Vijesti / Politika

Ako se pita Čehoka, posao angažiranog intelektualca je šutjeti i drhtati

Ako se pita Čehoka, posao angažiranog intelektualca je šutjeti i drhtati

U autorskom komentaru koji je prije nekoliko dana pod naslovom 'Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa – Bogi Ivan znova' objavljen na ovom portalu, poznati hrvatski glumac Marinko Prga analizirao je javni nastup i retoriku Ivana Čehoka, zaključivši pritom kako je isprazno glumatanje, lišeno elementarne samokritičnosti i posve nespremno na bilo kakav oblik kritike uopće, imanentno političkom biću varaždinskog gradonačelnika.

> KOMENTAR MARINKA PRGE Prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa - 'Bogi Ivan znova'

U prilog toj tezi Prga navodi Čehokov govor na svečanosti obilježavanja dvadeset i pete obljetnice osnivanja 'Puma' i nespretne reakcije nakon pojedinih medijskih napisa o recentnom, dubioznom zapošljavanju ljudi s njegove izborne liste.

Ubrzo potom, na fb stranici 'Varaždinci za Čehoka', u jednoj vrlo pokvarenoj zamjeni teza, što je, tvrde upućeni, i inače modus operandi ove mnogoljudne i nadasve heterogene skupine koja se krije iza spomenute stranice, Prgin je tekst podijeljen uz prigodan opis:

'Nije dovoljno fufljati po predstavama nego se treba i rugati, i to ne bilo čemu već proslavi godišnjice naših Puma! Sramota. Označite u komentar koga poznajete od naših Puma.'

Samo oni vrlo zluradi mogli su u Prginu tekstu iščitati bilo kakvo ruganje. Jednako tako, samo oni vrlo benevolentni mogli su se hlebinski zapitati koji je pravi smisao poziva na tagiranje ratnih veterana.

Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća SDP-ov vijećnik Neven Bosilj upitao je gradonačelnika Čehoka misli li se napokon ograditi od objava na Facebook stranici 'Varaždinci za Čehoka'.

> 'Gradonačelniče, hoćete li se ograditi od stranice Varaždinci za Čehoka?'

'Ja vam nemam vremena čitati, ja vam ne čitam', odgovorio je gradonačelnik, 'nisam shvatio ni o kome govorite, glumcu nekom, nekog glumca ste spomenuli, tak da ne znam o kome je riječ, po meni glumcima bi bilo mjesto u kazalištu.'

Drugim riječima, Marinko Prga trebao bi znati gdje mu je mjesto.

Riječ je o dobro poznatom klišeju koji se uz sitne preinake svako malo pojavljuje u javnom diskursu još od tridesetih godina prošlog vijeka. Zna se tko je prije osamdesetak godina morao znati gdje mu je mjesto. Zna se tko je to isto morao znati prije dvadeset i pet godina, a zna se, eto, i dan-danas.

Nije, naravno, problem u tome što Ivan Čehok ne čita. Niti je problem to što ne zna tko je Marinko Prga.

Nije, na kraju krajeva, problem čak ni to što građanin Čehok ulogu angažiranog intelektualca, koji kritički secira društvene i političke pojavnosti, poistovjećuje s ulogom zaposlenika u Arsenovu ministarstvu straha, kojemu je jedini posao šutjeti i drhtati.

Problem je kada te uloge poistovjećuje i gradonačelnik Čehok, dakle onaj čija bi odgovornost za izrečeno morala biti proporcionalna nemalom društvenom utjecaju.

Problem je u tome što takav rezon, s jasno podijeljenim društvenim ulogama, koji ni po čemu ne korespondira s tekovinama modernih, pluralnih zajednica, nekritički prihvaća kompletno varaždinsko Vijeće i dobar dio medija.

Jasno se to očitovalo u kroničnom nedostatku bilo kakve kritičke reakcije na Čehokovu zaumnu tezu o tome gdje je kome mjesto.

Društvo u kojem su uloge jasno podijeljene, u kojemu svatko mora znati gdje mu je mjesto, bilo da je riječ o mesarima, autolimarima, intelektualcima ili umjetnicima, nekome bi se na prvu loptu moglo učiniti veoma sretnim i uređenim.

Pogotovo onima koji nemaju vremena čitati.

U zbilji, takvo društvo zapravo pati od zastrašujućeg demokratskog deficita. Zabrinjavajuće je ako gradonačelnik Čehok u tome ne vidi nikakav problem.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Vezani članci

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.