Vijesti / Kolumne

BRANKO DETELJ: SEDMIČARENJE

Malotko će poštovati državu samo zato što mu od malih nogu parate uši himnom

Malotko će poštovati državu samo zato što mu od malih nogu parate uši himnom
Varaždinski.hr, PIXSELL

Ovoga tjedna u glavnim ulogama: Andrej Plenković i Josip Runjanin, Damir Škaro i kralj Tomislav, Miroslav Škoro i Milorad Pupovac, Jurica Pavičić i Duško Mucalo, Mate i Ante...

Obiteljsko stablo

Čovjek koji je ovog tjedna poput eruptivnog požara poharao stranice novina i portala zove se Damir Škaro.

Bivši je boksač, HDZ-ov saborski zastupnik i čelnik Autokluba Siget. Osim s raspelom, u obiteljskom fotoalbumu ima fotografije s Kolindom, Plenkovićem i Bozanićem. Kako je sam kazao, rođen je na Dušni dan i duša je od čovjeka.

Nakon što ga je liječnica jedne njegove zaposlenice prijavila za silovanje, uhićen je na hrvatsko-bosanskoj granici te mu je određen jednomjesečni istražni zatvor.

Nećemo se ovdje baviti njegovom karijerom, ni optužbama za financijske malverzacije, ni time kako je iz policije isti dan saznao da je prijavljen, ni time kako je žrtvi, navodno, ponudio 80.000 eura za šutnju.

Time će se baviti policija i pravosudna tijela.

Nas fascinira nevjerojatna genealogija današnjih HDZ-ovaca. Nakon što je prije koji dan Lovro Kuščević u Anti Paveliću prepoznao djeda, ili pradjeda, svejedno, sada smo saznali i to da se Damir Škaro podvrgao DNK analizi kojom je utvrđeno da mu je jedan od bliskih rođaka, ni manje ni više, sam kralj Tomislav.

Lijepa naša domovino

Komentirajući neobičnu praksu u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, u kojoj svaki radni tjedan započinje intoniranjem nacionalne himne, premijer Plenković rekao je da bi, što se njega tiče, radni tjedan u svim školama mogao početi tako.

Premijer 'drži da je važno da se mladi uče respektirati institucije i državu kroz obrazovni sustav'. Ne znamo jeste li primijetili kako nakon Sanadera, kojeg smatramo rodonačelnikom trenda, od Kosorice i Karamarka do Kolinde i Plenkovića, u HDZ-u svi nešto jako 'drže'. Te držim ovo, te držim ono. Boga za bradu, raju za muda.

Elem, teško je povjerovati da će netko poštovati institucije i državu samo zato što mu od malih nogu parate uši himnom. Ne može se nekog silom natjerati da nešto respektira. Ljudi će početi respektirati institucije samo onda kada se uvjere da one zaista funkcioniraju.

Tako to, navodno, ide u ozbiljnim zajednicama. U nas je međutim sve obratno. U kakvoj državi živimo, čudno je da svaki radni tjedan ne započinje svetom misom i prinošenjem žrtava.

Preduvjeti za zabranu

Na samom početku svoje predsjedničke kampanje, u onom famoznom klipu što ga je objavio na Facebook profilu, Miroslav Škoro iznio je nekoliko ideja vezanih za promjene Ustava i povećanje predsjedničkih ovlasti, koje su stručnjaci, smještajući ih u domenu takozvanih cezarističkih diktatura, okarakterizirali kao vrlo opasne.

Unatoč tome, Škoro od njih nije odustao. Štoviše, kako se izbori bliže, tako on još više dodaje gas.

Gostujući u emisiji jednog svog pajdaša – inače ljubitelja kurvi i kokaina - gdje se valjda osjetio na domaćem terenu, kazao je da bi 'apsolutno pokrenuo zabranu nekih političkih stranaka ako se stvore preduvjeti za to'.

Stranka koju bi eventualno trebalo zabraniti je, naravno, Pupovčev SDSS, a preduvjeti koji se moraju zadovoljiti su, pretpostavljamo, da on postane predsjednik s ovlastima dovoljno velikim da može utjecati na odluke Ustavnog suda.

