Imela crvena poznatija kao božikovina (lat. Viscum), je zimzeleni poluparazitski biljni rod iz porodice Santalaceae. Raširena je po Europi, Aziji, Africi i Australiji...

Ovom rodu pripada preko 100 vrsta ove biljke. Imela raste u obliku okruglastih grmića po stablima bjelogorice i crnogorice. Ti grmovi su razgranati, dugi oko jednog metra a imaju kožaste žutozelene listove i žutozelene je kore te bodljikavo nazubljenih listova na rubovima. Postoje imela crvena i imela bijela.

Imela crvena je jedina vrsta božikovine koja raste kod nas, a uglavnom je nalazimo u brdsko planinskim područjima, najčešće u bukovim šumama.

Sadržaj se nastavlja...

Raste kao grm ili manje drvo visine od 5-10 metara i vrlo je sporog rasta, ali može doživjeti starost dulju od stotinu godina.

Bobice bijele imele su otrovne, bijele su boje, veličine graška, a dozrijevaju zimi.

Njeni plodovi su ljepljivi i lako se zalijepe za koru drveta pa onda proklijaju. Od njih se može napraviti i kućno ljepilo. I sam njihov latinski naziv znači lijepilo za ptice.

U Hrvatskoj češće raste vrsta bijela imela (V. album) i nekoliko njezinih podvrsta. Ljekoviti su joj listovi i cvjetovi. Vršci grančica se beru na početku proljeća i suše, a njezini ekstrakti koriste se u liječenju zloćudnih tumora. Moderna medicina priznaje lejkovita svojstva ove biljke i koristi je kao dodatnu terapiju kod liječenja karcinoma, hepatitisa C i HIV-a.

Imela crvena posjeduje jako puno ljekovitih tvari: glikozid viskalbin,viscin, hlapivi alkaloide, poput smole visciflavin, uz holin i jedan ester holina i djelujuću tvar koja snižava tlak krvi, vitamin C, glukoza, inozit, škrob, ulje, kiseli i neutralni saponin, oleanolna kiselina, stearin, octena i palmitinska kiselina, kalcij, kalij, dosta fosforne kiseline i drugo.

Iako crvenu imelu povezujemo s Božićem, njome se ne ukrašavaju crkve jer se smatra kao poganim ukrasom.

Pretpostavlja se da je to jer je Božić kao takav, preuzeo dosta tradicija iz drugih kultura.

Zanimljivo je i jedno staro vjerovanje iz Francuske po kojem je imela otrovna jer je rasla na drvetu iz kojega je napravljen križ na kojem je Isus razapet.

Imela crvena, u narodu poznatija kao božikovina (Ilex aquifolium L.) ubraja se među najljepše zimzelene vrste pa je stoga i jedan od najljepših tradicionalnih božićnih i novogodišnjih ukrasa.

Postoji i zanimljivost iz doba starih Rimljana koji su smatrali  da imela crvena  ima čudesnu moć i štiti od munje, uroka i čarolija.

U narodnim običajima božikovina predstavlja zaštitu od zlih duhova i nesreća pa se u zimskim mjesecima stavlja pred vrata, a u vrijeme božićnih blagdana u domove, gdje treba ostati do Svijećnice. U kršćanstvu su cvjetovi božikovine simbol Isusova rođenja, crveni plodovi Isusove krvi, a bodljikavo lišće krune od trnja.

Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova na starijim granama, skupljeni u paštitaste cvatove. Sitni su, vrlo mirisni i blijedožute boje, a muški i ženski cvjetovi razvijaju se na zasebnim biljkama.

Imela crvena ima plodove, koštunice veličine zrna graška, s 4-5 sjemenki. U početku su zelene, a kada sazru sjajno su crvene boje. Dozrijevaju u studenom i prosincu pa ostaju na granama sve do proljeća. Ove bobice vrlo su otrovne i već nekoliko bobica može uzrokovati trovanje.

Listovi imele crvene u narodnoj medicini koriste se u obliku čaja ili kapi kod kašlja, prehlade, gripe, reume, gihta, artritisa, otečenih limfnih žlijezda, bolesti probavnog sustava, žutice ili kao diuretik.

Važno je napomenuti da i u listovima ima otrovnih tvari, pa za navedene tegobe treba koristiti biljke koje ne zaostaju po djelotvornosti, a nemaju štetnih sastojaka.

Imela crvena ili božikovina je ugrožena vrsta, prvenstveno zbog sječe u dekorativne svrhe pa je tako od 1961. godine zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, na svim prirodnim nalazištima. Morate znati da je zabranjeno u prirodi trgati njene grane ili čupati i presađivati cijele biljke.

U dekorativne svrhe koriste se samo biljke iz uzgoja. Imela crvena ili božikovina, nije osjetljiva na gradska onečišćenja se često sadi u parkovima a s obzirom na to da je otporna na rezanje pogodna je i za oblikovanje pa se često sadi kao živa ograda.