- Pitao sam župana može li Rom, kad se razboli, lijek kupiti bonom. Ili ući u autobus i kupiti kartu bonom. Učinit ću sve da takva diskriminacija ne prođe - kaže Kajtazi.

Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi u razgovoru za Večernji list govorio je o nedavnom prosvjedu stanovnika Novog Petruševca zbog najavljenog preseljenja romskih obitelji iz Novog Jelkovca u Sesvetama i Plinarskog naselja u Trnju u njihov kvart, nakon čega je uslijedio napad na dvoje maloljetnih Roma. 

Između ostalog, Veljko Kajtazi govorio je o općem stanju Roma u Hrvatskoj, suradnji s Milanom Bandićem te najavio izlazak iz vladajuće koalicije u slučaju da Vlada podrži prijedlog međimurskog župana Matije Posavca o dodjeli bonova Romima umjesto minimalne socijalne naknade. 

Kako je danas biti Rom u Hrvatskoj, što vas najviše tišti? 

Danas je općenito jako teško biti Rom. Još dok nisam postao saborski zastupnik, postavljao sam si pitanje je li teže biti Rom ili opstati kao Rom? To govorim zato što od samog početka postoje predrasude prema Romima i od kad znam za sebe prisutna je diskriminacija Roma. Diskriminaciju i predrasude osjećao je svaki Rom bez razlike gdje god se rodio i živio. Romi danas jako teško žive, kao da žive u 16. ili 17. stoljeću, i to svatko može vidjeti. Nemaju nikakve kapacitete da bilo što pokrenu, a kada nešto i pokrenu, onda lokalne samouprave ne žele to podržati i poboljšati standard života Roma. Znam da mnogi Romi ne žele primati socijalnu pomoć, nego žele raditi.

Ali na koji način raditi? Nitko ih ne želi zaposliti pa im ne daju ni priliku. Znam mnogo Roma koji su promijenili imena i prezimena kako bi dobili bilo kakav posao. Imamo i slučaj gdje je cijela obitelj promijenila imena i prezimena kako bi dobila kredit. Problem Roma država mora hitno riješiti, ali s Romima, a ne bez njih. Primjerice, ministrica ide otvarati školu u kojoj će biti 80% Roma, saborski zastupnik romske manjine osigurao je novac, ali na otvaranje ne pozovu ni jednog predstavnika Roma pa ni saborskog zastupnika romske manjine. A kada se dogodi problem, onda svi upiru prstom u nas i traže da ga riješimo.

Najviše me zabrinjava što se cijelu romsku manjinu okrivljuje kada jedan pojedinac romske manjine napravi neki eksces, a to nije u redu. Sjećate li se ona dva incidenta s pucnjavom koja su se dogodila prošle godine u kratko vrijeme u Zagrebu i u kojima su sudjelovali Romi? Iako su to bili izolirani incidenti, iskorišteni su da bi se pokrenula hajka na Rome. Ljudi koji su izazvali incidente imaju ime i prezime, ali je odmah sve generalizirano i počelo se prozivati Rome općenito. Tada su tražili da se te dvije obitelji, koje su bile u svađi, odsele iz kvarta.

Pitam vas traži li se iseljavanje hrvatskih obitelji koje su u svađi i naprave neke incidente? Romi žive u izuzetno teškim uvjetima, od socijalnih, zdravstvenih, a da ne govorimo o zabačenim romskim skupinama za koje se nitko ne brine. Kada hrvatsko dijete ne dođe u školu, odmah obavijeste roditelje pa čak i centar za socijalnu skrb, ali kada romsko dijete ne dođe nitko ne reagira jer se smatra da je njihova tradicija da ne idu u školu. Osim obitelji koje su sudjelovale u tom nemilom događaju, hajci je izložena cijela romska zajednica.

Užasava me reakcija nakon tih nemilih događaja. To je prava hajka na Rome. To što se događa u zadnje vrijeme, kada su pripadnici romske manjine u pitanju, nije od jučer. To su problemi od kada postoji hrvatska država. Romi cijelo vrijeme šute. Rekao sam da više ne smijemo šutjeti, moramo iznijeti probleme Roma u Hrvatskoj. Problem je Roma što mi nemamo matičnu državu koja bi nas mogla zaštititi. Prepušteni smo sami sebi. 

