NK Varaždin zaključio je svoju jesensku polusezonu, koja je ponovno bila vrlo 'turbulentna'. U opsežnom komentaru/analizi, pročitajte sve o jeseni i šansama na proljeće.

Nogometaši Varaždina odigrali su svoju posljednju utakmicu polusezone u kojoj su s 3:0 pobijedili Sesvete. Tom su pobjedom bar malo isprali gorak okus turbulentnog jesenskog dijela s kojim baš i ne mogu biti zadovoljni. Opet su se radile slične greške, naučilo se malo, a cilj je, pogledom na dosad pokazano, sve dalje.

Ovog ljeta, na stadionu u Zagrebačkoj 94 sve je 'bilo spremno' za početak nove sezone. Pomalo i idilično jer izgledalo je kako se sprema povratak u prvu ligu na pogon starog kova. Na klupu je postavljen Miljenko Mumlek, dok je Mario Kovačević vraćen u omladinski pogon iako je izvukao maksimum iz ekipe u premijernoj sezoni 2. HNL. Na stadion su se vratili Josip Brezovec i Ante Mrmić, Leon Benko je kucao na vrata, ma sve je bilo spremno za napad na 1. HNL.

Sadržaj se nastavlja...

Bilo je jasno kako je samo pitanje vremena kad će klub napustiti Domagoj Drožđek koji je svojim igrama zaslužio biti dio elitnog ranga hrvatskog nogometa. Na prvom okupljanju predsjednik kluba Stjepan Cvek izrekao je upečatljivu rečenicu:

- Pametniji smo za godinu dana, svjesni smo gdje smo lani griješili, možda i naš cilj nije na početku bio izrečen dovoljno jasno, pa smo i izgubili neke bodove - rekao je predsjednik Varaždina, a vjerojatno nije ni slutio da ga ponovno čeka slična priča, bar što se tiče mlađih igrača.

Politika transfera

Na vratima su izgubili Ivana Nevistića koji bi riješio problem jednog mlađeg igrača u početnoj jedanaestorki, a sad je treći golman slovenske Mure. Naravno, nije sva krivica na klubu ako ga Rijeka nije željela vratiti u Varaždin, ali te podatke ne možemo znati. Muhammed Kabiru je ista priča, pod Kovačevićem je znao odigrati solidne partije na deficitarnom lijevom beku, a poslužio bi bar u rotaciji. 

Ako krenemo od samog starta priprema, vidjelo se da je to stvarno iskusna momčad, ali neki od tih igrača više nisu na svojoj najvišoj razini. Lako je biti general poslije bitke, ali opet ponoviti kalvariju s popunjavanjem kvote mlađih igrača zvuči pomalo nevjerojatno.

Brlečić je igrač velikog srca i neupitne tehničke potkovanosti, ali stvarno nema sreće s ozljedama. Nije ovo bilo prvi put da Brlečić ne može igrati u kontinuitetu. Kad je kročio na teren u pripremama, ponadao sam se kako bi Jertec mogao dobiti pravog korektora da se njegov potencijal ne gubi na velikom trošenju u defenzivnom dijelu. No, nažalost, jedino što je Varaždin dobio od ovog igrača jest račun za rehabilitaciju.

Da ne ulazimo u dubinu, bilo je jasno kako su klubu potrebni mladi igrači, od kojih su novi bili samo Emanuel Črnko i Taiyo Takiguchi koji je još velika nepoznanica. To je značilo da Varaždin na početku sezone ima 5 igrača (Miklić, Bamidele, Črnko, Takiguchi, Havelka) koji ispunjavaju kvotu, a kasnije su doveli i Martinagu. Pokazalo se kako su oni u većini utakmica samo popunjavali kvotu, ipak je to bio prevelik pritisak za mlade vedete.

Pripreme prošle odlično

Varaždinski je drugoligaš kroz pripreme imao dobre rezultate. Upisali su pobjede protiv Al Aina, Međimurja, Osijeka 2, a krajnji im je rezultat bio osam pobjeda i dva poraza. Ipak, Mumlek nije uspio iskristalizirati momčad kroz fazu priprema jer je svako kolo u ligi muku mučio sa slaganjem momčadi.

Svako malo netko od mlađih se ozlijedio, a momčad se morala graditi oko igrača koji ne mogu donijeti prevagu. Prije početka sezone paraf na ugovor stavio je i Leon Benko bez kojeg bi trenutna polusezona Varaždina tko zna kako izgledala.

Tada se krenulo na ono što je varaždinska publika drugo priželjkivala, a to je druga sezona u 2. HNL, ona u kojoj je Varaždin bez previše razmišljanja i izbjegavanja uloge favorita najavio napad na 1. HNL.

