Vijesti / Scena

Mladi glazbenik

INTERVJU Arian Peharda: 'U Varaždinu postoji želja za stvaranjem glazbe, ali Grad bi mogao napraviti više za ozbiljniju scenu'

INTERVJU Arian Peharda: 'U Varaždinu postoji želja za stvaranjem glazbe, ali Grad bi mogao napraviti više za ozbiljniju scenu'
Privatni album Arian Peharda

Mladi i talentirani glazbenik iz Varaždina objavio je svoj prvi samostalni album, svira u nekoliko bendova, a trenutno studira psihologiju na zagrebačkom sveučilištu.

Arian Peharda jedan je od onih svestranijih glazbenika. Njegovu gitaru (ili bas) mogli ste čuti u nekoliko bendova, a krajem prošle godine objavio je prvi solo album. 

Osim 11-godišnje ljubavi prema sviranju gitare, aranžiranje i pisanje pjesama postalo je za njega vrlo aktualno, a koji su mu ciljevi, što misli o varaždinskoj sceni te kako se probiti u moru glazbenih autora, doznali smo u intervjuu. 

Krajem prošle godine izbacio si prvi album 'Face in the Water'. Kako je došlo do snimanja samostalnog albuma?

Zapravo snimam svoju glazbu već zadnje tri-četiri godine, čisto iz potrebe koju imam i vlastitog zadovoljstva koje dobivam iz toga. S vremenom sam polako učio sve više o samom procesu (aranžmanu i produkciji) što je onda nekako prirodno dovelo do toga da odlučim snimiti cijeli album sam, budući da sam uvijek imao želju to što snimam pretvoriti u neku strukturu sa smislom.

Ta odluka je pala negdje krajem 2017. godine i zapravo sam je shvatio kao izazov samom sebi, da na neki način vidim i pokažem što mogu napraviti potpuno sam.

Koji su ti bili glavni uzori da se sam 'baciš' u snimanje albuma?

U to vrijeme na mene su, osim Pink Floyda i Radioheada koji su uvijek najveća ljubav, vjerojatno glazbeno najviše utjecali Steven Wilson, Opeth, Sigur Ros, The Mars Volta, John Frusciante i Nick Cave. S tim da bih trebao posebno istaknuti način rada Stevena Wilsona i The Mars Volte kao nekakvu idejnu motivaciju za samostalan projekt.

Kakva je situacija s 3 Suns of Aberran? Vidio sam da su nedavno objavljene nove pjesme, ali je li bend u trenutnom mirovanju? Kakvi su tvoji planovi i mogućnosti sviranja na više strana, odnosno projekata?

3 Suns of Aberran jest u fazi mirovanja, no više fizičkog nego idejnog. Naime, zbog raznih obaveza i fizičke dislociranosti (pjevač Jura studira u Osijeku, dok je ostatak benda većinom u Zagrebu) nismo trenutno u mogućnosti nalaziti se za probe i samim time pripremati se za svirke, iako i dalje nastojimo raditi na novim idejama što smo i htjeli pokazati objavljivanjem zadnje dvije pjesme, 'Beholder' i 'Vulture'.

Što se tiče mojih planova i mogućnosti bavljenja s projektima, trenutno sam uključen u nekoliko raznih. To jest teško uravnotežiti, pogotovo s fakultetskim obavezama, ali zasad nekako uspijevam i želim nastaviti tako čim dulje.

Od kada sviraš? Kada je uopće počelo zanimanje za glazbu i kako se razvijalo s godinama?

Gitaru sviram već 11 godina, ali koliko se sjećam, glazba me zanima još od skroz malih nogu. Krenulo je sa slušanjem tatinih CD-a (najjasnije se sjećam Deep Purple in Rock) još prije nego sam krenuo u školu. Kroz osnovnu školu sam slušao raznorazne stvari, a ukus mi se najkonkretnije počeo formirati kada sam se udubio u Pink Floyd u sedmom razredu.

To me odvelo u slušanje mnogo prog-rock glazbe (Porcupine Tree, Opeth, King Crimson) kroz srednju školu, ali uz to sam volio slušati i jazz (Miles Davis, Dizzy Gillespie, Count Basie) pod utjecajem starijeg brata. Zadnjih par godina nekako se nastojim lagano odmicati od gitaristički usmjerene glazbe pa više naginjem istraživanju post-rocka i elektroničke glazbe (Aphex Twin, Massive Attack, Godspeed You! Black Emperor, Portishead, Nils Frahm...).