Kako komentirate najavu međimurskog župana Matije Posavca da umjesto minimalne socijalne naknade uvede bonove za romsku manjinu? 

Dok sam ja tu, to se neće dogoditi. I bio sam jasan i to rekao i međimurskom županu Matiji Posavcu. Ne znam kamo to vodi. Pitao sam ga samo je li Rom, kad se razboli, može lijek kupiti bonom. Ili ući u autobus i kupiti kartu bonom. Učinit ću sve da takva diskriminacija ne prođe.

Razgovarao sam već s premijerom o tome. I da premijer ne reagira na takvu vrstu diskriminacije, ja, kao zastupnik romske manjine, napustio bih vladajuću koaliciju. Ne bih mogao dati potporu Vladi koja ne sprečava diskriminaciju naroda koji predstavljam.

Kao član vladajuće koalicije, jeste li razgovarali s premijerom Plenkovićem o svim problemima koji tište romsku manjinu?

Imajući u vidu da je Vlada 2017. godine u kolovozu donijela operativni program za nacionalne manjine, među kojima i za romsku nacionalnu manjinu, moram vam reći da to ide jako sporo. Prošle godine smo radili na tome i upravo je legalizacija dio tog programa. Legalizirali smo nekoliko romskih naselja, a ove godine planiramo legalizirati još nekoliko.

Razlog što to ide jako sporo je to što su romska naselja u katastrofalnom stanju. Moramo raditi na infrastrukturi i urbanizaciji romskih naselja. Također je žalosno da ni jedno romsko naselje dosad nije imalo kulturni objekt ili sportska igrališta. Ni jedna vlada dosad nije radila na tome. O tome svaki dan razgovaram s Vladom, premijerom, kolegama...

Zašto Romi najčešće skupljaju staro željezo, ili je to stereotip?

To je točno. Nažalost, kada su Romi kopali po smeću, nitko nije reagirao. Nekada su se Romi bavili trgovinom, ali i toga je danas sve manje. Romi su počeli skupljati željezo jer ne žele prositi, no i u tome nailaze na prepreke. Ulaskom Hrvatske u EU došlo je do drastičnih promjena. Sada moraju otvarati obrte, što je za njih nemoguće jer nemaju novca ni prostora i gotovo svi žive od socijalne pomoći.

Za takvu reciklažu postoje posebna pravila koja je nemoguće osigurati. Za ono malo željeza što skupe, Ministarstvo unutarnjih poslova ili centri za socijalnu skrb ih kažnjavaju. Na taj način mi od zdravih, mladih i sposobnih Roma radimo invalide jer ih onemogućujemo da rade. Država, po mojem mišljenju, ne potiče rad dovoljno. Paradoksalno je da tražimo uvođenje radne snage iz inozemstva, a imamo mlade i zdrave Rome koji žele raditi i samo ih treba educirati.

Ima li još puno primjera zlostavljanja Roma u Hrvatskoj ili se to s vremenom smanjuje?

Naravno da ima i, nažalost, ništa se ne smanjuje. Zlostavljanja se događaju u svakom većem naselju, a najviše u Međimurskoj županiji gdje ima najviše pripadnika romske zajednice. Isto tako osuđujem i takve postupke romske manjine prema većinskom stanovništvu. Društvo je krivo što nema dovoljno senzibiliteta prema romskoj manjini. U Češkoj su riješili problem Roma.

Ukinuli su im socijalnu pomoć i dali im stanove i zaposlili ih u javnim komunalnim poduzećima. Sada od svojih plaća otplaćuju kredite za stan i imaju riješena životna pitanja. S druge strane, kod nas nitko ne mari kako će i na koji način Romi živjeti, hoće li skupljati boce i željezo ili će krasti da opstanu. To je borba za opstanak, ali Rom nikada nije ušao u banku i opljačkao milijun kuna. Bojite li se, kao romska zajednica, rasta desnice u Hrvatskoj? Naravno da se bojim. Dođe li do toga, ploče “za dom spremni” imat ćemo u svakoj ulici i u svakom kutku.

Cijeli intervju pročitajte klikom ovdje.