Varaždinci su sedamnaestogodišnjakinju iz Tužnog mogli čuti uživo i na posljednja dva izdanja Špancirfesta, a nama je u velikom intervjuu otkrila što je uz glazbu sve zanima.
Loru Breški, djevojku prekrasnog glasa i
doslovno plave kose, gledatelji diljem Hrvatske mogli su upoznati
u RTL-ovoj emisiji ‘Zvijezde’ gdje je otpjevala pjesmu Jadranke
Stojaković te zaradila pohvale peteročlanog žirija. Varaždinci su
sedamnaestogodišnjakinju iz Tužnog mogli čuti uživo i na
posljednja dva izdanja Špancirfesta, a nama je u velikom
intervjuu otkrila što je uz glazbu sve zanima, kakav je mentor
Tonči Huljić, kako usklađuje pohađanje dvije
srednje škole te zašto voli peći kolače.
Od kada se baviš pjevanjem i sviranjem? Što, uz gitaru,
još sviraš?
Dolazim iz glazbene familije. Mama i deda pjevaju, svi su na neki
način glazbeno potkovani. Od malena sam bila okružena muzičarima
i instrumentima te sam uvijek pjevala uz sve što sam radila. S
četiri godine upisali su me u Društvo ‘Naša djeca’ na radionicu
pjevanja ‘Mali slavuji’ teti Zdenki Knapić.
Provela sam cijelo djetinjstvo u DND-u. U 3. razredu osnovne
škole upisala sam se u Glazbenu školu za klavir te sam završila
osnovnu glazbenu školu. Paralelno sa sedmim razredom odlučila sam
da bih htjela svirati još i gitaru jer mi je lijepo vidjeti curu
s gitarom. To se nekako ne vidi tako često kao dečka s gitarom pa
mi je to bio izazov (smijeh). Uslijedio je upis u radionicu
sviranja gitare, također u DND-u kod voditelja Damira
Tomičića.
Na RTL-ovom showu ‘Zvijezde’ pjevala si pjesmu Jadranke
Stojaković ‘Sve smo mogli mi’ – kako si se odlučila za tu pjesmu
na takvoj vrsti showa? Nekako svi većinom igraju sa ‘sigurnim’
pjesmama, a ti si uzela jednu takvu, rekli bi, nekonvencionalnu
pjesmu.
Volim stariju hrvatsku muziku, iako slušam prvenstveno stranu. Od
hrvatskih izvođača volim Olivera,
Terezu, Vannu i slično.
Zapravo, nema nekog razloga zašto je došlo do odabira baš te
pjesme osim da mi je Jadranka Stojaković oduvijek bila bliska
zbog specifične emocije koja dopire iz njenih pjesama. Volim
emotivne ljude, a i sama sam takva. Najpoznatiju njenu
pjesmu ‘Što te nema’ također rado izvodim. Na
(pred)audiciji sam uz gitaru izvodila pjesmu ‘Sve smo mogli mi’
pa su mi sugerirali da to isto izvedem i pred žirijem.
Kako je došlo do prijave na ‘Zvijezde’?
Reklama se dugo ‘vrtjela’ po TV-u. Bilo je tu poticanja s mamine
i tatine strane , a ja sam bila neodlučna i nećkala sam se. Kao
da me bilo malo strah. Ali na kraju, eto… jako mi je drago da
sam ispunila tu prijavnicu.
Zvijezde su ti prvo susretanje s takvom vrstom emisije.
Što misliš o takvim emisijama u kojima talent kandidata, primarno
u pjevanju, mora doći do izražaja?
To što ljudi vide na TV-u, što sam i sama vidjela prije dodira sa
showom, je nešto sasvim stoto od onoga kako to realno izgleda.
Puno je kandidata i teško je osjetiti što svi tamo proživljavaju
pred snimanje. Nije lako stati pred žiri koji može svojim
komentarima ‘odrediti sudbinu’ svakom kandidatu.
Gledatelji vide kulisu, ne vide druženja koja se događaju i kako
se gotovo 24 sata dnevno provodi s ostalim kandidatima, s kojima
se s vremenom sprijateljiš i povežeš. Ponekad preko
televizije može to sve izgledati jednostavno pa čak i suhoparno,
ali zapravo je to nešto što sam osobno jako emotivno proživjela.
To je splet raznoraznih okolnosti, događaja i emocija.
Ipak, svjesna si toga da su tvoj nastup sada vidjele
stotine tisuća ljudi. Jesi li toga bila svjesna tada, da će se to
dogoditi?