Sudeći po dosadašnjem tijeku kampanje, birači desnice u prosincu neće imati nimalo lak zadatak.

Ponašanje aktualne predsjednice može se i treba nazvati sramotnim. Ali to je još uvijek samo sramota, bez ambicije da se pretvori u nešto više.

Ponašanje Miroslava Škore predstavlja opasnost za demokraciju kao takvu.

Sarkazam i oštre metafore

Splitski Županijski sud preinačio je nepravomoćnu osuđujuću presudu Općinskog suda te utvrdio da kolumnist Jurica Pavičić, u seriji svojih tekstova objavljenih prije šest godina, nije uvrijedio nekadašnjeg intendanta splitskog HNK Duška Mucala.

Negativna kritika, stoji u obrazloženju tročlanog sudskog vijeća, vezana isključivo uz rad i obavljanje javne funkcije može sadržavati i pretjerane i oštre metafore, sarkastični navodi autora teksta nisu nespojivi sa slobodom izražavanja i nisu uvredljivi za osobu koja obavlja tu javnu funkciju.

Pavičić je pisao da Mucalo ne razlikuje Aristofana od Aristotela, da misli da je Avignon klub u Ligi prvaka i da je estradni diletant koji je kao intendant postao metafora za eru u kojoj je Split postao vic.

Zanimljivo, Mucalo na sudu nije osporavao istinitost Pavičićevih tvrdnji.

Nakon čitavog niza skandaloznih presuda, poput, primjerice onih Viktoru Ivančiću i NewsBaru, odluka splitskog Županijskog suda dobra je vijest za novinarstvo kao struku i za slobodu govora općenito.

Ne možemo se oteti dojmu, da je hrvatsko pravosuđe zadnjih trideset godina sudilo privatizacijskim sjecikesama i ratnim zločincima tako zdušno kako je sudilo novinarima, počevši od nekadašnjeg Ferala do nekih današnjih redakcija, Hrvatska bi danas, sva je prilika, bila kudikamo pristojnija država.

Čelične ptice

Nakon što im je ne tako davno neslavno propao pokušaj kupnje izraelskih borbenih aviona, možda ćete se sjetiti te farse, i nakon što je Plenković napokon shvatio da ministar obrane nije u stanju izgovoriti jednu suvislu rečenicu, iz Vlade su priopćili da će drugi pokušaj nabave iskomunicirati notorni Robert Kopal, kojeg u televizijskim emisijama jednostavno i vrlo općenito potpisuju kao stručnjaka i analitičara.

Prema taktičko-tehničkoj studiji, kazao je Kopal, Hrvatskoj treba dvanaest aviona te će proces njihove nabave službeno krenuti slanjem zahtjeva za ponudama državama čiji avioni odgovaraju tehničkim zahtjevima Hrvatske.

Iz dobro obaviještenih izvora saznajemo da MORH zasad preferira švedski Gripen, francuski Mirage i američku inačicu Black Swan, u hrvatskoj vojnoj terminologiji poznatiju pod nazivom Crni labud.

Onomastika

Mate Rimac može vam i ne mora biti simpatičan, ali teško ćete čovjeku odreći da vrlo dobro zna što radi.

I dok su ljudi odgovorni za dobrobit hrvatskog gospodarstva već poslovično slabo zainteresirani za njegovu priču, sastanak u Banskim dvorima, primjerice, morao je čekati mjesecima, neki drugi, ozbiljniji tipovi naguravaju se u redu pred njegovim uredom.

Njemački Porsche ovih je dana tako povećao svoj udio u Rimac Automobilima s 10 na 15,5, posto.

'Vjerujemo u Matu Rimca i njegovu tvrtku', jednostavno je objasnio Lutz Meschke, zamjenik predsjednika Izvršnog odbora i glavni financijski direktor Porsche AG-a.

Čini se kako ekonomski standard pojedinog društva u jednoj izvjesnoj mjeri ovisi i o pitanjima onomastičke prirode.

Dok, recimo, Nijemci slijepo vjeruju Mati i njegovoj viziji, Hrvati se, eto, uporno i slijepo još uvijek zaklinju u Antu.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.