Lekcija glasi: ambicija je uvijek važnija od pravopisa i gramatike.

Bolje pakt nego ništa

Prilikom nedavnog posjeta Zagrebu, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nahvalila je Hrvatsku kao najmlađu članicu Unije kazavši da je upravo Hrvatska istinska europska priča o uspjehu.

Mnogi su tada, ne shvaćajući o kakvom točno uspjehu govori, posumnjali da je bivša njemačka ministrica obrane jednostavno pobrkala odredišta.

Ne bi to bilo tako čudno. Berlin, Pariz, Varšava, Zagreb..., čovjek se lako pogubi kada mu česta putovanja i svakodnevne promjene lokacija spadaju u rok službe.

Stvari su postale nešto jasnije tek nakon što su se njemački mediji raspisali o tome kako je nekad bliska suradnica Angele Merkel podršku za novu funkciju tražila i pronašla upravo na Balkanu.

Poslovni tjednik Handelsblatt, primjerice, pisao je o svojevrsnom paktu Ursule von der Leyen i Andreja Plenkovića. Prvi rezultati njihova dogovora, počeli su se, čini se, ostvarivati u vidu kadrovskih ustupaka Plenkovićevom HDZ-u.

Nakon što je Marija Pejčinović-Burić nedavno postala glavna tajnica Vijeća Europe, ovih je dana Dubravka Šuica imenovana na mjesto potpredsjednice Europske komisije.

Komentirajući njeno imenovanje, premijer Plenković kazao je da je to samo dokaz hrvatske snage.

U Bruxellesu, izgleda, to još uvijek ne znaju: kada Hrvatska puca od snage, uvijek je dobro imati na raspolaganju neko sigurno sklonište.

Jandroković u šosu

Dubravka Šuica jedna je od onih političarki čijih se mudrih izjava sasvim sigurno nećete sjetiti. Stranačka poslušnica, nikada u prvom planu, ali uvijek tamo gdje treba biti i uvijek spremna prebroditi sve Scile i Haribde unutarstranačkih preslagivanja.

Ona je žena za sva vremena. Svejedno je li na vlasti Sanader, Karamarko ili Plenković, ona je uvijek tu. Da Gordan Jandroković umjesto brade nosi šos i šnalicu u kosi, zvao bi se Dubravka Šuica.

Kada je Andrej Plenković, u vrlo neizvjesnoj utrci s nepostojećim protukandidatima, s tijesnih 99,61 posto glasova, izabran za predsjednika stranke, Šuica je novinarima strpljivo objašnjavala da je takav izbor posve legitiman. Ne treba, kazala je, patiti od viška demokratičnosti.

Izgleda da ju je baš ta izjava lansirala na novo radno mjesto. Jer što, kao potpredsjednica Komisije, Šuica će se, nećete vjerovati, baviti upravo pitanjima razvoja demokracije.

Na pitanje pak kako komentira plaću od 20.000 eura, odgovorila je da to i nije tako važno, ona misli samo o tome kako će što bolje odraditi posao koji je čeka.

Nećemo se petljati, ali čini nam se da bi Ursula von der Leyen od Dubravke Šuice dobila neusporedivo više da joj je umjesto demokracije povjerila resor demagogije.

Čudnovate zgode Kolinde Grabar-Kitarović

Video u kojem predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, utegnuta i zbegecana, za radnim stolom u uredu na Pantovčaku, čita ulomak iz knjige 'Pipi Duga Čarapa' postao je ultimativni hit na društvenim mrežama i internetskim portalima.

Iako je snimka naišla uglavnom na podsmijeh, mi u 'Sedmičarenju', poslovično koncilijantni i orijentirani prema pozitivnim tendencijama, zdušno podržavamo gospođu predsjednicu. Postoje barem dva razloga za to.

Gledano iz perspektive ove žalosne provincije, u kojoj je od knjige i lijepe književnosti ruke diglo i staro i mlado, predsjedničino nastojanje da prilikom još jedne samopromocije usputno ukaže na važnost čitanja čini nam se gotovo pa plemenitim.

Osim toga, te dvije i pol minute, koliko joj je trebalo da pročita ulomak, bez ikakve sumnje predstavljaju najduži vremenski period u kojem KGK nije lanula ni jednu bespredmetnu bedastoću.

Šefica države i prije se uključivala u inicijative za popularizaciju pisane riječi. Sjećamo se njenog posjeta školi u Prelogu, gdje je osnovnoškolcima čitala 'Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

'Čitanje vas', tumačila je tada, 'ne uvodi samo u svijet mašte i bajki, ja sam danas predsjednica Hrvatske, a prije svega to dugujem mami i tati, koji su me ohrabrivali i poticali, te knjizi i čitanju. Ako sam ja mogla postati predsjednica, to može bilo tko od vas.'

Nikada prije ni poslije, dojma smo, predsjednica u svom javnom djelovanju nije prišla tako blizu istini.

Brojke i slova

Poćetak nastave u hrvatskim školama ispao je na koncu vrlo zabavan. Suprotno oćekivanjima, 'Škola za život' pala je u drugi plan, a u fokusu javnog interesa našla se predsjednica Sindikata hrvatskih ućitelja Sanja Šprem.

Gostujuči u jednoj televizijskoj emisiji, Šprem je na ploći napisala kolika je prosjećna plača u Hrvatskoj, pa onda za usporedbu, i za svaki slućaj, ispod krenula izraćunavati kolika je prosjećna plača u obrazovanju.

Slućaj je zgodno koincidirao s obilježavanjem Svjetskog dana pismenosti. Sve bi se to međutim vrlo brzo zaboravilo da je predsjednica Sindikata onako ljudski priznala pogrešku i kazala nešto u stilu – jebiga, dogodi se, prosjećno baš nije tako ćesta rijeć, bilo bi gore da sam napisala kuča.

Umjesto toga, ona je krenula s nevjerojatnim opravdanjima, od kojih je teško izabrati luđe.

U svoju obranu, gospođa Šprem kazala je sljedeče: da nije nepismena, da se ne misli nikome opravdavati, da se fokusirala na brojke, a ne na slova, da je bila umorna, da nije imala naoćale, da pet i pol godina nije pisala po ploći i da je odmah uvidjela grešku i ispravila je, ali je pokvareni kamerman HRT-a baš u tom trenutku odšvenkao u pravcu ministrice Blaženke Divjak.

Opravdanja su, znamo, uvijek sumanutija od same pogreške.

Inaće, gospođa Šprem žena je impresivne biografije, ućiteljica s dugogodišnjim iskustvom u razredu i ćlanica svih mogučih školskih i sindikalnih odbora, viječa i aktiva koji postoje pod ovom kapom nebeskom.

Več prvi dan 'Škole za život' ućenici su tako imali priliku naućiti jednu vrijednu životnu lekciju. Ambicija je, naime, uvijek važnija od pravopisa i gramatike.