Početak sezone rezultatski odličan

Prvo kolo igralo se u gostima kod novopečenog drugoligaša u Bijelom Brdu. Mumlekovi puleni skoro su 'sušili' gol BSK-a, ali lopta nije htjela u gol. Mogli su na kraju izgubiti, ali Ante Mrmić pretkraj utakmice brani penal, da bi u posljednjim sekundama glavom poentirao Leon Benko na asistenciju Domagoja Drožđeka. 

Sljedeća utakmica bila je pobjeda 's pola gasa' u Kupu s 0:3 protiv Hrvatskog dragovoljca. Opet je veliku ulogu odigrao Domagoj Drožđek koji je nakon toga otišao u redove Lokomotive.

Bio je to očekivani, ali veliki gubitak za varaždinskog drugoligaša koji nije doveo igrača takvog profila da zamijeni Domagoja.

Slijede tri pobjede na mišiće protiv Lučkog (1:0), Dugopolja (1:2) i Hajduka II (4:2). Nisu naročito dobro igrali Mumlekovi izabranici, ali nakon četiri pobjede u četiri utakmice nije mu se moglo prigovoriti. 

Tada slijedi crno ligaško razdoblje u kojem se vidjelo kako Varaždin ovakvom igrom jako teško može doći do postavljenog cilja. U potpunosti ih je nadigrala Kustošija na domaćem terenu (2:1). Pobijedili su u Kupu Međimurje i Varteks, a nadu je dala i pobjeda u Solinu kad je Jertec u javljanju poslije utakmice rekao da mu je drago jer su napokon igrali dobro.

Izgledalo je kako će ih to vratiti na pobjedničke staze, ali tada je 'crna rupa' ozbiljno krenula gutati Varaždin. Dinamo II u potpunosti je nadigrao Varaždin na Gradskom stadionu (1:2), nakon toga bez ispaljenog metka izgubili su od Osijeka II (3:0), a umalo ih je porazio i Zadar, ali čudesni rasplet u Varaždinu (2:2) nakon crvenog kartona Benka donio im je bod.

Ipak, nakon toga uprava i Mumlek odlučili su kako je najbolje za njih da kormilo preuzme netko drugi, a riječ je bila o Branku Karačiću, iskusnom treneru koji je trebao dići Varaždin na željenu razinu, ali bez čarobnog štapića.

Karačićev preporod koji to (još) nije 

Prekaljeni stručnjak preuzeo je kormilo i odmah u prvoj utakmici svladao Međimurje (0:2). Bio je to pomak bar na psihološkom planu jer se na terenu nije posebno vidio. Još jedan problem bio mu je to što je ostao bez Brezovca s kojim je klub sporazumno raskinuo ugovor.

Ozljeda Črnka i Martinage još su mu otežale početak, a dobro je Karačićeva momčad izgledala protiv Rijeke. Bilo je tu sreće, no vidjelo se da to drukčije izgleda kad su na terenu iskusniji pojedinci koji ipak prave razliku.

Ali onda je uslijedio povratak u realnost. Prvo je u Varaždinu dva puta sijevnula kontra Dragovoljca (0:2) da bi na gostovanju kod trenutno vodeće momčadi lige, Šibenika, slavio domaćin bez većih problema (2:0).  Bio je to pogled na to kako bi ekipa koja želi ući u prvi ligu trebala izgledati na terenu.

U zadnjem kolu vidjelo se i na tribinama koja je reakcija na prvu polusezonu. Nakon odlične posjećenost ina početku, u zadnjoj utakmici varaždinskog je drugoligaša u pobjedi protiv Sesveta (3:0) pratilo petstotinjak ljudi. Gorak okus je bar nekako ispran, a sigurno je kako svlačionica treba osvježenja ako u proljetnom dijelu sezone Varaždin želi nešto više.

Oni koji osvajaju bodove, osim trenera

Tribine su od samog početka krivile Mumleka za lošu igru na terenu. Nosi li samo Mumlek krivicu za loše igre Varaždina? Na terenu je 11 igrača od kojih su se samo rijetki pokazali dostojnima prve lige. Tu je Leon Benko bez kojeg bi Varaždin bio izgubljen. Kapetan momčadi još uvijek ima stari 'šmek', ali mjesto centralnog veznog nosi mnogo obrambenih obaveza u kojima se Dario Jertec previše troši. Godine su na leđima i to se jednostavno vidi na terenu. Iskoristiti njegov puni potencijal u napadačkom dijelu - Brezovec ili Brlečić bili su odlično rješenje za par u sredini, ali od njih dvojice nažalost nije uspio dobiti pomoć.

Od 'senatora' se možda i očekuje previše - Josip Golubar ne može sam donijeti željenu prevagu, dok ove sezone nije bilo dovoljno pomoći s bočnih pozicija. Pokušavalo se s Brezovcem, Kolarićem, Črnkom, Miklićem na krilu, ali jednostavno Domagoj Drožđek bio je vanserijski igrač za Varaždin.

