Nova analiza sadržaja bala pokazala je da je riječ o otpadu, gledano s pozicije struke, koji više nema potrebe prethodno obrađivati. S pozicije zakonskih propisa to znači da se taj otpad smije jednostavno - zakopati na odlagalište ili spaliti.

Varaždinski gradski vijećnici će na svojoj sutrašnjoj sjednici (a koja je sazvana danas!) raspravljati o temama koje, sudeći prema dnevnom redu i prijedlogu odluka, predstavljaju mogući prvi korak prema nekom konačnom rješavanju problema baliranog otpada u Brezju, koje se tamo gomilalo od 2005. do 2013. godine.

No istovremeno te odluke, ako ih Gradsko vijeće u utorak usvoji, ostavljaju i otvoreno pitanje posljedica pravnih sporova koji bi, prilično je izvjesno, mogli uslijediti.

Naime, Grad Varaždin i tvrtka Varkom ovim odlukama raskidaju ugovor s tvrtkom T&H Invest (nekadašnji T7 VIS) iz 2008. godine. Također izvan snage stavlja se odluka Gradskog vijeća o koncesiji dodijeljenoj 2013. godine Zajednici ponuditelja na čelu s tvrtkom CE-ZA-R.

Vezana vijest:

VŽ SMEĆE GDJE JE NOVAC? Koliko je zapravo Varkom skupio za zbrinjavanje bala i što se dogodilo s tim sredstvima

Grad Varaždin nalazi se u prilično nezavidnoj situaciji. Osim što su loše političke odluke iz prošlosti stvorile golem komunalni problem na ulazu u grad, one su isto tako, u nastojanju nalaženja rješenja, gradskoj blagajni odnosno građanima, na vrat natovarile nevjerojatan financijski teret. 

Podsjetimo, Grad Varaždin i tvrtka Varkom, koja je zapravo pravi posjednik bala, sklopili su 2008. godine ugovor o zbrinjavanju bala s tvrtkom T7 VIS. Taj ugovor nikad nije konzumiran. Pogon za mehaničko-biološku obradu otpada u Brezju, gdje su bale trebale biti obrađene, završen je tek 2012., no još sredinom 2011. gradonačelnik Ivan Čehok i čelnik T7 VIS-a Davor Patafta završavaju u pritvoru zbog tog ugovora. Sudski epilog, zasad nepravomoćan, uslijedio je sredinom 2018. godine - Čehok je osuđen na dvije godine zatvora, Patafta na godinu i osam mjeseci. Tek će Vrhovni sud donijeti pravomoćnu odluku.

U međuvremenu, u doba kada je na čelu grada bio Goran Habuš, kreće se drugim putem prema zbrinjavanju bala. Tako 2012. godine Grad dodijeljuje koncesiju Zajednici ponuditelja na čelu s tvrtkom CE-ZA-R Petra Pripuza (uz Eko-Flor Plus i Komunalac Davor). Taj ugovor nikad nije potpisan jer Habuš nije uspio osigurati sufinanciranje od Fonda za zaštitu okoliša.

Ugovorom s Pataftom iz 2008. godine bila je određena cijena zbrinjavanja od 137 eura odnosno oko 1.020 kuna po toni. Prema Pripuzovoj koncesiji, cijena je bila 802 kune po toni.

Kako koncesija nikad nije konzumirana, Pripuz je krajem 2016. godine podnio tužbu. Traži kompletan iznos plus kamate, tada oko 97 milijuna kuna. 

U međuvremenu, 2018. godine Vrhovni sud poništava i pravomoćnu odluku o ništetnosti ugovora s Pataftom iz 2008. godine. Sada i T&H Invest (nekadašnji T7 VIS) traži svoje. 

Neke neslužbene informacije govore da se ukupni teret prema Gradu, kada bi se platilo ono što traže Patafta i Pripuz i pritom zbrinulo bale, penje sve do iznosa od 350 milijuna kuna! 

Vezana vijest:

NA RUBU BANKROTA? KAKO DALJE Iznos potreban za zbrinuti bale i zadovoljiti apetite Patafte i Pripuza seže sve do 350 milijuna kuna?!

Hoće li Grad krenuti u drugom smjeru, vidjet će se na sjednici Gradskog vijeća koja slijedi. Naime, posljednja verzija Programa sanacije lokacije 'Brezje', koji je potvrdilo Ministarstvo zaštite okoliša, više ne predviđa obradu u MBO-pogonu, već odlaganje ili spaljivanje otpada.

Razlog tome je što je u međuvremenu napravljena nova analiza onoga što se nalazi u balama te je utvrđeno da je riječ o otpadu, gledano s pozicije struke, koji više nema potrebe prethodno obrađivati. S pozicije zakonskih propisa to znači da se taj otpad smije jednostavno - zakopati na odlagalište ili spaliti.

Upravo je to jedan od razloga na kojima Varkom temelji svoje opravdanje za raskid ugovora. Osim toga, Grad i Varkom pozivaju se na to da T&H Invest nema važeću dozvolu za gospodarenje otpadom te stoga nije ispunio uvjete iz ugovora.

U drugome slučaju, onome vezanome uz koncesiju, Grad se također poziva na to da je promijenjen predmet koncesije, zbog toga što je je balirani otpad sada drugačije kategoriziran. No također navodi da u trenutku dodjele koncesije Zajednica ponuditelja nije raspolagala odgovarajućim dozvolama za gospodarenje otpadom, kao ni potrebnim kapacitetom. 

U konačnici - ako bi se ugovor raskinuo, a koncesija poništila - sve to bi značilo i bitno manji trošak za građane. Uzevši u obzir da je nova gradska vlast jedan manji dio bala, koje je zakonski smjela, već zakopala na odlagalište i za to platila 350 kuna po toni, gruba računica govori da bi za konačno rješenje bala na isti način Grad trebao izdvojiti oko 35 do 40 milijuna kuna.

Naravno, pritom ostaje do daljnjeg, bez obzira na tumačenja Grada, otvoreno pitanje pravnog rizika. O tome će zasigurno biti riječi na sutrašnjoj sjednici Gradskog vijeća.