Vijesti / Politika

RUŽNI, PRLJAVI, ZLI

Kurikulna pro forma

Kurikulna pro forma

Bauk kurikulne reforme iznova kruži Hrvatskom.

Do prije koji dan premijer Plenković je na čelu Ekspertne radne skupine želio vidjeti fizičara Matka Glunčića. Tome se decidirano usprotivila ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Matko Glunčić državni je tajnik upravo u njenom resoru, a šira javnosti upoznala ga je u prosincu 2016., kada je u emisiji Nataše Božić na N1 televiziji, u maniri okorjelih nacističkih ideologa, mrtav hladan izvalio kako loše rezultate u međunarodnim PISA testiranjima možemo zahvaliti djeci s posebnim potrebama i nacionalnim manjinama.

Od samog početka istaknuo se kao jedan od najglasnijih kritičara Jokićeve reforme, aktivno je lobirao protiv uključivanja u eksperimentalnu fazu programa, stoga je njegova kandidatura za mjesto šefa ERS-a cijeloj toj priči davala pomalo bizaran ton.

Glunčićeva ambicija da postane šef nečega što zapravo prezire parila je otprilike isto kao da se ovaj potpisnik sutra kandidira za mjesto šefa Biskupske konferencije.

U međuvremenu, koalicijski partneri na vlasti, prvenstveno tu mislim na HDZ i HNS, odlučili su se za kompromisno rješenje u vidu nekadašnjeg ministra obrazovanja Radovana Fuchsa koji je instaliran na mjesto posebnog premijerova savjetnika za koordinaciju rada ERS-a.

Unatoč tome što Paarov padavan kao favorit radikalnih desnih opcija usko povezanih s Crkvom nije imenovan voditeljem ERS-a, nije pretjerano zaključiti kako su upravo rigidni konzervativci odnijeli svojevrsnu pobjedu kada je riječ o reformi obrazovnoga sustava.

Oni su, naime, uspjeli na vrijeme zaustaviti reformu u onom obliku u kakvom ju je na samom početku zamišljao Jokićev tim. Služeći se respektabilnim dijapazonom prijesnih laži i petparačkih dezinformacija uspjeli su ju na koncu svesti na razinu farse.

Nemali broj benevolentnih entuzijasta i profesionalaca koji su se otpočetka uključili u nimalo jednostavan posao osmišljavanja reforme u međuvremenu je od svega digao ruke budući da su mjeseci i mjeseci njihova mukotrpnoga rada maltene bačeni u vjetar, a škole koje su se prijavile za sudjelovanje u eksperimentalnoj fazi programa danas više nego na sam taj program računaju tek na tehničko opremanje kabineta i kakvu-takvu modernizaciju barem u tom smislu.

Ne treba stoga čuditi što prvi voditelj ERS-a Boris Jokić upravo ovih dana sa stranica dnevnoga tiska apelira da se eksperimentalna faza prolongira godinu dana.

Jokić upozorava da je preostalo premalo vremena za kvalitetnu pripremu. Na kraju krajeva, kaže, danas više uopće ne možemo govoriti o Cjelovitoj kurikulnoj reformi kakva je predviđena Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Čak i u mnogo ozbiljnijim zemljama od Hrvatske za provedbu jedne tako opsežne i važne reforme kao što je reforma obrazovanja nužna je volja i suglasnost struke i politike. Kod nas su međutim ideološki prijepori i partikularni interesi određenih skupina uspjeli nadjačati volju za time da se ovdašnji sustav napokon uskladi sa zahtjevima modernog društva, odnosno suvremenog doba.

Tako imamo situaciju, dobro je to objašnjavao Ivica Puljak, da premijer ne vjeruje svojoj ministrici, ministrica pak ne vjeruje svom državnom tajniku i tako unedogled, da ostale zainteresirane stranke i ne spominjemo.

Reforma je, smatra Puljak, mrtva, treba je zaustaviti i krenuti iznova s Jokićevih temelja.

Ritam otpora provođenju reforme otpočetka su udarale realno marginalne, sektaške organizacije kršćanskih fundamentalista povezane s Crkvom i osnažene nekolicinom ocvalih intelektualaca iz 'Pola ure kulture' koje je vrijeme odavno pregazilo.

Riječ je o ljudima koji zaziru od svega modernog baš kao što Nečastivi zazire od tamjana.

Nema nikakve sumnje, da su kojim slučajem živjeli sredinom petnaestoga stoljeća, maljevima bi razbili Gutenbergov stroj.

Provedba kurikulne reforme u budućnosti se dakle neće odvijati, kako to ovih dana prognoziraju ugledni kolumnisti, u sjeni borbe između konzervativaca i takozvanih liberala.

Odvijat će se baš kao i dosad, i to, dakako, u onoj mjeri u kojoj to HDZ dopusti – a recentni pičvajz oko Istanbulske konvencije jasno je pokazao da ekstremizam neokonzervativnih sekti mimo volje same vrhuške HDZ-a u javnom prostoru nailazi na slabašan odjek - u žaru borbe konzervativnih križara protiv suvremenosti i zdravog razuma.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!