I onda se čudimo zašto su nam djeca sve više pretila, zašto dijete u prvom razredu osnovne škole ima i po 45 kg, i to ne jedno već više njih u razredu, čudimo se zašto su inertni i slabi u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.
Svašta se po školskim kuhinjama može vidjeti da učenici pod
odmorima jedu. Organizirana prehrana u školama se trudi biti
uravnotežena i pravilna, ali djeca koja se ne hrane u školskim
kuhinjama sa sobom u školu za užinu donesu kojekakvu nezdravu
hranu.
Pekarnica ih hrani
Učenici koji se ne žele hraniti u školskoj kuhinji uglavnom
su naviknuti na hrpu rafiniranih šećera, na proizvode od bijelog
brašna, a pekarnice su im omiljena mjesta za prehranu. Tako se
pod odmorima može vidjeti kompletni asortiman iz obližnje
pekarnice u dječjim rukama. Kroasani, klipići, burek, pizza,
kojekakva peciva od bijelog brašna. Sve to djeca na putu u školu
kupe kako bi izbjegli ono što im se nudi u školskoj
kuhinji.
S druge strane, u školi, u organiziranoj prehrani, nude se
peciva i proizvodi od integralnog brašna pa se mogu čuti dječji
uzdasi ‘Ja to ne vooooliiiimmmm’. Djeca jednostavno nisu
naviknuta na pravilnu prehranu. Okrenu očima kad vide tamni
klipić, tamni kruh, kruh sa sjemenkama ili pecivo od kukuruznog
brašna.
Školski obroci
U školi učenici dobiju i mliječni obrok, dobiju i voće,
sirni ili neki drugi zdravi namaz, dobar stari pekmez, a
nerijetko imaju i kuhane obroke za užinu. Ipak, nađe se djece
koja se samo okrenu na peti kad vide na meniju ono što ne vole
jesti ili na što nisu naviknuti kod kuće. Rijetko će koji učenik
uopće i probati nešto što kod kuće nije jeo, unaprijed viče
‘neću’ i ‘ne volim’.
OK, zna se i u školi zalomiti koji nezdravi obrok tipa
hrenovke ili pizza ili pašteta, ali to je rijetko. Češći su griz
i povrće nego takva brza hrana.
Zašto je (pre)hrana važna
Znanstvenici su se bavili istraživanjima kako prehrana
utječe na rezultate učenika u školi. Rezultati ispitivanja su
pokazali da su djeca koja su u petom razredu brzu hranu
konzumirala najmanje četiri puta tjedno u osmom razredu imala 20
posto niži rezultat na ispitima znanja i čitanja u usporedbi s
onima koji brzu hranu nisu jeli. (izvor:
skolskiportal.hr)
O hrani koju djeca jedu ovisi njihov rast i razvoj. Hrana
utječe i na njihovo ponašanje. Zbog toga je važno znati koje
namirnice treba izbjegavati, a koje bi trebalo uvrstiti u
svakodnevnu prehranu mališana – osobito ako se radi o
nemirnom, razdražljivom, agresivnom ili hiperaktivnom
djetetu.
Brojna istraživanja utvrdila su povezanost loše prehrane s
poremećajima u ponašanju, pa čak i s manjim koeficijentom
inteligencije te lošijim rezultatima u školi. Mozak je
najosjetljiviji kada je riječ o prehrambenim potrebama, stoga je
važno osigurati stabilan dotok šećera u krvi, kao i nužne
aminokiseline, vitamine, minerale i esencijalne masne
kiseline.
Kod djece koja redovito jedu hranu s visokim udjelom šećera
ili rafiniranih ugljikohidrata – kao što su oljuštena riža i
bijelo brašno te proizvodi od njih – može doći do pada glukoze u
krvi, što obično utječe na raspoloženje. (izvor: roditelji.hr) Te
namirnice izazivaju oslobađanje hormona stresa te oni čine
mališana nervoznim i uzrujanim, osobito ako je dijete po prirodi
nemirno ili ima poremećaj ponašanja.
Također, konzervansi, umjetne boje i zaslađivači čine
živčani sustav previše aktivnim. Pojačivač ukusa, koji se nalazi
u ‘tvorničkoj’ hrani, štetno djeluje na mozak, izaziva
glavobolju, hiperaktivnost, kronični umor, nagle promjene krvnog
tlaka, poremećaje endokrinog sustava, pretilost i alergijske
reakcije, a remeti i rad hormona.
S druge strane, ‘prirodna’ hrana djeluje umirujuće na
živčani sustav, posebno namirnice koje imaju dosta kalcija
(zeleno lisnato povrće, mliječni proizvodi), magnezija (banane) i
cinka (orašasti plodovi i razne sjemenke).
Vrste hrane
Hrana koja ‘umiruje’, koja se preporuča djeci za
konzumaciju je: svježe povrće, zatim svježe ili sušeno voće,
orašasti plodovi i sjemenke, jogurt sa zanimljivim dodatcima,
zdrave žitarice kao što su primjerice zobene
pahuljice.
U nezdravu hranu svakako spadaju kojekakvi smokiji i čips,
kroasani i slatkiši. Ne preporuča se niti margarin i rafinirana
ulja, gazirana pića kao ni sokovi s dodatkom
šećera.
A što djeca zapravo vole
Djeca zapravo vole sve što je nezdravo. Za užinu si ujutro
donesu već spomenute kroasane, ali i smoki, čips i sve takve
slične vrste rafiniranih masnoća punih soli. Za ‘zaliti’ te slane
‘poslastice’ donesu ili neko gazirano piće ili ultra zaslađeni
sok. I onda se čudimo zašto su nam djeca sve više pretila, zašto
dijete u prvom razredu osnovne škole ima i po 45 kg, i to ne
jedno već više njih u razredu, čudimo se zašto su inertni i slabi
u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi.
Istina je da danas sve manje domaćinstava ima financijske
mogućnosti zdravo se hraniti, od tuda i dolazi urok masovne
pretilosti. Ali, ako se već u školama djeci nudi zdravi i
uravnoteženi obrok, zašto ne iskoristiti tu mogućnost da dijete
barem jedan obrok dnevno i to onaj najvažniji, doručak, ima kako
treba.
Roditelji popuštaju djeci kad ona kažu kako se ne žele
hraniti u školskoj kuhinji jer im ‘nije fino’. I onda roditelji
daju puno više novaca za proizvode iz pekarnice nego što bi ih
koštao zdrav obrok u školi.
Gdje ima volje ima i načina, tako se i učenike može, uz
trud i upornost, navesti da zavole zdravu hranu. Za njihovu je
dobrobit.