Vijesti / Scena

Radar Festival

SANTANA U VARAŽDINU Prije deset godina na Radar Festivalu zasvirao je gitaristički virtuoz, Solomon Burke i članovi legendarnih The Animalsa

SANTANA U VARAŽDINU Prije deset godina na Radar Festivalu zasvirao je gitaristički virtuoz, Solomon Burke i članovi legendarnih The Animalsa
Jurica Galoic/Marko Jurinec/Pixsell

Nakon što je godinu prije Bob Dylan prvi put stupio na hrvatsko tlo i odsvirao koncert na istom Festivalu, ta 2009. godina slavila se kao i obljetnica – 40 godina od Woodstocka, a šlag na torti bio je dolazak legendarnog gitarista Carlosa Santane u Varaždin.

Prije točno 10 godina, na današnji dan, u Varaždinu se održao treći Radar Festival.

Nakon što je godinu prije Bob Dylan prvi put stupio na hrvatsko tlo i odsvirao koncert na istom Festivalu, ta 2009. godina slavila se kao i obljetnica – 40 godina od Woodstocka, a šlag na torti bio je dolazak legendarnog gitarista Carlosa Santane.

Tog ljeta bilo je dosta nagađanja gdje će Santana završiti, jer su se kao opcije navodili Pula ili Zadar (održao koncert 2013. godine), ali varaždinski Radar ujedinio je Meksikanca i višestrukog dobitnika Grammyja s Ericom Burdonom i The Animalsima te Solomonom Burkeom.

Stadion Varteksa ponovno je poslužio kao mjesto održavanja tada jedinog relevantnog glazbenog događaja tijekom godine – u tom žanrovskom spektru – a prvi su tog toplog srpanjskog dana na scenu stupili domaći Voodoo Lizards.

Da, Voodoo Lizards bend su koji danas može biti u kolektivnom sjećanju Varaždinaca na jednu eru koja nije dugo trajala. Doduše, bendovi koji su se tada zatekli u svojim počecima jednostavno su trebali pregrmjeti teški početak, a Lizardsi to nisu uspjeli. S obzirom na luđački uspon scene u drugom desetljeću 21. stoljeća i pomoć koju je Internet pružio svim nadolazećim bendovima od 2011. nadalje, zaista je velika šteta da prvijenac Lizardsa nikad nije (službeno) ugledao svijetlo dana.

Prema sjećanjima jednog 16-godišnjaka, tog 12. srpnja 2009., oni su nastupali u ranim popodnevnim satima, pridružio im se i Bernard Fowler (prateći vokal The Rolling Stonesa), a kratki nastup obilježio mi je tada dosta slušani 'Free Ride' (redovno ih se preslušavalo preko MySpacea).

Lačni Franz izblijedio mi je u sjećanju, dok je Joe Jackson održao nastup s velikim žanrovskim miksom koji mi tada nije odgovarao jer se slušao 'samo rock'. Na svu sreću, do današnjeg dana situacija se promijenila. Paradoks vremena bio je taj da je nastup Erica Burdona više počivao na činjenici da se radi o legendi rocka i jednom od 'dinosaura', nego o tome da je glazbeno i scenski oduševio. Tada sam shvatio da ne sviraju ili pjevaju imena, već da je unutarnja energija jedino oružje kojim glazbenik razoružava publiku. Ako ne postoji klik s publikom, a ljudi to itekako znaju osjetiti, onda će i sve ostati na ležernom ljuljuškanju na suncu.

Solomon Burke bio je sljedeći izvođač na pozornici Varteksovog stadiona. Sjećanje na veliku figuru koja sjedi na kraljevskom stolcu, okružena svitom raznih glazbenika od kojih su mnogi njegova djeca i unuci, bio je dobar početak za ono što tek slijedi – i zbog koga su svi došli.

Više ne znam točan sat kada je Carlos Santana sa svojim bendom izašao na pozornicu, ali ljudi su užurbano krenuli sa šankova prema pozornici i prvim redovima te nestrpljivo čekali gašenje svijetla i osluškivali kada će početi 'Black Magic Woman', 'Samba Pa Ti', 'Jingo' i ostale uspješnice stare preko 30 godina. Svi hitovi bili su pokriveni, a čini mi se da sam te noći još dugo čuo Santanin toliko prepoznatljiv zvuk gitare koji se znao prelomiti u nekoliko minuta duge solaže.

Latino ritam, zvukovi Meksika, pograničnog područja sa SAD-om, malo Kalifornije, plaže, ljeta – sve je stalo u gotovo dva sata nastupa, ako sam dovoljno precizan, na varaždinskom stadionu.

