Vijesti / Kolumne

PIŠE: Gordana Foder

Roditelji čije je dijete neuspješno krivicu bez problema svale na zlu učiteljicu

Roditelji čije je dijete neuspješno krivicu bez problema svale na zlu učiteljicu
Varaždinski.hr

'Pa ako vam netko ružno priča o nekoj učiteljici, upitajte se što nije u redu s njegovim djetetom. Zato je važno ne uzeti u obzir ono ŠTO vam govore, već TKO vam govori.'

Pretpostavlja se da su prosvjetari pismen dio naroda. Ono, morali bi biti. Jer poučavaju djecu, jel'? A kako ćeš druge poučavati ako sam nešto ne znaš. Na primjer, ne znati razlikovati kada se piše Č, a kada Ć. 

Čelnica većinskog, kako sama kaže reprezentativnog sindikata učitelja, nedavno je na nacionalnoj televiziji ne jednom (to bi se onda moglo svrstati pod gaf), već dvaput (dvaput je ipak dvaput) napisala riječ 'prosječan' s Ć (prosjećan). Gospođa je inače na čelo sindikata došla s radnog mjesta učiteljice razredne nastave, tako da je s ovakvim nepoznavanjem pravopisa direktno osramotila struku. 

Da blam bude još veći, svoje neznanje je pokušala opravdati izjavom da je bila umorna i da nije imala naočale. I mnogi su učitelji na kraju nastavnog radnog dana umorni pa ne rade takve greške. I mnogi učitelji također zaborave staviti naočale, ali ne zaborave koja kvačica ide na slovo c u kojoj riječi. Pa tako internetom kruži slika lika gdje bez naočala vidi Č, a kad lik stavi naočale vidi da je ipak napisao Ć. 

Stat će mnogi u obranu dotične gospođe, no svejedno ostaje dojam da se jednom prosvjetnom radniku, poglavito na nekoj čelnoj i istaknutoj funkciji kao što je čelna pozicija u sindikatu, takav blam i neznanje ne bi smjeli dogoditi. Nisu prosvjetari nepogrešivi, ali pravopis bi zaista morali imati u malom prstu. I bez naočala. Srećom, većina je prosvjetara ipak pismena. 

Što sve može trač

Dijete treba krenuti u prvi razred osnovne škole. Mjesecima prije tog velikog događaja krenu kružiti tračevi o tome koja je kakva učiteljica/učitelj u školi u koju će dijete ići. Priče i tračevi ovise o onome koji trača. Ako pitate nekoga tko ima lošu percepciju neke učiteljice, reći će vam sve najgore o njoj, učiteljica će prema pričama ispasti gora od samog crnog vraga.

I onda vam taj netko 'upućeni' da prijedlog koja bi učiteljica bila 'najbolja' za vaše dijete i vi inzistirate da dijete dođe u razred te vanzemaljski dobre učiteljice ili nećete svoje dijete upisati u tu školu. Ne pada vam ni na pamet pokušati, dati onoj 'zloj i strašnoj' učiteljici i djetetu šansu. Jer vi ste čuli trač. A trač je zakon. Trač ne podliježe nikakvim sankcijama, trač je 'poželjan' i uobičajen oblik komunikacije i informiranja u našem društvu. 

Nekome netko može biti najbolji na svijetu, divan i krasan, dok je drugome ta ista osoba užasna i strašna. Sve ovisi o osobnom iskustvu i percepciji, o osobnim očekivanjima i subjektivnim doživljajima. Svatko i doživljava neku osobu na svoj način. Samo se Nutella sviđa svima i svi ju vole. 

Imate li roditelja čije je dijete neuspješno u školi, ne radi zadaće i ne izvršava svoje obveze, a još je i povremeno neprihvatljivog ponašanja te biva zbog toga prozivano i opominjano, naravno da vam se učiteljica neće sviđati jer vam stalno 'sjedi na glavi' da upozoravate dijete da radi i izvršava obveze. Istovremeno, roditelju djeteta s kojim nema problema bit ćete najsjajnija zvijezda na nebu.

