DEČKI S 'PARTIZANA'
CRNI I BIJELI Gradski dečki haklaju mali nogomet već punih 30 godina!
Sve je počelo na Božić 1988. godine. Tijekom protekla tri desetljeća kroz hakl ponedjeljkom prošlo je više od 50 igrača. Zdravi rivalitet između Crnih i Bijelih, uz zafrkanciju i 'treće poluvijeme' u Bilikumu, glavno su obilježje ove haklerske tradicije.
Bilo je to u božićno vrijeme davne 1988. godine. Ekipa varaždinskih gradskih dečki, tada još studenata, okupila se na malonogometnom haklu, vjerojatno i ne sluteći da pokreću tradiciju koja traje i dan danas.
Tijekom svih tih 30 godina 'Crnobijeli majstori malog nogometa', kako se nazivaju, haklali su redovito iz tjedna u tjedan. Neki su dolazili, neki su odlazili...
Sadržaj se nastavlja...
Upravo se čita
-
Podrum ponedjeljkom u P4.
-
Prvoligaške brojke što se tiče gledatelja, a može se slično reći i za imena klubova...
-
Rad na Puccinijevom kanonskom opernom djelu povezalo je umjetnike iz Varaždina, Dubrovnika, Rijeke... Pogledajte kako je bilo na premijeri.
- Kad smo kretali, bilo je to još vrijeme Juge, studirali smo u Zagrebu. Ali bili smo već pri kraju fakulteta i tako smo se polako počeli okupljati u Varaždinu, dolaziti jedan po jedan dok nismo napravili kritičnu masu za mali nogomet – prisjeća se jedan od 'prvoboraca', Goran Jukić Justa.
Godine su prolazile, a ova zafrkantska ekipa rekreativaca počela je poprimati sve 'ozbiljnije' dimenzije. Tako je s vremenom osnovana i takozvana MMCBL liga, odnosno 'Međunarodna malonogometna crnobijela liga'.
- Ligu smo formirali unazad desetak godina, kad je sve to sazrijelo. Složila su se dva odlična tima, Crni i Bijeli – objašnjava Željko Bunić, u društvu poznat i pod nadimkom Piki.
Liga ima otprilike 30 kola.
- Preko ljeta mirujemo, jer ne radi dvorana. A vani je preopasno za nas, zbog godina – objašnjava Bunić.
Iako je sve krenulo od onih koji su prije 30 godina bili studenti, s vremenom su se MMCBL ligi pridružili i neki 'klinci'.
- Ja sam najmlađi, ali teško pratim njihov ritam. Onda možete zamisliti kako se tu igra. Došao sam prije tri godine, ekipa me odlično prihvatila. Tu i tamo mi čak dodaju loptu – kaže mlađi član ekipe Matej Fiškuš.
Jukić naglašava bitnu stvar, a to je da se u ekipi Crnih zna tko je gazda.
- To smo Piki i ja. Od nas kreću sve akcije – jasan je Jukić.
Crni i Bijeli danas igraju (opet) na Partizanu, u novoj dvorani. Tamo je sve i počelo te 1988. godine. No promijenili su kroz to vrijeme nekoliko lokacija – igralo se i u Ivancu, Novom Marofu, Sračincu, Biškupcu, Petrijancu... Kažu da je sveukupno kroz njihovu 'ligu' prošlo oko 55 haklera.
U brojke koje nam je iznio Davor Topolnjak Topač svi imaju maksimalno povjerenje.
- Ako Topač veli da nas je bilo 55, onda mu se treba vjerovati. On je naš statističar, jer ne igra, uvijek glumi povrede – objašnjava Jukić.
Imaju Crni i Bijeli i svoje web stranice, na adresi http://www.crni-bijeli.com. Održava ih Nevesin Marčec, aktualni predsjednik. Istina, posljednji unos je iz 2015. godine, a vezan je uz rođenje Maše, koja je postala najmlađi član navijačke skupine The Bad Black-White Stones.
- To je fiktivna navijačka skupina, ali zato malobrojna – objašnjava Bunić.
Dodaje da je jedan od njihovih najvjernijih gledatelja zapravo bivši predsjednik, a sada počasni predsjednik, Dražen Štefanek Fanika.
- Fanika dođe tu i tamo na utakmicu pa zaspi. On je jedini gledatelj.
Doznali smo i pomno čuvanu tajnu kako je Fanika od predsjednika postao počasnim predsjednikom.
- Dugi niz godina Fanika je bio predsjednik, izabran demokratskim putem, aklamacijom, ali onda je malo popustio. Naime, mi skupljamo novac za igranje, pa se onda skupilo i malo više, a mi smo primijetili da blagajna ne štima, a da istovremeno Fanika hoda u Sloveniju po zimske gume. Pa smo odlučili zamijeniti ga – prepričavaju se klupske tajne.
