Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Svašta bi se u školama moglo promijeniti kad bi bilo volje i želje

Svašta bi se u školama moglo promijeniti kad bi bilo volje i želje
Varaždinski.hr

'Malen broj njih radi u jednoj smjeni. E pa te škole koje imaju sreću raditi u jednoj smjeni, zar im ne bi bilo bolje da rade od, recimo, devet ujutro, a ne od osam. Možda onda ne bi dječica bila tako umorna i pospana i bolje bi funkcionirali na nastavi. '

Mnogo ljudi, neupućen puk, po portalima sada, dok traje štrajk prosvjetara, komentira radno vrijeme prosvjetnih radnika. Pa tako svi oni debelo neupućeni bajaju kako prosvjetari rade četiri sata dnevno i imaju hrpe godišnjeg, uglavnom blablablatruć. No nećemo sad o tome, nećemo po milijunti put objašnjavati strukturu posla i radnog vremena prosvjetara, ostavimo neuke neka uživaju u svojem neznanju, a prosvjetare da se pokušaju izboriti za ono što im odavno pripada. A o štrajku ćemo kad završi. 

Pospanci ili nastava počinje prerano?

Nego, gledam skoro svaki dan svoje klince, malene prvašiće, kako prve satove u školi zijevaju i glavinjaju od umora. Zijevnu kao da će slonića progutati, vidim im do želudca koliko otvore ustašca, nitko ih još nije naučio da stavljaju ručicu pred usta kad zijevaju. Mora ih se shvatiti. Nije im lako. Em su bačeni u grotlo obrazovanja i obveza, em ustaju rano kako bi u osam sati ujutro morali biti spremni za učenje i rad. Čisto mi ih je žao onako pospanih s razjapljenim ustima od zijevanja. Vidiš da bi najradije odspavali još koji sat. A moraju mirno sjediti i biti koncentrirani. Dođe mi da im gurnem jastučić pod glavicu i pustim da odspavaju još barem sat vremena. Ne zanima me kad su legli i koliko su spavali. Činjenica je da je djeci prerano ustajati u sedam ujutro ili ranije. 

Radno vrijeme škola

Infrastruktura škola u Hrvatskoj je različita. Od vrhunski opremljenih škola do škola koje se doslovno raspadaju. Stoga i ne čudi različitost u organizaciji rada po školama. U Hrvatskoj većina škola radi u dvije smjene. Ima ih i koje rade u tri smjene.

Malen broj njih radi u jednoj smjeni. E pa te škole koje imaju sreću raditi u jednoj smjeni, zar im ne bi bilo bolje da rade od, recimo, devet ujutro, a ne od osam. Možda onda ne bi dječica bila tako umorna i pospana i bolje bi funkcionirali na nastavi. 

Što bi bilo kad bi bilo

A kako bi se djeci olakšao rad u školi? Primjerice, u Španjolskoj, u Andaluziji, škola je organizirana tako da počinje u devet sati ujutro. Tada sva djeca uđu u školu i školsko se dvorište zaključava.. Nema šetanja roditelja ili bilo koga po školi za vrijeme radnog vremena škole.

Nastava traje do 14 sati s pauzom od pola sata kada djeca jedu ono što su donijeli od kuće. Prva tri sata traju po 60 minuta, zatim je pauza od pola sata i onda su još dva školska sata po 45 minuta. U 14 sati otključavaju se vrata školskog dvorišta, a roditelji djecu čekaju ispred ograde. Tada su i nastavnici slobodni da odu kućama i pripreme se za sljedeći radni dan. Baš kao i hrvatski nastavnici nose posao kući. Ali su bolje plaćeni (mala digresija).

Kako bi bilo dobro da se takav model preslika i u naše škole! Svaki dan nastava od 9 do 14 sati, ako je potrebno i subotom kako bi se djeca rasteretila tijekom tjedna (pa nekad se i u Hrvatskoj išlo subotom na nastavu, prije četrdesetak godina bilo je normalno da se i subotom ima nastava jer je bio šestodnevni radni tjedan – op. a.). Kad bi bio šestodnevni radni tjedan od 9 do 14 sati sve bi se stiglo napraviti. Bez stresa. Djeca bi nakon 14 sati još stigla i napisati zadaće i baviti se svojim slobodnim aktivnostima. I ne bi morali ustajati prerano. Dolazili bi odmorni u školu i spremni za rad. 

Subote radne

U šestodnevnom radnom tjednu učenici ne bi imali po sedam - osam sati dnevno, sve iznad pet sati nastave dnevno bilo bi prebačeno u subotu. Izborni bi se predmeti bez problema mogli održavati subotom. Po dva sata svakog izbornog predmeta. I ne bi bilo rupa ni problema s djecom koja ne idu na izbornu nastavu jer bi mogli otići kućama ili ne doći u školu kad bi bili satovi koje oni ne pohađaju. Recimo, subotom prva dva sata Vjeronauk, a treći i četvrti sat Njemački jezik ili Informatika. Ili obrnuto.

Oni koji ne idu na Vjeronauk došli bi lijepo na treći sat ako idu na Njemački jezik, a oni koji idu na Vjeronauk, ali ne idu na Njemački otišli bi kući. Ona djeca koja ne bi imala ni jedan izborni predmet lijepo bi spavala subotom doma. Ali zato ne bi preko tjedna imali rupe. Gdje ima volje ima i načina pa bi se tako, recimo, mogao riješiti problem lutanja djece hodnicima kad je izborna nastava. 

Šestodnevni radni tjedan riješio bi mnoge probleme koje sad imamo u organizaciji nastave. Isto tako, precizirano radno vrijeme škola olakšalo bi nastavnicima njihove ostale poslove koji ne uključuju rad s djecom već administrativni rad. Mogli bi tada i nastavnici, ako imaju u školama uvjete za to, ostati i u školi pripremiti se za sljedeći dan. To bi kudikamo bilo jednostavnije nego sada kada nose posao kući i troše svoje printere, svoje tonere, svoja računala i svoj internet za pripremanje nastave i rješavanje administracije. 

Eh da mi je

Kad bi radno vrijeme škole bilo jasno precizirano od 9 do 14 roditelji bi se lakše organizirali jer bi znali da svaki dan škola zatvara svoje vrata u 14 sati. Osim ako se ne bi išlo na cjelodnevni boravaka pa se organizirao i produženi boravak do 17 sati za djecu koja nemaju kamo poslije nastave. 

Svašta bi se dalo napraviti kad bi bilo volje i želje. Učenike bi se moglo rasteretiti organizacijom nastave i radnim vremenom škole, jer sada učenici viših razreda osnovne škole nerijetko ostaju od 8 do 15 sati u školi. Imaju u petodnevnom radnom tjednu svaki dan po šest, sedam ili osam sati nastave. Što je previše - previše je. 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!