Učenicima je nastava završila, pred njima su gotovo tri mjeseca ferja i - nerada!

Počeli su ljetni praznici. Za učenike dugačka skoro tri mjeseca totalnog nerada (kao da su se pretrgli od pretjeranog posla tijekom nastavne godine). No, ta skoro tri mjeseca dječica nemaju ama baš nikakve obveze, udri brigu na veselje i mozak na cvjetne, zelene livade, uživancija u ispaši i veselom skakutanju od tableta do računala.

I onda se vrate u školu u rujnu i učitelji se pitaju što li su s tom djecom prethodne nastavne godine uopće radili jer im svo znanje ispari kao kap vode u pustinji. Puf i dobijemo natrag u školu kompletne tabule rase. Pa krenemo i opet od početka.

Sadržaj se nastavlja...

Lektira

Nadobudni roditelji i još nadobudniji učenici nabave popis lektire za sljedeći razred pa udre čitati svakodnevno lektiru. Jako pohvalno, no problem je dobro staro zaboravljanje, jer ako klinac pročita lektirno djelo u srpnju, a ono će se obrađivati sljedeće godine u travnju, isto mu ga dođe kao da nije ništa ni pročitao kad roman dođe na red za pričanje o njemu. Stupanj zaboravljanja je prilično velik i ne može se od djeteta očekivati da pamti detalje iz lektire, nekog konkretnog romana i po nekoliko mjeseci. Zato, čitanje lektire preko praznika - bolje ne. Ima hrpa odličnih dječjih knjiga koje nisu lektira, a vrijedi ih pročitati i onome koji želi čitati neće pomanjkati literature ni za šest, a kamoli za tri mjeseca. Samo treba skoknuti do obližnje javne dječje knjižnice i čudesan svijet papirnih prijatelja otvara se pred nama. Još kad bi djeca shvaćala da s knjigom nikad nisi sam i da ti s knjigom nikada ne može biti dosadno, eh, gdje bi nam bio kraj! Kako kaže jedna naša renomirana književnica: 'Čitanje je jako, jako važno!'

Bljak čitanje

Za razliku od nadobudnih čitača, ima i onih koji dobiju osip samo dok vide knjigu. Izbiju im flekice pri samom spomenu čitanja, pa makar to bilo i čitanje stripova (koje, uzgred budi rečeno, djeca sve manje i manje čitaju, nestala je kultura Alan Forda, Zagora, Taličnog Toma, Toma i Jerryja i drugih strip junaka). Takvi neće pročitati ni TV program preko praznika. Samo da se ne čita. Jer čitanje boli. I onda se vrate u rujnu u školske klupe i sriču kao prvašići, a bez da imaju blagog pojma što su pročitali.

Zadati preko praznika da se nešto baš baš mora pročitati je naivno. Uvijek će se naći oni koji će pročitati i bez da im se kaže, ali naći će se i onih koji će eskivirati bilo kakav oblik prisile. Na primjer, zadaš im da pročitaju Petra Pana, a oni pogledaju film. I tako to.

Vježbenice razne

Vježbenice znaju prodavati kojekakvi trgovački putnici po školama. U njima je pravi 'bosanski lonac', nema da nema, svega u njima ima. Obično se prodaju vježbenice za niže razrede osnovne škole. Pa tako u jednu vježbenicu utrpaju vježbe za ponavljanje i iz hrvatskog jezika i iz matematike i iz prirode i društva, kao klinci će to sami preko ljeta ispunjavati i ponavljati. Aha. Već trče. Možda to neki roditelji i kupe u nadi da će micek mali vježbati preko ljeta, ali ruku na srce, ako roditelj ne sjedne sa svojim zlatom i ne prisili ga da otvori tu vježbenicu, uzalud vam trud svirači. Kako vježbenica kupljena, tako vježbenica netaknuta ostala.

Prazničke domaće zadaće

Ima učitelja koji žele da njihovi učenici nešto i rade preko praznika pa smisle neke tektakoredaradialiopetsasvrhom zadaće. Ali, dobro je poznata činjenica da sve što se mora da je teško pa se može lako naći i roditelja kojima će na sami spomen neke 'moraš' zadane zadaće narasti rogovi i učitelj/ica će opet biti zla vještica, partibrejker koji kvari mirne i bezbrižne ljetne praznike. Uzalud će učitelj/ica opravdavati i obrazlagati svoj postupak, može sasipati milijun razloga za tu ljetnu zadaću, ništa ne pali. Svi će je osuditi zašto maltretira jadnu dječicu dok su na praznicima. Jer, zaboga, praznici su!

Hey! Teachers! Leave those kids alone!

Ponekad se čini kao da svi znaju poznatu pjesmu Pink Floyda 'Another brick in the wall' napamet i još k tome prevedenu, jer ponašanjem pokazuju da fakat mi učitelji trebamo ostaviti klince na miru. Nema veze što ni jedan učitelj zadavanjem nekakvih ljetnih zadataka svojim učenicima ni najmanje ne želi zlo, već samo dobro, roditelji i učenici to tako ne doživljavaju. 'Ah, ta histerična baba, zadala im je zadaću preko praznika! Zamisli!' Nije to zadaća koja je samoj sebi svrha, svaka zadaća ima svoj cilj i svrhu, nije bez veze, nije učiteljev hir. Ali još će puno vode proteći Savom i Dravom dok to oni koji nisu učitelji ne shvate.

A u međuvremenu

A u međuvremenu dok učenici već naveliko uživaju u praznicima učitelji se bore s e-maticom i matičnim knjigama, e-dnevnicima i inom administracijom. Ne smijemo zanemariti niti stručna usavršavanja. Na primjer, za učitelje razredne nastave je bio u Vodicama državni stručni skup na koji se prijavljivalo po principu 'najbrži prst', prijave su trajale od 12 do 15 sati jednog lijepog sunčanog dana, a nakon toga vremena su sva slobodna mjesta za nazočnost skupu bila popunjena. Mobitelima su se slale 'dojave' da su otvorene prijave za taj skup širom lijepe naše. Fakat princip 'najbrži prst'.

I najbržih i najsretnijih 450 učitelja širom Hrvatske se uspjelo prijaviti. OK prva stepenica je svladana. Druga stepenica za odlazak na državni stručni skup je bila dozvola ravnatelja smijete li uopće ići. Para za platiti odlazak učitelju na skup škola ili ima ili nema. Ako para i ima, volje ravnatelja ili ima ili nema. Pa se tako dogodilo da su neki najbrži prsti otpali jer nije bilo love. Drugi su otpali jer nisu dobili dozvolu ravnatelja da odu čak niti o svom trošku. To su oni koji su u ravnateljevoj nemilosti, nisu ljubimčad (o kojoj je već bilo riječi).

Oni najsretniji, čije škole imaju novaca i koji imaju normalne ravnatelje kojima je stalo da im se učitelji educiraju, tri su dana slušali odlična predavanja o kojima ovi drugi smrtnici mogu samo sanjati.

Živjele ravnopravnost i jednakost!