Ovotjedni štikleci: Zabranjenje brajde, Tamnica naroda, Odbor za malverzacije, Hvala odvjetniku i dobrim ljudima, Pacijenta za predsjednika

Zabranjene brajde

Trideset godina nakon što je jugoslavenski socijalizam prdnuo u čabar, na svjetlo dana još uvijek izlaze potresna svjedočanstva hrabrih, nenametljivih ljudi koji su tek pukim slučajem uspjeli preživjeti stravični teror jednog krvožednog kumrovečkog diktatora i njegove antihrvatske politike.

'Zato danas otpjevajte onu prekrasnu popevku 'Došel bum doma, sel si bum pod brajde', koju smo pjevali s vojnicima u Afganistanu, jer to je jedna od popevki koje su nastale u onim vremenima kada se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina spi, sve ono što je izražavalo domoljublje', zaželjela je tako ovih dana, na otvaranju Festivala kajkavskih popevki u Krapini, opet čuti dragu, domaču reč još uvijek vidno uznemirena Kolinda Grabar-Kitarović, koju je jezivi titoistički režim još kao srednjoškolku natjerao da se po kazni školuje u dalekoj Americi.

Neka vas, dragi čitatelji, ne začudi podatak da je pjesma o kojoj govori potresena predsjednica nastala tek na prijelazu milenija, cijelih deset godina nakon što je liječnički konzilij, na čelu s doktorom Tuđmanom, hladno konstatirao smrt Titove republike.

Najveći zajeb socijalističke Jugoslavije, da parafraziramo onu staru prispodobu s vragom u glavnoj ulozi, jest u tome što vas je uvjerila u to da više ne postoji.

Tamnica naroda

Da Jugoslavija nije propala može se dokazati na bezbroj primjera. Nedavno ste, primjerice, imali priliku čitati o tome kako lokalna varaždinska vlast po gradu još i danas tvrdoglavo postavlja spomen-ploče pionirima socijalizma.

Ili, recimo, taj famozni verbalni delikt. Najlakše ćemo to, kad smo se već dohvatili popevki, objasniti na jednom sličnom primjeru.

Novinar Indexa Gordan Duhaček uhićen je u ponedjeljak na zagrebačkom aerodromu, nakon čega je priveden u policijsku postaju i kažnjen zbog toga što je u srpnju prošle godine na Twitteru objavio antisistemsku krilaticu A.C.A.B.

To mu međutim nije bilo dovoljno pa je onda još u kolovozu ove godine, potaknut izlijevanjem fekalija u Jadran, parodirajući slavnu 'Vilu Velebita', ispjevao i na istoj društvenoj mreži objavio pjesmu 'Govna Velebita'. Sudski epilog ovog slučaja još se očekuje.

Spornim tvitovima, uvjeravaju nas stručnjaci, Duhaček je povrijedio osjećaje građana. Broj povrijeđenih i njihova imena policija zasad mudro skriva od javnosti, ali na stranu sad to. Važnije je nešto drugo.

Da li bi, recite pošteno, u samostalnoj i demokratskoj državi, neka se, uzmimo, zove Hrvatska, bilo moguće da jedan istaknuti novinar i kritičar vladajuće garniture bude lišen slobode zbog javno izgovorene ili napisane riječi?

Da li bi, razmislite malo, u uređenoj demokratskoj državi, u kojoj caruju ravnopravnost i sloboda govora, bilo moguće da jedan intelektualac bude osuđen zbog parodiranja jedne petparačke, infantilne budnice?

Kada bi ta demokratska Hrvatska zaista postojala, kako vas uvjeravaju, to, naravno, ne bi bilo moguće.

Tako nešto, složit ćete se, moguće je jedino u rigidnoj 'tamnici naroda', u zloj socijalističkoj satrapiji poput Jugoslavije.

U demokratskom društvu, naime, govnima je mjesto u kanalizaciji, a ne u domoljubnoj lirici.

A kad smo se već dohvatili kanalizacije, onda valja spomenuti i to da u širem centru našeg lijepog baroknog grada postoji ulica koja se zove, pazite sad, nije to bez vraga, Slavenska ulica, a u njoj, možda niste obraćali pažnju, kanalizacijski šahtovi na kojima velikim slovima piše Metalen zavod 'TITO' Skopje.

Neprijatelj, drugovi, nikada ne spava.

Jeste li još uvijek tako uvjereni u to da Jugoslavija više ne postoji?

Odbor za malverzacije

Nije šala, nakon što je zbog optužbi za višemilijunske malverzacije najuren iz Vlade i po partijskoj liniji preseljen u Sabor, Lovro Kuščević postao je glavni favorit za mjesto u saborskom Odboru za zakonodavstvo.

Poznavajući HDZ-ov modus operandi, riječ je o gotovo sigurnoj okladi.

Izuzetno se veselimo takvom razvoju događaja. Bit će to genijalan politički vic, najbolja fora još otkako je Branimir Glavaš - čovjek uz čije su se ime vezale stravične priče o brutalnim ubojstvima srpskih civila u ratnom Osijeku – prije deset godina, s teretom optužnice za ratni zločin na plećima, postao članom saborskog Odbora za ljudska prava.

Hvala odvjetniku i dobrim ljudima

Božidar Kalmeta, nekadašnji ministar prometa i zadarski gradonačelnik, oslobođen je optužbi da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850.000 eura iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta.

Njegovi suradnici odreda su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

'Želim zahvaliti odvjetniku koji je svih ovih godina bio uz mene te svim ljudima koji su me zaustavljali na ulici i pružali mi podršku, to mi je davalo snagu da će istina doći na vidjelo', kazao je odobrovoljeni Kalmeta nakon oslobađajuće presude.

Neka vas ne začudi to što je čovjek prvo zahvalio odvjetniku. I vi biste, vjerujemo, da ste na njegovu mjestu, učinili isto.

Nadamo se da će presuda što prije postati pravomoćnom. Lijepa je to vijest. Spoznaja da je neki HDZ-ov ministar na bilo koji način povezan s bilo kakvim kriminalom ubila bi nas u pojam i poljuljala našu vjeru u ovo neiskvareno društvo.

Pacijenta za predsjednika

U tjednu za nama u Zagrebu je sedmero ljudi oboljelo od ospica. Osim jednog oboljelog, koji je primio jednu dozu cjepiva, ostali pacijenti nisu cijepljeni.

Sjever Hrvatske po broju oboljelih još uvijek zaostaje za nekim dalmatinskim županijama, ali stvari polako dolaze na svoje. Oboljelih će biti sve više.

Na predsjedničkim izborima u prosincu glasat ćemo za Ivana Pernara. To da ovaj 'pacijent' postane predsjednikom države čini nam se jedinim logičnim scenarijem za budućnost ove žalosne provincije.