Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SEDMIČARENJE

Ako bi netko morao podići spomenik ovakvoj Hrvatskoj onda su to upravo HDZ, Milan Bandić i Crkva u Hrvata

Ako bi netko morao podići spomenik ovakvoj Hrvatskoj onda su to upravo HDZ, Milan Bandić i Crkva u Hrvata
Patrik Macek/Pixsell; Varaždinski.hr

Ovotjedni štikleci: 2019., Poštar više ne zvoni dvaput, Hrvatica u Americi, Let u propast, Kucamo na vrata zaboravljenih asova, Korupcija, sad il' nikad!...

2019.

Slika govori više od riječi. Na plavom tepihu pred pozornicom, sklopljenih ruku i oborenih pogleda, slijeva nadesno stoje Milan Bandić, Andrej Plenković i Damir Krstičević. Mrki i zajebani. U desnom uglu, po dijagonali, stoji župnik s mikrofonom u rukama. Pred njima iskopana jama. Godina možda nije 1909., ali slika je pravo matoševska. To je dakle ta jama, to je dakle to mjesto, tamno kao blud.

Iako prizor na prvi pogled sugerira da je riječ o funeralnom obredu, prigoda je da radosnija ne može biti. To društvo pred Lisinskim postavlja kamen temeljac za novi Spomenik domovini.

Nećemo vas ovdje mrcvariti nepotrebnim tehničkim detaljima. Spomenimo tek da će spomenik napraviti Bandićev kum, da će materijal biti uvezen iz Češke i Nizozemske, i da će koštati otprilike trideset i pet milijuna kuna.

Sve je na toj slici točno na svom mjestu. Ako bi netko morao podići spomenik ovakvoj Hrvatskoj onda su to upravo HDZ, Milan Bandić i Crkva u Hrvata.

Nedostaje još samo veliki Ivica Vidović, gore na pozornici, da s metkom u prsima kroz zube procijedi ono slavno: '...jer Hrvatsku mi moju objesiše ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, žbir u uzama.'

Poštar više ne zvoni dvaput

Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, kojem je Sanaderova kamarila tepala 'naš dečko', na bjelovarskom je Općinskom sudu pravomoćno kažnjen zbog prebrze vožnje.

Na dijelu bjelovarske zaobilaznice gdje je dopuštena brzina 80, policijski ga je presretač ulovio kako juri preko 130 kilometara na sat.

U vrlo zanimljivom objašnjenju, Turudić je tvrdio da ga je na prebrzu vožnju natjerala upravo policija, a krivicu za nedolaske na zakazana ročišta prebacio je na poštara.

Znate i sami kako to funkcionira, poštari dođu kada su svi na poslu, ako im nitko ne otvori odu i putem bace odrezak, poštari su spori i aljkavi.

Kada bi, recimo, poštari imali vozačke navike kakve imaju neki hrvatski suci, nema sumnje da bi pošta dolazila uredno i na vrijeme.

Hrvatica u Americi

Najradije o tome ne bismo napisali ni slova, ali profesionalni postulati ne dopuštaju nam taj luksuz. Kolinda Grabar-Kitarović tjedan je provela u Americi, gdje je odradila niz službenih bilateralnih susreta s njuškama poput Erdogana i Thacija te jedan neslužbeni s Ivicom Dačićem.

U intervjuu koji je dala HRT-u, predsjednica je ustvrdila kako danas pjeva mnogo bolje nego prije zahvaljujući savjetima notornog Jacquesa Houdeka.

Osim toga, još je stigla kazati da je jako zadovoljna, da nas svi prepoznaju i da je danas 'prekrasno reći ja sam Hrvat ili ja sam iz Hrvatske u svijetu, ali kod kuće još nije'.

Nakon jogurta, zipki i zagorskih popevki, evo nje opet. Ako je na Dan pobjede u Kninu, kako kažu, bila alkoholizirana, ove opsesije zabranama, Jugoslavijom i zatiranjem svega hrvatskog zvuče kao da je na halucinogenim drogama.