Osim prvog i drugog poluvremena, Crnima i Bijelima posebno je bitno treće poluvrijeme.
- Treće poluvrijeme je najbitnije. Bilikum je najbitniji – uvjerljiv je Jukić.
No to treće poluvrijeme nije uvijek bilo u Bilikumu. Kako se mijenjalo mjesto igranja, mijenjala se i 'štacija' za druženje nakon hakla. Jedno vrijeme je tako epicentar zbivanja bio primjerice kafić Sax.
- Nekad je Tomica Rodeš sa Saxom bio kultni dio naše priče. Tamo su se igrali i oni malo-malonogometni turniri na terasi kafića. I to ispuhanom loptom. Lupali smo po njoj, pili, jeli, curice ganjali... - prisjeća se Jukić.
Sugovornici su nam igrom slučaja svi redom Crni, kao da Bijeli uopće ne postoje. Ipak, nakon nekog vremena mikrofonu se približava i Branko Telebar. Iz njegovih riječi zaključujemo da je član Bijelih.
- Crni nemaju pojma! Bijeli rules! Znam da kažem samo dvije riječi: Bijeli, Bijeli!
Na pitanje kakvo je stanje na 'tablici' teško je dobiti odgovor od ove razigrane ekipe.
- Ovisi koga se pita. Kod nas to nije baš egzaktno, stvar je percepcije – kaže Bunić.
- Po završetku trećeg poluvremena u Bilikumu, oko pola jedan u noći, donosimo neku konačnu odluku – dodaje Jukić.
Ipak, doznali smo da su ove godine Bijeli uspjeli osigurati ukupnu pobjedu i prije kraja sezone. Tako sada njima pripada 'prijelazni pehar' koji je od lani u posjedu Crnih.
Konačan rezultat je 17:14 za Bijele, dok je 4 puta utakmica završena neriješenim rezultatom. Gol razlika je egal, 186:186.
Osim lige, dečki na početku sezone također igraju i finale Superkupa, u kojem se sastaju pobjednik Prvenstva i pobjednik Kupa. U pravilu su to - Crni i Bijeli.
Za kraj nam Telebar otkriva da Bijela ekipa nikako ne može izgubiti jer u njoj igraju – suci. Čak dvojica. Dio vesele ekipe su, naime, i Zdravko Pintarić i Igor Pavlic.
- Cijelo pravosuđe igra! - dodaje netko.
Zaista, zanimljiva i šarolika ekipa zafrkanata okuplja se svakog ponedjeljka na Partizanu iliti Srednjoškolcu. Ne bi slučajni prolaznik, slušajući njihove razgovore, pomislio da se tu nalaze sve redom ozbiljni odrasli ljudi – županijski suci, državni odvjetnici, direktori gradskih tvrtki, uspješni poduzetnici...
- Svašta si tu čul danas, pazi kak buš članak napisal, da te mrak ne bi progutal! - dobacuje nam netko sasvim prigodan pozdrav na odlasku...
Pokušajmo za kraj pobrojiti svih tih više od 50 imena koji su proteklih 30 godina zaigrali u sklopu ove malonogometne haklerske priče.
To su: Robert Munđar (†), Dražen Štefanek, Nevesin Marčec, Željko Vukotić Žeci, Goran Jukić, Dražen Šporčić, Miljenko Babić, Igor Pavlic, Željko Bunić, Davor Topolnjak, Tomislav Kiš, Zoran Radić, Tomislav Marčec, Predrag Brlečić, Zdravko Pintarić, Tomislav Jurković, Josip Sesar, Jesenko Beščec, Zoran Josić, Marijan Balaić, Branko Telebar, Robert Bosilj, Dalibor Bosilj, Alen Ipša, Saša Morić, Dalibor Štorga, Dražen Novak, Zoran Marković, Dražen Pizek, Ninoslav Pavlic, Tomica Premuž, Robert Košić, Davor Vučemilo, Igor Mrak, Igor Vučemilo, Sandro Strmečki, Robert Hunjak, Neven Jurković, Dražen Hranj, Stjepan Jarnec, Dražen Balić, Bruno Plesničar, Robert Okreša, Ronald Ređep, Dušan Garčević, Romano Puček, Igor Krišto, Petar Vlahek, Kristijan Čabrajac, Matej Fiškuš, Predrag Car, Sven Jukić, Zvonko Artić.
Najnovije
-
Sadili su starinske sorte kukuruza, suncokreta i tikvica.
-
Međunarodni festival Djeca pjevaju je tradicionalni festival koji okuplja male pjevače s područja Varaždinske županije, Međimurske županije i Slovenije.
-
Materijalna šteta procjenjuje se na oko 250 eura.
-
Mladi su hodočastili župama gotovo 40 kilometara od Ivanca, Donje Voće, Klenovnika pa do Bednje.
-
Od pada je zadobio ozljede.
Reci što misliš!