adolescencije razdoblja kada se odvija
najveći dio mentalnog razvoja vrlo je važno stimulirati mozak od
najranije dobi. A igra i čitanje neizmjerno su važni za pravilan
djetetov razvoj.
– Djeca uče od rođenja. Već u prvim mjesecima njihova života
uočavate njihove pokrete, koji su nama čine kao da su to pokreti
bez cilja, ali oni itekako imaju svoj smisao. To su opći ili
generalizirani pokreti koje dijete isprobava svojim rukama,
nogama, glavom i onda nakon tri-četiri mjeseca ono počinje
izdvajati one pokrete koji su njemu potrebni da uhvati određeni
predmet, da se okrene na trbuh odnosno leđa, da okrene glavu,
pogleda roditelje. To je već prvi obrazac učenja koji se
primjećuje kod male djece. Nakon što djeca svladaju tu motoriku
kreću i drugi aspekti učenja – interakcija s okolinom,
prepoznavanje lica, razvija se odnos majka-dijete i drugo.
Bitno je naglasiti da su sve te komponente učenja – motorika,
govor, razumijevanje govora, interakcija s okolinom – međusobno
povezane i da jedna utječe na drugu. Stoga često znamo primjetiti
da ona djeca koja imaju poteškoća s motorikom kasnije razvijaju
određene poteškoće i s govorom, jezikom, pažnjom. Stoga ističemo
kako je igra neizmjerno važna za svaki element djetetova razvoja.
Roditeljima djece od svega nekoliko mjeseci često ističem neka
djecu što više stavljaju na trbuh, potiču ih da love predmete,
vježbaju hvat, premještaju igračke iz ruke u ruku, jer upravo
takav oblik najjednostavnijih igara neizmjerno je važan u
motoričkom razvoju djeteta. Kasnije kako dijete raste, tako igre
postaju sve složenije i to nama stručnjacima omogućava da upravo
prema načinu na koje se dijete igra procjenimo kako se ono i
psihološki razvija – naglašava Goran Krnjak, dr.
med. neuropedijatar s Odjela za pedijatriju OB Varaždin,
nadovezujući se kako uz igru veliku važnost u razvoju djeteta
čini i čitanje.
Utjecaj elektroničkih medija
– Današnja djeca, nažalost, sve više su prepuštena elektroničkim
medijima, gledanju televizije, youtube kanala, crtića, igranjem
na mobitelu, računalu, tabletu, a upravo je čitanje neizmjerno
važno prvo za razvoj govora i jezika, a kasnije i zbog
emocionalnog odnosa s roditeljima, razvoja mašte, apstraktivnog
razmišljanja i drugo.
Obojica varaždinskih stručnjaka slažu se kako se fizička
aktivnost djeteta ne smije zanemarivati ni u kasnijoj fazi.
– Određena istraživanja pokazuju kako ona djeca koja su više
tjelesno aktivnija pokazuju i bolje kognitivne rezultate u
procesu učenja. Stoga i Svjetska zdravstvena organizacija
preporuča za djecu do 17 godina starosti 60 minuta svakodnevne
intenzivne tjelesne aktivnosti, upravo iz razloga što se preko
tog tjelesnog sustava mogu lakše potaknuti i dinamizirati procesi
koji su u našem mozgu i koji utječu na proces učenja. Što je naš
proces učenja uspješniji to se više stvara tzv. dopaminski sustav
pozitivne nagrade, a on pak vuče svaki novi poticaj da učenje
bude što kvalitetnije i bolje – ističe Jertec, dok se Krnjak
nadovezuje kako se uopće ne bi trebalo postavljati pitanja koliko
je čitanje i boravak djece vani dobar za njihov razvoj.
– Čitanje i boravak djece vani su stvari koje su se do nedugo
uzimale zdravo za gotovo, možda zato jer nije bilo neka
alternative, a danas se to postavlja kao neka važna tema o kojoj
treba razgovarati. Igru je potrebno što više stimulirati, upravo
zbog razvoja motorike, ali i njenih finih aspekata. Stoga je
potrebno djecu što manje stavljati pod utjecaj elektroničkih
medija, a što više s djetetom kvalitetno provoditi vrijeme,
pričati s njim, govoriti, boraviti u prirodi, izmišljati im niz
različitih zanimljivih aktivnosti koja će ih odvući od boravka u
kući, pred televizorom, računalom.
Kada se govori o učinkovitom učenju, važno je što ranije
prepoznati najbolji okvir u kojem će osoba najbolje moći
procesirati određenu informaciju. Svatko od nas ima svoj osobni
stil učenja – vizualni, auditivni i kinestetički, objašnjava
Jertec.
– Ako imate osobu gdje vidite da je kvalitetnija u procesiranju
informacije i njene obrade na način da nešto vidi, gleda,
označava bojama, onda su to osobe koje će unositi informacije na
taj način – vizualno. S druge strane ako imate osobu koja je
kvalitetna kao slušač, koja može kvalitetno prepoznati zvukove,
reagirati, memorirati takve inpute koji su došli putem slušnih
podražaja, onda je to osoba koju treba učiti na način da čita
naglas, ponavlja naglas. Jako je dobro kad roditelji s takvom
djecom razgovaraju putem određene debate, potenciraju njihove
slušne kontrole koje su kod njih više izražene i na taj način
onda djeca mogu kvalitetnije obraditi informaciju. Imamo isto
tako i djecu koja u procesu učenja moraju stalno biti u pokretu,
nešto dodirivati, imati olovku u ruci. To je njihov proces kojim
oni isto tako obrađuju informacije. Nama se možda čini da su u
nekom nemiru, ali to je njihova potreba da putem takvih pokretnih
elemenata, putem dodira aktiviraju obradu informacije, lakše ju
procesuiraju i pamte – kaže Jertec.
Cjeloživotno obrazovanje je važno
Na učenje mogu utjecati unutarnji i vanjski čimbenici. Unutarnji
čimbenici s kojima se u svojoj logopedskoj praksi Nenad
Jertec susreće su najčešće poremećaji iz spektra ADHD-a
te poremećaji pažnje i koncentracije kao jednog od dijela i
simptoma tog cjelokupnog sindroma ADHD-a.
– Pažnja i koncentracija su vrlo važni kada je u pitanju proces
učenja i pamćenja. Ako je dijete kvalitetne pažnje i
koncentracije, onda će ono biti sposobno usmjeriti svoju mentalnu
aktivnost na obradu nečega o čemu se govori, u nešto što se
gleda, čuje, radi. Na taj način kad dijete ima usmjerenost i
mogućnost da zadrži tu svoju mentalnu energiju na određenoj
aktivnosti, puno kvalitetnije i lakše će ta informacija biti
dalje proslijeđena i na taj način će i proces upamćivanja biti
kvalitetniji.
Učenje nije bitno samo u dječjoj i adolescenskoj dobi, proces
cjeloživotnog obrazovanja važan je u svim razdobljima života.
– Učenje je proces koji je neminovan kako kod male djece, tako i
kod odraslih osoba, i to u onoj srednjoj, ali i kasnijoj dobi. I
u odrasloj dobi važno je održavati kako taj tjelesni, tako i
kognitivni aktivitet jer upravo nam te poveznice pomažu da
ostanemo kognitivno zdravi i u dobroj tjelesnoj formi. Stoga je
potrebno uvijek misliti i na tijelo i na mozak jer su oni
međusobno povezani, jedan na drugog značajno utječu i jedan bez
drugog ne mogu. Baviti se učenjem i tjelesnom aktivnošću recept
je za zdravi život i zdrav mozak – zaključuje Jertec.