Godine su prošle, ali rokenrol je djelatnost gdje se minuli rad poznaje. Dvadesetak godina nakon 'Heroja ulice', 'Ne zovi mama doktora', 'Sve je lako kad si mlad' te pjesme dolaze slušati i prijašnje i nove generacije, kaže Bodalec.

Prljavo kazalište 26. prosinca doći će u varaždinsku Arenu zaključiti dugu turneju i proslaviti 40 godina postojanja benda. Velika proslava na Štefanje tako će biti veliko finale nakon što su Prljavci obišli Australiju, SAD, mnoge europske gradove te upriličili sjajne koncerte diljem Hrvatske. 

Prema tome, nije nedostajalo povoda za razgovor s pjevačem Mladenom Bodalecom, kojeg smo uhvatili za razgovor u varaždinskoj Areni, koja će za dva mjeseca biti poprište pravog, i vrlo vjerojatno rasprodanog, spektakla. 

Sadržaj se nastavlja...

Velika i duga turneja polako se privodi kraju. Što biste posebno istaknuli, a dogodilo vam se upravo na njoj, s obzirom na to da ste svirali po Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama? 

Cijela godina je u obljetničkom i svečanijem raspoloženju. Bilo je dosta naporno, ali puni smo dojmova i lijepo smo se osjećali na putovanjima, uvijek s radošću što razveseljavamo našu publiku. To su bili odlično posjećeni koncerti. U drugom mjesecu krenuli smo iz osječke Arene pa potom nakon par dana krenuli u Australiju. Tamo smo proveli tri tjedna, zatim bili doma dva mjeseca pa ponovno u SAD i Kanadu.

Velike koncerte imali smo u Londonu, Münchenu, stadionu u Kranjčevićevoj i sad uskoro završavamo u Varaždinu. Nismo još svirali u varaždinskoj Areni, ali mislim da ćemo sve one emocije od prijašnjih koncerata u ovom gradu, a bilo ih je nebrojeno mnogo, obnoviti tu večer na Štefanje u dobrom raspoloženju. 

Kako je došlo do toga da turneju završavate baš u Varaždinu? 

Tu će biti finale svih koncerata iz ove godine. Nema sad neka pozadina, dogodilo se da je Varaždin dio svjetske turneje Prljavog kazališta i veseli nas susret s varaždinskom publikom da ponovimo dobre vibre i emocije koje nas vežu s prijašnjih gostovanja u ovom gradu. 

Po svim komentarima publike, obožavatelja i kritike, čini se da ste u dobroj formi i nakon 40 godina. Kako objašnjavate tu 'drugu mladost' u sviranju? 

Godine su prošle, ali rokenrol je djelatnost gdje se minuli rad poznaje. Pjesme su prešle iz generacije u generaciju, a na našim koncertima uvijek se pojavljuju nove cure i dečki u prvim redovima. Dvadesetak godina nakon 'Heroja ulice', 'Ne zovi mama doktora', 'Sve je lako kad si mlad' te pjesme prelaze s generacija i ljudi ih dolaze slušati. Radosni smo zbog svih godina iza nas. Ima malo nostalgije što je vrijeme brzo prošlo, ali eto – tu smo. 

Posljednji album 'Možda dogodine' objavili ste 2012., što znači da obožavatelji već šest godina čekaju na novo studijsko izdanje. Naslovom kao da ste već onda nagovijestili da će se nove pjesme čekati neko vrijeme. Priprema li se nešto novo u tvornici Prljavog kazališta? 

Šest godina je puno za čekanje (smijeh). Prije se znalo svake dvije ili tri godine objavljivati. Malo smo se ulijenili prije svega zato što je nekad novi album bio pokretač da se krene na turneju, da imaš razlog za svirke, prezentaciju i promociju albuma. Koncert na stadionu u Kranjčevićevoj na kojem je bilo 33 tisuće ljudi pokazao nam je da nam nije nužno objavljivati nove pjesme u tom smislu. Ipak, mi od novih pjesama živimo i mi ih imamo. Počeli smo 'pretumbavati' pjesme koje su nastale prije tri - četiri godine, makar nisu još ugledale svjetlo dana. 

U ovom momentu zaželjeli smo se studijskog rada, ali, vjerujte, prošle godine bilo je i više vremena za to, a ove godine nismo mogli zbog turneje i priprema toliko u studio. Mislim da će početak sljedeće sigurno donijeti novi album Prljavog kazališta. 

Vaš repertoar je nevjerojatno širok, kako dolazite do konačnih setlista na koncertima? Nekako je logično da publika ima svoje svevremenske favorite koje očekuju od vas, ali koliko vam je draže svirati nešto što dugo niste? 

Mi to volimo, ali sve je manje prilika za to. Kakve god mi pjesme izdali i albume snimili, mi moramo zbog publike svirati 'Kiše jesenje', 'Heroj ulice', 'Marinu' i ostale i to baš u verziji onakvoj u kakvoj su nastale. Manje-više nema mjesta za naše privatne filmove. Ja ne moram posebno naglašavati da bi setlista drugačije izgledala da se mene pita. Ne samo zato što sam od ovih već zasićen iz večeri u večer pa one koje ne sviramo su odmah nekako i draže. 