Tvoje osobno mišljenje – prednosti i mane Varaždina kao grada kojim se glazbenicima može pružiti odgovarajući feedback, prostor i mogućnosti za razvojem na sceni? Postoji li prema tebi uopće varaždinska glazbena scena?

Mislim da u Varaždinu ima mnogo ljudi zainteresiranih za glazbu, a isto tako talentiranih ljudi koji ju žele svirati, pogotovo s obzirom na njegovu veličinu. Kroz nekoliko godina sviranja u našem gradu sam imao priliku upoznati metalce, rockere, jazzere i još 'alternativnije' ljude koji su stvarno motivirani.

Dok god oni postoje, postoji i varaždinska glazbena scena. Sad, ne bih htio ulaziti u političke stvari, ali svakako smatram da bi Grad mogao više napraviti da potakne ozbiljno razvijanje glazbene scene te da bi se trebalo više podržavati 'demo' bendove i općenito stvaranje autorske glazbe. Uz to postoji i problem da su svirke ograničene na par kafića ili eventualno par vanjskih prostora preko ljeta te da bendovi nisu dobro plaćeni za koncerte.

U kojem žanru se osjećaš najbolje? Imaš li neke glazbene uzore koje pokušavaš slijediti ili glazba dolazi intuitivno?

Ne bih se želio ograničiti na određeni žanr jer mislim da to smanjuje kreativnost. Pretpostavljam da bi se za 'Face In The Water' moglo reći da spada u prog-rock, art-rock ili post-rock, ali nisam o tome naročito razmišljao dok sam snimao album. Isto tako, ne znam u kojem stilu ću nastaviti dalje. Glazbenih uzora svakako imam, ali ih ne slijedim, nego više sažimam u nekakav ukupni glazbeni vokabular kojeg onda nastojim i aktivno mijenjati. Iz svega toga onda glazba dolazi intuitivno.   

Vidio sam da studiraš psihologiju na FFZG. Povezuješ li kako svoju buduću struku s pjesmama, stihovima i melodijama i ako da, u kakvoj su korelaciji?

Ne povezujem to dvoje baš namjerno (iako sam ponešto znao ubaciti), ali mislim da se stvari koje saznajem iz psihologije i koje me potiču na razmišljanje o tim temama svakako odražavaju u mojoj glazbi, prvenstveno u stihovima.

Generalno se i trudim da moja glazba bude odraz moje osobnosti, a s obzirom da psihologiju jako volim i da mi zbog fakulteta vremenski dosta zaokuplja misli, neizbježno je da nešto iz nje 'procuri' u glazbu.

Stvaranje glazbe u današnjem vremenu sveprisutne brzine razmjene informacija, ali i gotovo svakodnevnog objavljivanja albuma, pjesama, singlova od strane drugih bendova. Koliko je teško probiti se do šire publike?

Definitivno se teško probiti do šire publike, a mislim da je to najviše zbog goleme ponude izvođača. Danas kad recimo otvoriš neku platformu za nezavisno izdavanje poput Bandcampa lako se možeš izgubiti u moru novih izdanja koja su objavljena samo taj dan. Jedan čovjek jednostavno nema vremena u svom životu za sve to preslušati, koliko god to kvalitetno ili lijepo bilo.

To naravno dovodi do selekcije, gdje je važno tko ima kakav 'edge' (kao prednost), najčešće u smislu neke veze, poznanstva, dobrog marketinga ili neke druge sretne okolnosti koja omogućava izvođaču da se probije iz mase.

Ne zvuči ugodno, ali opet mislim da probiti se do šire publike u nijedno doba nije bilo lako. Svako doba nosi neko svoje breme. Mislim da se zato izvođači ne bi trebali fokusirati na probijanje jer to obično dovodi do kompromisa zbog kojih sama glazba pati. Prvo sama glazba, onda sve ostalo.

Imaš li neki zadani cilj u vezi svojeg glazbenog dijela karijere?

Ništa naročito konkretno. Od kad sam se krenuo baviti glazbom jedini cilj mi je bio da uživam u tome što radim i da sam budem zadovoljan krajnjim produktima. Imam ideje koje želim pretvarati u djela i to je to. Mislim da je raditi prvenstveno iz vlastitog užitka najzdravije i najoslobađajuće, a sve ostalo što onda može doći uz to su samo bonusi.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!