Jer takav roditelj nema potrebe pričati ružno o učiteljici svojeg djeteta dok će onaj čije je dijete neuspješno krivicu bez problema svaliti na zlu učiteljicu koje se dijete boji i zato ništa ne radi i ne zna. Svaka medalja ima dvije strane. Pa ako vam netko ružno priča o nekoj učiteljici, upitajte se što nije u redu s njegovim djetetom. Zato je važno ne uzeti u obzir ono ŠTO vam govore, već TKO vam govori. 

Koliko treba vjerovati sedmogodišnjaku?

Kažu da djeca ne lažu. Možda ne lažu, ali ne govore niti potpunu istinu zato što im pola izvjetri iz glave, a drugu polovicu doda mašta. O lukavstvima izmišljenim da se dođe do određenog cilja niti nećemo. 

Uzmimo kao primjer slučaj o kojem na senzacionalistički način bruje mediji u posljednje vrijeme, a taj je da su djeca morala učiteljici spužvom brisati cipele. Ako je to istina, onda je ta učiteljica vrlo neinteligentna osoba jer ako spužvom brišete cipele ostat će vam bijele fleke po cipelama, kao što ostaju bijele fleke i na klupi, podu, bilo gdje da koristite spužvu, umrljanu od bijele krede koja se ne da isprati. Dakle, ili učiteljici nije stalo da ima čiste cipele ili dijete izmišlja. 

Možda je učiteljica u šali rekla djetetu koje joj je nagazilo na nogu neka joj sad obriše cipele, a djeca kao djeca, ne razumiju šalu pa je sve ozbiljno shvaćeno. Da, djeca ne razumiju kada se netko s njima šali, zato se s djecom ne valja previše šaliti u školi jer oni tu šalu ozbiljno shvaćaju i interpretiraju je roditeljima na svoj način, kao nešto ozbiljno i istinito. I eto problema. 

Osim toga, kako majka koja optužuje učiteljicu zna kako dotična sjedi za katedrom? Viri li joj kroz zidove u učionicu pa da može tvrditi da učiteljica ne drži noge ispod katedre nego sa strane? 

Sve u svemu, netko je u tom slučaju gadno zabrijao. Ako se nađe da je učiteljica kriva i da je zaista tražila da joj dijete briše cipele, treba je kazniti, a ako nije, treba kazniti onoga tko ju je ovako ružno oklevetao. Sve dok ne postoje sankcije za klevetu i trač,  slušat ćemo o raznim 'skandaloznim' događajima iz škola. 

Ili drugi primjer. Vozi roditelj sedmogodišnjaka iz škole kući i malac traži da roditelj stane i da mu kupi sok. Jer mu, kao, učiteljica nije dala piti sok na užini. Pa je žedan. Jer nije znao gdje je WC i nije vidio umivaonik u učionici pa nije mogao piti vode. I roditelj digne dreku i kaže da ta osoba, ta učiteljica koja ne napoji žedno dijete nije za rad s djecom.

Da, učiteljicama je baš u interesu da se većina sokova s užine prolije u slivnike i zato ne daju djeci piti. I nikada ne dozvoljavaju djeci piti vode kad to djeca traže. I ne žele pokazati djetetu gdje je WC ako to dijete ne zna. I ne žele prstom pokazati umivaonik u kutu učionice iz kojeg, gle čuda, teče hladna pitka voda. 

Ili treći primjer. Dijete nije shvatilo koju bilježnicu treba izvaditi i učiteljica ga je ispravila i pomogla mu izvaditi ispravnu bilježnicu. Dijete roditelju, kako bi opravdalo svoje neznanje i nevoljkost za odlaskom u školu, reče mami da je učiteljica 'jako vikala' na one koji su krivo izvadili bilježnicu. Majka naravno zlatu malenom sve povjeruje i eto opet drvlja i kamenja po učiteljici. Ni krivoj ni dužnoj. 

Sve će to vjerovanje svega i svačega djeci roditeljima kad - tad doći na naplatu. Ne kaže se uzalud da tko s djecom liježe budi se popišan. 

 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!