Najveća se promjena vidi u obrambenom dijelu koji je samo sjenka prošlosezonskog. Maks Juraj Ćelić više nije tako neprelazan, dok se kod Senića vidi nedostatak treninga i mali problem s ozljedama koji rezultira greškama koje nije radio u prošloj sezoni. Na bokovima nema pravog rješenja - Bamidele na standardnoj razini, tu je da neko popuni poziciju, dok Perković i Martinaga još uvijek nemaju dovoljno iskustva da odgovore na zahtjevnost bočnih pozicija.

Ako zimske pripreme prođe bez ozljeda, ne bi čudilo da se na boku nađe Karlo Sambolec koji je korektan u obrambenim zadatcima, ima vremena poraditi na igri prema naprijed i mogao bi biti veliki dobitak na bočnoj poziciji.

Uvijek nezahvalna pozicija vratara s još nezahvalnijim prezimenom - Ante Mrmić. Mladi vratar ima i prvoligaških nastupa, ali bez sigurne obrane ni vratar ne dolazi do izražaja. Imao je odličnih reakcija poput svog oca, ali i priličnih kikseva. Sad je tu cijela zima da još malo poradi na komunikaciji i izlascima s linije, a postoji mogućnost da u zimskom prijelaznom roku dobije veću konkurenciju od Gavranovića.

Na klupi su uvijek srčani 'sin vjetra' Mario Sačer koji sve svoje nedostatke pokriva željom i trkom te je trenutno idealno rješenje s klupe. Tu su Kolarić i Glavica koji se još uvijek traže i definitivno nisu u ritmu prošle sezone - ozljede, bolesti, pritisak, sve je to vidljivo na terenu.

Težak i Vuk strpljivo čekaju svoju priliku, dok Borna Miklić ni blizu nije dokazao zašto su ga pojedini mediji u Dinamu prozivali 'novim Mandžukićem'. No, još je mlad i sklon oscilacijama, a vidjet ćemo kakva će biti njegova sudbina, jer se čini da je na izlaznim vratima iz kluba.

Bilo kako bilo, nova lica potrebna su u svlačionici Varaždina. Jer, ne igraju imena, već igra ekipa. Zahtjevna varaždinska publika iz kola u kolo je pokazivala kako im nije strano da poneki igrač vrlo brzo dođe od heroja do 'liste za otpis'. 

Nije sve tako sivo, tu je još i proljetni dio

Sigurno je da se ne bi volio naći u koži Branka Karačića koji pred sobom ima zahtjevan cilj. No, nije sve tako sivo - bilo je tu i lijepih trenutaka. Od sinergije s publikom nakon dobre partije protiv Rijeke, pa sve do tog ispiranja gorčine polusezone protiv Sesveta.

Polusezona je završena na četvrtom mjestu, a za vodećim Šibenikom (27) zaostaju pet bodova (22). 'Dobra' je stvar što se ispred varaždinskog drugoligaša nalaze Dinamo II i Osijek II koji nemaju pravo na plasman u prvu ligu, pa bi u trenutnoj situaciji bar doigravanje bilo u rukama Varaždina.

Srećom, nije gotovo dok se ne odigra i posljednja utakmica lige. Šibenik je u zaostalom susretu izgubio na gostovanju kod Dugopolja i dao Varaždinu novu šansu. U proljetnom dijelu polusezone sigurno neće biti lako, ali stari lisac Branko sigurno u svom arsenalu čuva oružje za ovakve bitke. 

Najavio je nova pojačanja i zaokret za 180 stupnjeva, a za to ima vremena sve do početka trećeg mjeseca kad slijede nova uzbuđenja u drugoj ligi. Tek sad kreću prave igre u varaždinskom drugoligašu.

Dolasci, odlasci, možda i neki novi ljudi u klubu, tko zna. Na nama je da čekamo i nadamo se - Dinamo je dočekao svoje proljeće nakon 48 godina, a možda će i Varaždinci nakon 2012. imati priliku ponovno na Gradskom stadionu gledati prvoligaške okršaje. 

Ponavljam, neće biti lako, ali sve je moguće. Proljetni dio je dug, a Varaždin ga otvara kod kuće protiv Bijelog brda, odličnog protivnika za ulazak u nove izazove. Do tada se spuštaju zastori 2. HNL, a pozornica se otvara tek 02. ožujka 2019.

Zaželjet će se do tada i nogometa varaždinska publika, a na samom je klubu da pametno krene tražiti rješenja već od danas i pokaže svima da je nakon tri polusezone stvarno naučio kuhati po receptu za prvu ligu.