Ima pjesama koje su odlične, ali ih se ne može pjevati samo tako. Kao na primjer meni fantastična 'Laku noć tebi Zagrebe', ali nju ne možeš svirati u Varaždinu jer će ljudi to lokal-patriotski doživjeti i ima puno tih stvari gdje si limitiran. Uvijek nađemo nešto da ne bude predvidljivo i ponavljano. Repertoar na ovoj turneji bitnije se ne mijenja. 
Prema tome, cijeli koncert je kao kazališna predstava. U svakoj fazi nastupa od oko dva sata bitno je da imaš vezanu koncentraciju publike. 

Dosta bendova u zadnje vrijeme okreće se koncertima na kojima sviraju stare pjesme i albume. Jeste li ikad razmišljali da u potpunosti odsvirate prvijenac, 'Korak od sna', 'Crno-bijeli svijet' i ostale drage albume u nekom specifičnom, kultnom prostoru? 

Jesmo. Bio sam prošle godine na koncertu Springsteena u Münchenu gdje je svirao turneju naslovljenu po albumu 'The River' i nije odsvirao meni najdražu pjesmu, kakve sam sreće. U2 ove godine ima 30 godina od 'Joshua Tree'. Mi ove godine imamo isto toliko od albuma 'Zaustavite zemlju'. Nismo se htjeli baš reciklirati u tom smislu. Uostalom, mi s tog albuma sviramo 50 posto pjesama, bez obzira na obljetnice i medijske krikove. Razmišljamo o tome, ali nismo možda baš doslovno išli tim smjerom. 

Oduvijek slovite kao pravi stadionski bend koji nema problema prizvati dvadesetak tisuća ljudi – što je pravi primjer i sa stadionom u Kranjčevićevoj ove godine – koliko su vam draži takvi nastupi, od onih klupskih i intimnijih? 

Pravu stadionsku turneju, kad bi išli po Osijeku, Varaždinu i ostalim gradovima, jako je teško organizirati i u tom smislu stadionske turneje se ne događaju. Ali uvijek postoji posebna prilika za stadionski koncert. Izazov intimnih i malih prostora je također prisutan. Negdje nekad dođeš u vatrogasni dom, kockarnicu ili dom kulture, tako da sve je to život rokera, kako se gdje poklopi. 

Same emocije za koncerte su nešto drugačije. U Kranjčevićevoj i tako neću vidjeti nikog posebnog u takvom okruženju. Dio je to mojih introspektivnih i samoopažajućih momenata – imaš odgovornost prema masi, to su ljudi, ti ih čuješ i osjetiš. Ja sam podijelio karte prijateljima i obitelji, ali nemoguće mi ih je bilo tražiti u mnoštvu. Gore na pozornici se osjećamo kao na probi s bendom u nekom prostoru, ali samo moraš doći u tu situaciju da se možeš tako uvjeriti. Mora proći jako puno godina da bi se moglo tako razmišljati. 

Je li Zagreb još uvijek inspiracija u pjesmama? Maloprije ste rekli da će uskoro nove pjesme ugledati svijetlo dana pa me zanima kojim motivima i tematikom se mislite baviti? 

To bi trebalo i Jasenka pitati, koji radi sve naše pjesme, ali neiscrpne teme naših pjesama su ljubavne i socijalne - kada čovjek okrene glavu lijevo i desno i vidi svijet koji ga okružuje, ljude i prijatelje sa svojim sudbinama. Mi pišemo o životu gdje se ljudi mogu prepoznati na način da se nekom baš nešto takvo i dogodilo. 

Ljubavne pjesme zapravo su tužne jer postoje one neuzvraćene ljubavi koje su duboko u nama, neizrealizirane i neuzvraćene te su one izazov i 'vrište' da se napiše prava pjesma. 

I treba imati na umu da je danas 2018. godina te da više nitko ne sluša pjesme od sedam minuta tako da moramo te neke momente uzimati u obzir. A vrijeme iza nas i iskustvo je tu. Bitno da nema podilaženja i da je prisutan prepoznatljivi rukopis Prljavog kazališta te da su ljudi to prihvatili kao svoje i mi ćemo nastaviti tim putem. 

Možemo li očekivati neočekivano na božićnom koncertu i velikom finalu turneje u varaždinskoj Areni? 

Uvijek smo davali priliku nekim mladim bendovima da nam budu predgrupa. Čim netko ima tanje pjesme, potrebno je puno glamura i svačega, a mi se ne povodimo za tim. Na stadionu u Kranjčevićevoj imali smo svjetsku produkciju i tu smo visoko podigli letvicu sebi i našim kolegama s estrade. Bit će božićno raspoloženje. Dat ćemo sve od sebe da budemo dovoljno interesantni varaždinskoj publici i onakvi kakvima nas je ona naučila vidjeti.