Zlatko Dalić u kratkom je vremenu stigao do statusa gotovo božanstva u Hrvatskoj. Iako cijeli život bježi od euforije (i tragedije), upravo euforija mu je donijela taj status. Sve ostalo donio mu je njegov rad.

Zlatko Dalić u kratkom je vremenu stigao gotovo do statusa gotovo božanstva u Hrvatskoj. Iako cijeli život bježi od euforije (i tragedije), upravo euforija mu je donijela taj status. Sve ostalo donio mu je njegov rad i vođenje utakmica u Rusiji, što je radio vrhunski.

A to će priznati čak i oni koji mu nisu previše skloni. Priznat će to čak i oni koji ne vole HNS, i koji su uoči početka prvenstva odbijali navijati za Hrvatsku. Da je na mjestu izbornika ostao Ante Čačić, takav broj bi vjerojatno bio velik, no nakon odličnih utakmica na s Dalićem kao izbornikom, taj se broj svakim danom sve više smanjivao. 

Sadržaj se nastavlja...

Toliko da je uoči finala, gdje je atmosfera u Hrvatskoj uistinu bila na razini 'ludila', ne samo euforije, ostao vrlo mali broj njih koji su bili protiv reprezentacije. Čak i oni koji su neko vrijeme izbjegavali Dragu Čosića i 'kockasto' ludilo, bili su posljednjih nekoliko tjedana uz HRT-ove prijenose.

Protiv Zlatka Dalića nije mogao biti nitko, budući da je posao odradio savršeno. Sve je bilo vidljivo već na prvim utakmicama u Ukrajini i protiv Grčke. Na Svjetsko prvenstvo poveo je samo one koji su to zaslužili i već tu zaradio simpatije javnosti. 

Na sebi je svojestven način 'galvanizirao' skupinu odličnih pojedinaca, za koje se uvijek znalo da mogu mnogo. Stavio je njih u prvi plan, komunicirao vrlo otvoreno i precizno, što dosad praktički nikad nije bio slučaj u povijesti hrvatskog nogometa. 

Njegova komunikacija bila je na razini najvećih svjetskih sportskih zvijezda, koje uza sebe imaju čete PR-savjetnika. Zlatko Dalić to nije imao, ali je davao odgovore kakvih se ne bi posramili ni David Beckham, Lebron James, Usain Bolt. 

Zlatku Daliću 'Dali' to ne treba, iako će uvijek poslušati i porazgovarati sa svakim. No 'iskovao' je on svoju emocionalnu inteligenciju kroz godine igranja u raznim klubovima (Livno, Split, Vinkovci, Titograd, Mostar, Varaždin), strpljivo učeći, razvijajući se i čekajući svoju prigodu.

Preskočio je Zlatko Dalić i Slavena Bilića, pa i velikog Ćiru Blaževića, ostvarivši najveći rezultat u povijesti hrvatskog nogometa, i sporta općenito.

Iako Hrvatska ima cijeli niz najvećih svjetskih uspjeha, tu su medalje i svjetski kupovi Janice Kostelić, zasigurno najveće sportašice u povijesti Hrvatske, i Ivice Kostelića, grand-slamovi Gorana Ivaniševića, Ive Majoli ili Marina Čilića, zlata rukometaša ili vaterpolista... No jedino nogomet je 'veći od života' i samim time je ovo najveći uspjeh svjetskog sporta.

Ništa u životu nije slučajno, iako dopuštamo da neki vjeruju da je tako. A oni koji poznaju Zlatka Dalića, znaju da njegova 'sreća' nije slučajna. 

Nije slučajno ovaj Livnjak 1992. stigao upravo u Varaždin, gdje je trener bio Branko Ivanković. Nije slučajno s Draženom Besekom bio vođa svlačionice, u kojoj je bilo izuzetno kvalitetna ekipa s Mrmićem, Brlenićem te mladim zvijezdama Mumlekom, Vugrincem. 

Nije slučajno poslije otišao u Split, gdje je osvojio čak i 'hajdučko srce', što ne osvaja baš bilotko.

Nije se slučajno vratio u Varteks, i svoj Varaždin, da bi sudjelovao u nekima od najvećih uspjeha u karijeri – Heerenveen, Mallorca, Aston Villa.

Nije slučajno bio pomoćni trener i sportski direktor u trenucima dok je Miroslav Ćiro Blažević vodio Varteks, čiji je 'set trikova' nadogradio i nakon kojeg se odlučio za samostalnu trenersku karijeru.

Nije slučajno potom kao trener krenuo sa četiri pobjede u prvenstvo, iako je svlačionicu Varteksa netom ranije napustilo pola ekipe.

Nije slučajno potom bio u Rijeci, Albaniji, da bi se dokazao u nogometno možda siromašnom, ali financijski bogatom i menadžerski nesmiljenom arapskom svijetu, gdje se treneri mijenjaju poput čarapa.

I nije slučajno Zlatko Dalić sjeo na klupu Vatrenih u jesen 2017. godine, nakon što je Finac Pyry Soiri golom odveo Hrvatsku na rub očaja i ispadanja iz kvalifikacija. 

Zlatko Dalić je i tada, jednako kao i danas, znao jako dobro što radi. Uz veliko samopouzdanje, posjeduje i veliko znanje, ogromnu inteligenciju i stoga ovaj povijesni uspjeh nije slučajan. 

A kada sve prestane, čak i kad nestane euforije, kad nestane 'dima', ime Zlatka Dalića bit će upisano u povijesne udžbenike, neovisno o Savezu, političarima, navijačima.

Na samome kraju, Zlatko Dalić ipak nije potvrdio značenje svoga imena i osvojio zlato, morat će se zadovoljiti srebrom, ali će za sve brojne navijače Hrvatske, pa i one koji su to tek postali, biti zlatni.

Bravo, Daliću!

Vezana vijest:

UNATOČ PORAZU SREBRO KAO ZLATO! Varaždinci ne tuguju, slavi se širom grada i županije