Travnjak nije bio prenatrpan, tribine su bile solidno popunjene, ali ostaje tuga da se Radar nije održao duže od dva izdanja u Varaždinu.

Iz organizacijskog kuta dobili smo informacije 's one strane'.

Hrvoje Horvatić bio je jedan od organizatora, a deset godina nakon prisjetio se kako je tekla organizacija Festivala i kako je došlo do angažiranja glazbenih velikana te njihovo dovođenje u Varaždin.

- Koncertna produkcija 'Radar' je nakon dva Radar Festivala 2007. i 2008 godine odlučila obilježiti 40 godina od Woodstocka na najbolji mogući način, gostovanjem Santane i Neil Younga, u dogovoru s austrijskim partnerima i Gradom Varaždinom. Nažalost, Young je morao pomaknuti svoju kompletnu europsku turneju pa smo u zamjenu doveli Burkea, Jacksona, Burdona i Fowlera. Lineup je bio dostojan obilježavanja 40 godina jednog od najbitnijih festivala u povijesti glazbe. Sljedeće, 2010. godine, Radar je trebao konačno ugostiti Neila Younga, najvjerojatnije i Davida Bowieja i Television – rekao je Horvatić.

Prema Horvatiću, organizacijska ekipa je bila uhodana, a s Radarom se nije nastavilo iz sljedećeg razloga.

- Nažalost, tadašnje vlasti Grada Varaždina nisu ispunile potpisane ugovorne obveze i rebalansom proračuna doslovno su izbacile Radar Festival iz svojih planova. Šanse da se Radar franšiza i dalje održava u Varaždinu su nepovratno nestale – kazao je.

Ipak, taj festivalski dan, 12. srpnja 2009. godine, protekao je vrlo dobro.

- Bez obzira na zahtjevnu produkciju koju zahtjeva festival takve veličine. Organizacijska ekipa je bila uhodana jer su svoje iskustvo s Varteksovim stadionom stekli prethodne godine na Dylanu. S obzirom da je te godine u Hrvatskoj nastupao i U2, na dva rasprodana maksimirska koncerta, i da je uz INmusic u Hrvatskoj bilo još nekoliko velikih festivala te s obzirom na iznadprosječno dobru koncertnu sezonu u Hrvatskoj brojka od pet tisuća posjetitelja bila je realna za tu situaciju – istaknuo je Horvatić te napomenuo da je sjenu na cijeli događaj bacila tragična pogibija velikog hrvatskog rock kritičara i novinara Darka Glavana koja se dogodila dva kilometra od stadiona.

- Nakon te tragične vijesti prekinuti su svi after programi – dodao je.

Ipak, vrlo pozitivna sjećanja na taj dan još uvijek postoje.

- Odličan nastup (jedan od zadnjih Solomona Burkea) i njegovog benda, vojni avioni s aeromitinga na varaždinskom aerodromu koji oblijeću stadion Varteksa doslovno u trenutku kada Eric Burdon i Animalsi sviraju legendarnu 'When I Was Young' na stihove: 'My father was a soldier then... And times were very hard... When I was young.' Neprocjenjivo – navodi Horvatić.

- Također, legendarni pomirbeni nastup Bernarda Fowlera i Voodoo Lizardsa kojeg je Saša Maček doslovno 'kidnapirao' noć prije s njegove turneje u Austriji. Od sjećanja tu su još jednostavnost i pristupačnost Carlosa Santane, njegova opsjednutost s ping-pongom i našim Šurbekom, druženje s Joe Jacksonom i bendom, njegov osebujan OKP i poseban odnos s instrumentom kod štimanja klavira – prisjeća se Horvatić.

Ipak, teško se ne vratiti na pitanje zašto su se loše stvari morale dogoditi, odnosno da je osim tragedije Darka Glavana i ogromnog gubitka za hrvatsku scenu i novinarstvo, Radar Festival došao do svog kraja.

- Nonšalantnost tadašnje gradske vlasti, gradonačelnika i lokalne kleptokracije koji su svojim mediokritetom i nevizionarstvom dokazali da im je urbana kultura ipak samo nužna nuspojava te su direktno ugasili ovaj poseban događaj u varaždinskoj glazbenoj povijesti. Čast izuzecima, a tu moram obavezno spomenuti tadašnjeg dogradonačelnika Ivana Meseka bez kojeg Radar Festivala najvjerojatnije ne bi nikad ni bilo u Varaždinu. Bez obzira na sve dobre i loše ishode Radar Festivala , ostaje ponos i zadovoljstvo da je u jednom djeliću varaždinske povijesti sviralo 'pol rock enciklopedije' i to na našem Varteksovom stadionu i u našoj hrvatskoj produkciji – zaključio je Hrvoje Horvatić.

 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!