Nije mi to baš puno prolazilo kroz glavu, jednom mi je
prošlo tako da sam pomislila ‘kaj mi je to trebalo’ (smijeh). No,
uglavnom, jako sam zadovoljna jer sam bogatija za još jedno
iskustvo.
Zapravo, nije puno ljudi znalo da sudjelujem u
‘Zvijezdama’, osim uže obitelji i nekoliko prijatelja. Ostali su
saznali preko reklame.
Nastupala si na prošlogodišnjem i ovogodišnjem
Špancirfestu u programu Heroj ulice. U kakvom nastupu se osjećaš
svoja? Onom na Špancirfestu gdje mnoštvo ljudi prolazi pored tebe
i uživo gleda ili onom na Zvijezdama gdje su u tebe uperene TV
kamere, a ispred je žiri – u kojoj vrsti nastupa si se lagodnije
osjećala?
Nastupi na ulici jako su mi dragi jer možeš doći manje opterećen,
svirati i sebi za dušu i ljudima koji zastanu i žele čuti
što i kako pjevaš i sviraš. S druge strane, nastupi u studiju su
zahtjevniji i glamurozniji, što zbog produkcije, kamera i svog
tog silnog blještavila, a što iz razloga jer moraš misliti
na stotinu drugih stvari koje u uličnim nastupima ne zamijetiš.
Nastup u showu velika je stvar jer te gleda žiri od petero
ljudi koji imaju izgrađen status na našoj glazbenoj sceni i koji
ti zaista mogu pomoći, dajući konstruktivne savjete. Pritisak je
ogroman jer imaš jednu jedinu priliku upravo u tom jednom
trenutku, u to vrijeme na tom mjestu. I to je to! Ili jesi ili
nisi! ‘Zvijezde’ su mi svakako dale smjernicu kako ići
dalje kroz glazbu.
Meni je mentor Tonči Huljić. Kad sam na pozornici, prema svim
članovima žirija imam strahopoštovanje. Stvarno postoji strah od
toga što će reći. Ali iza kamera, kada s njima provodimo vrijeme
i družimo se, dobije se drugačiji dojam. Tonči je baš
obiteljski čovjek, izravan i iskren prema svima nama.
Što slušaš u slobodno vrijeme?
Žanrovski nisam određena, otvorena sam prema svim vrstama muzike.
Volim slušati klasiku, pop, rock. Što se tiče izvođača, najviše
slušam Eda Sheerana i najviše se nalazim u njegovoj vrsti glazbe
pošto sam piše svoje tekstove. Zbog toga osjećam veliko divljenje
prema njemu.
Polaziš dvije srednje škole – Glazbenu školu i Drugu
gimnaziju Varaždin – kako je teško uskladiti obrazovanje s
ostalim obavezama, hobijima pa i slobodnim vremenom?
Ključ svega je dobra organizacija i vikend je vrijeme kad
organiziram predstojeći tjedan. Ujutro gimnazija, razne zadaće i
testovi, a popodne Glazbena za koju trebam određene pripreme
vezane uz klavir i solfeggio. Dan mi završava dolaskom doma tek
navečer i onda počinje priprema za drugi dan. Slobodnog vremena
baš i nemam puno, ali ga rado provodim na probama i nastupima s
curama iz ženske vokalne skupine ‘Klapa Lucerne’
čija sam članica.
Rekla si da ti je životni san otvoriti slastičarnicu –
kako to? Što te privuklo toj ideji?
Volim kuhati i peći kolače. Nakon cijelog organiziranog i
natrpanog tjedna, svaki vikend obavezno nešto pečem. Kolače pečem
sa sestrom, a tada se upustimo u razne kulinarske avanture i
eksperimentiranja (smijeh). Kad se spomene kuhanje prvo što mi
pada na pamet je osjećaj sretne i vesele obitelji koja se druži i
bude na okupu, a to je nešto što bih htjela da traje i da bude
prisutno i u budućnosti.
Vidiš li pjevanje i bavljenje glazbom kao neki životni
put ili usporednu stvar koja će teći možda uz nešto
drugo?
Planova, željica i snova uvijek imam puno, a što će se ostvariti,
vidjet ćemo. Htjela bi se baviti glazbom, ostvariti glazbenu
karijeru, da me netko prepozna i cijeni moj rad. Ako se to i ne
dogodi, svakako se i dalje hoću baviti glazbom, zato sam i
upisala Glazbenu školu. A sad hoće li to biti u obliku rada u
nekoj školi ili slično, ne znam. Bitno mi je samo da sam okružena
glazbom i da sam zdrava i sretna.