Let u propast

Croatia Airlines leti u propast. Tvrtka koju vode menadžeri o čijim bi se poslovnim sposobnostima i vizijama dalo raspravljati, koja je na ime razlike u plaći bivšim direktorima i pomoćnicima isplaćivala milijunske iznose, potpuno je nekonkurentna na tržištu i već dugi niz godina bilježi respektabilne gubitke. Ovih dana Vlada je za spašavanje kompanije odobrila novih 250 milijuna kuna. Nije prvi put. Gledamo, znači, isti scenarij koji smo gledali prije nekoliko mjeseci, ovog puta bez trliša i aparata za varenje. Ako je vjerovati stručnjacima, s ovakvim načinom poslovanja, bankrot je samo pitanje vremena.

Kucamo na vrata zaboravljenih asova

Neka digne ruku tko se sjeća Ante Đapića?! Hmda, tako smo i mislili. Prošlo je, naime, mnogo vremena otkako je ovaj pionir neoustaštva bio u naponu snage i desnicom mjerio kukuruz po Slavoniji, da bi se onda u naručenom Sedlarovom dokumentarcu predstavljao kao najveći prijatelj židovskog naroda.

U najboljim danima figurirao je kao Tuđmanov desničar s nahtkasla, uzgojen, za razliku od Parage, u kontroliranim uvjetima nacionalističkih plastenika.

Usput je, pored svih političkih obligacija, uspio magistrirati pravo, i to tako što je od 176 stranica znanstvenog rada 114 prepisao od svog mentora kojem je u to vrijeme bio stranački šef.

I tu je Đapić bio jedan od pionira. Kasnije je, kada su njegovu praksu preuzeli potpredsjednici Sabora i ministri znanosti, i kada je ta praksa postala uobičajena svakodnevica, polako pao u zaborav.

Uglavnom, taj isti Đapić sada se vraća u političku arenu kao predsjednički kandidat. Od njega, kaže, boljeg nema. Njegova je kandidatura, tvrdi, zasad jedina s jasno predstavljenim programom.

Dobar dio tog programa sugerira međutim da Đapić još uvijek nije odustao od starih navika. Dobar dio tog programa djeluje kao da ga je jednostavno prepisao od Miroslava Škore.

Osim redefinicije Ustava, povećanja predsjedničkih ovlasti i sankcioniranja manjinskih prava, o čemu slušamo već neko vrijeme, u tim programima ne postoji baš ništa drugo što bi bilo spomena vrijedno.

Problem je u tome što je neizbirljivoj desnici čak i to dovoljno.

Korupcija, sad il' nikad!

Rečeni Anto Đapić na samom je početku svoje kampanje odmah posegnuo za neistinom. Njegova kandidatura, naime, nije prva s jasno predstavljenim programom.

Najjasniji program dosad predstavio je Milan Bandić. Njegov program vrti se oko problema korupcije. Budući da hrvatsko društvo nema snage ni volje obračunati se s korupcijom, red je da se korupcija učini svima dostupnom.

'Korupcija je u srži mog programa. Želim da napokon ljudi kao što su gospodin Božidar Kalmeta, Lovro Kuščević ili gradonačelnik Bandić mogu odahnuti jer će korupcija biti legalizirana i zaštićena Ustavom, a njih će dosadni USKOK prestati maltretirati. Također, želim da mali čovjek dobije priliku korumpirati – želim da korupcija bude dostupna svima', kazao je nekidan Bandić.

Nažalost, male su šanse da Bandić uđe u drugi krug. Jasne i nedvosmislene poruke plaše birače. Društvo koje je gospodarski i moralno propalo više voli lutati maglovitim šumama pitijskih proročanstava.

Milan Bandić nekad se zvao Dario Juričan.

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video