Od danas počinje pravi ‘prafcati’ CrossFit: Ja sam spremna!

Došlo je i to vrijeme (da se momci žene! – ok, da se zabrinem zbog ove asocijacije?) kad su Dinka i Marko odlučili da sam spremna za malo više CrossFit iskustva. Zakaj su to odlučili? Ne znam, ali još od mojih rukometnih dana učili su me da se treneru ne proturječi pa onda eto ja nisam. Iako, moram priznati da su postali sve domišljatiji s motivacijom.

Malo dijete – super motivacija!

Zamislite ovu scenu. Dolazite u teretanu i znate da vas čeka stvarno težak trening. Kao, mentalno ste spremni za to, ali realno, niko nikad nije spreman za CrossFit. E, dolazite vi tak i već znate da bude vam jako teško i onda otvarate vrata i vidite savršeno građenog muškarca koji drži prekrasnu bebu. Da, eto tako kako sam rekla (ovo je u zadnje vrijeme jako popularna rečenica).

Dal vas to motivira? Naravno da vas motivira jer dečki i bebe su skoro jednako dobra kombinacija ko i dečki i mali peseki. I tak vi onda radite trening, a naređuju vam dečko i beba i svaki put kad vam je teško pogledate bebu koja taman onda (sigurno su ju to učili, nebre to biti slučajno) napravi najslađu facu ikad i odma vam je lakše. (Za potebe ovog teksta izuzela sam činjenicu da je tam bila i bebina mama koja je odradila trening koji ja valjda još mjesecima ne budem mogla, al dobroooo, bože moooj).

Postojala je tu i druga vrsta motivacije. Na primjer, ono kad radiš zgibove (to je ono kad imaš šipku na koju se moraš dizati pa spuštati, a realno, najrađe bi se za nju objesil jer je teško, a kad je teško onda je teško) i onda ispred sebe imaš totalno motivacijski građenu trenericu koja kao ‘nije sigurna’ u svoje zgibove pa onda da se uvjeri se digne tak savršeno kak se ti još jako dugo ne budeš mogla i veli ‘ah, pa nije tak teško, vidiš?’. Je. Vidim. Falalepa.

Ukratko, to su sve stvarno motivacije koje na meni funkcioniraju. Ja sam stvarno jako kompetititivna (jako puno tititi u ovoj riječi, čudna neka) i to znaju svi koji su ikad pokušavali s menom igrati društvene ili bilokakve druge igre (fakat ne volim kad u pikšeneriju neko veli ananas, a ja velim da nije ananas pa onda taj neko ponovi ananas? Ananas? Ananas? Još tri put samo glasnije. Ak nije prvi put ananas, ne bu ni deseti put ananas! Gubimo zbog tebe!! Idi kleči na kuruzi sad!, ok, gotova sam s frustracijama).

Dakle volim pobjediti, ali ne na foru da mi se pusti nego stvarno volim kad uspijem biti bolja od nekoga ili nečega, a to je ono kaj se cijelo vrijeme događa na mojim treninzima na ovom početničkom Crossfitu u TTSu.

Na svakom treningu imam priliku biti malo bolja od prošli put, ali ne onak ko bezvezni citati s raznoraznih plastičnih flašica ‘budi bolja od jučerašnje sebe jer te tvoje tijelo voli’ i te gluposti, nego onak, za ozbiljno bolja jer postoji štoperica koja broji i koja ti jasno veli dal si bolja ili nisi bolja. To je vrsta motivacije koja za mene funkcionira.

Ja volim nakon treninga (i za vrijeme treninga) biti mrtva od umora, volim treninge koje ponekad nebrem završiti, volim kad me neko gura da napravim barem 17 posto više od onoga kaj ja mislim da mogu. Činjenica da sam bolja od nekoga ili nečega me motivira.

Naravno da shvaćam da ne funkcioniraju svi na taj način jer su s razlogom puni svi oni programi na kojima svi koordinirano jednako cupkaju i to jer ok, jer ako tebi to paše, zakaj ne bi vježbala na taj način, ali ono kaj meni paše je poluvojnički dril. Jer ako nebrem sad (a stvarno nebrem, onak, stvarno nebrem), mogla budem za mjesec dana ili tri mjeseca.

Ima jedan citat koji je meni možda najveća motivacija od svih. Ide nekak u stilu: Your workout is my warmup. Ili u prijevodu ‘Ovaj tvoj cijeli trening za vrijeme kojeg hmiraš je nekaj s čim se ja samo zagrijavam’ (malo varijacija na temu prijevoda, jel). Ako niste probali ne znate, ali kad skužite da nekaj oko čega ste se mučili, sad odradite ko pripremu za pravi trening, onda doživite najbolji osjećaj koji se u teretani može doživjeti ikad u svim svemirima. Tak jako dobar osjećaj.

Motivacijski folder

E da, još jedna sitničica koja meni dosta pomaže u vježbanju, a da nisu Dinka i Marko. Došlo je sunčeko (ok, znam da bude za par dana opet snijeg, ali možemo se praviti ko da snijeg ne postoji) i to znači da bude uskoro došlo proljeće i onda ljeteko i beskonačna sreća.

Svaki put kad mi bude teško ili kad mi se ne da, ja pogledam svoj motivacijski folder. U njemu mogu biti vaše stare fotkice kad ste izgledali onak kak bi hteli opet ili neki citati ili neke druge tete i stričeki koji izgledaju onak kak bi vi hteli izgledati. Mogu biti slike mora jer znate da budete tam u badiću, može biti slika kratkih hlača koje hoćete nositi, ali vam je bed, može biti vaša trenutna slika koja u vašoj glavi izgleda odvratno (iako, onak, realno, dajte se skulirajte, ništ vam nije kaj par mjeseci CrossFita nebre riješiti) i zbog koje ste počeli paziti kaj jedete ili vježbati.

Sve to nek bude u vašem motivacijskom folderiću. Možete ga imati na kompjuteru, možete imati izrezane slikice iz novina, možete kak hoćete, ali dobro je imati nekaj kaj si pogledate kad vam je teško. Ovo sad zvuči ko da sam neki guru za motivaciju, ali samo prenosim ono kaj meni pomogne pa možda pomogne i vama.

Od danas počinje pravi CrossFit!

Novost za mene je od danas pravi pravcati CrossFit. Kaj to znači? To znači da više nema jedan na jedan treninga s divnim Markom i Dinkom nego se priključujem grupi. Grupi pravih stvarnih ljudi koji to vježbaju već dugo i čiji sam trening gledala i zveri su! Zbilja! Rade s pravim utezima i pravim šipkama (ne onim plastičnim) i sve mogu!

E k njima su me gurnuli jer kao spremna sam. Imam tendenciju ne vjerovati ni jednom od njih dvoje iako se uvijek ispostavi da su u pravu. Nadam se da su i ovaj put i da bude moj današnji (i svaki budući) trening uspješan.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije