Ilijine riječi trebali bi dobro proučiti svi oni koji još od prvog razreda osnovne škole inzistiraju na odličnim ocjenama i uvjeravaju prosječnu ili čak i ispodprosječnu djecu da su geniji ali, eto, zli učitelji nemaju za njih razumijevanja.

Malo pomalo i ona tri mjeseca ferja stisnuta u mjesec dana godišnjeg odmora približavaju se svome kraju. Za koji dan učitelji će se vratiti s godišnjih odmora u škole i započeti svoj rad, daleko od očiju javnosti (za javnost će i dalje biti na 'tri mjeseca ferja / godišnjeg').

Počet će se pripremati za Školu za život, nešto za što se za sada sa stopostotnom sigurnošću može samo reći da će biti više piskaranja i administracije. Zato treba početi piskarati već sad, u kolovozu. Sve ostalo što nam donosi ŠzŽ čitajte tijekom jeseni, kad krene. Za sad se jedino sa sigurnošću može tvrditi da treba upregnuti sve raspoložive snage u administraciju, planove, kriterije ocjenjivanja, blablabla. Već sada, mjesec dana prije početka nastavne godine.

Pripreme za nastavu

Već polovinom kolovoza počinju nastavnicima pripreme za nastavu. Najviše posla imaju učitelji koji će s početkom nastavne godine primiti prvašiće.

Treba urediti učionice. Skinuti stare i poslagati nove izloške na panoima i zidovima. Naravno, prvo treba pronaći ili izraditi koje će slike, plakati biti pogodni za izlaganje. Uređuju se ormari. Sređuju kabineti. Uništavaju se i bacaju stari ispiti.

Učitelji prvašića trebaju svečano urediti učionicu kako bi prvi susret dječice sa školom bio što ljepši i uzbudljiviji, događaj za pamćenje. Oni samostalno izrađuju cijele scenografije po učionicama. Zatim rade kartončiće za klupe s imenima svojih novih učenika. Pa im izrađuju 'akreditacije' na kojima piše ime i razred. Pripremaju im materijale dobrodošlice. I još svašta nešto rade za prvašiće. Ima tu posla ohoho.

Ta divna administracija

Svi, ali svi se bave administrativnim poslovima. Pišu planove. Za napisati kvalitetan plan rada kroz nastavnu godinu do sada je bilo potrebno i po nekoliko dana, a Škola za život traži planove koji će se pisati i dulje od nekoliko dana.

Razredna nastava piše planove za šest nastavnih predmeta, plus dopunska nastava, dodatna nastava, izvannastavne aktivnosti, izvanučionička nastava, terenska nastava, izleti, projekti, građanski odgoj, zdravstveni odgoj, sat razrednika, plan rada razrednog odjela, plan rada s roditeljima, i tako dalje. Sve u svemu, minimum, mi – ni – mum dva tjedna piskaranja.

Zatim treba, nakon planova, napisati i detaljne i kvalitetne kriterije ocjenjivanja kako bi se imalo uporište za svaku ocjenu tijekom nastavne godine. Kriteriji ocjenjivanja trebaju biti jasni, precizni, konkretni i detaljni. Za njihovu izradu potrebno je barem tjedan dana marljivog rada. U Školi za život traži se razrada kriterija za svaki ishod za svaku ocjenu od odličan do dovoljan. Ishoda ima iz svakog predmeta na desetine, teško je neupućenom i zamisliti koliko formulacija treba izmisliti i napisati.

Ono što neki imaju za pisati (ne izmišljati, već samo pisati) mjesecima na radnom mjestu, prosvjetari moraju napisati u dva-tri tjedna.

Zatim, tu je i famozni Vremenik koji treba napisati, a o kojem se sad vodi javna rasprava i za koji se svi iskreno nadamo da će se nešto promijeniti nabolje do početka nastavne godine.

Toliko o tri mjeseca godišnjeg i kako se ništa ne radi jer nema djece. A nastavnici će uredno za koji dan sjesti za računala (ako već i nisu u toplini doma svog) i početi piskarati. Tko će čitati to sve što oni napišu još nije znanstveno utvrđeno. Glavno da ne sjede besposleni.

Car je gol

Varaždinac Ilija Srpak, višestruki dobitnik Oskara znanja, jedan od 7% ovogodišnjih najuspješnijih studenata na Cambridgeu, rekao je ministrici Divjak o maturi ono što većina misli, ali se ne usuđuje reći.

Ilijine riječi o maturi: 'Zašto je prihvatljivo reći da je netko tko je riješio svaki četvrti zadatak dovoljno dobar da prođe takav ispit? Spomenuo sam to i ministrici Blaženki Divjak, no odgovorila mi je da bi u tom slučaju više učenika palo maturu. Rekao sam joj da je smisao da padnu učenici koji nisu dovoljno dobri, jer svrha mature jest provjera kompetencija: važno je odvojiti najkompetentnije učenike od srednje kompetentnih. Oni još lošiji ne trebaju biti odvojeni jer neće ni upisati fakultet, pa nije važno. Nisu i ne mogu svi biti akademski obrazovani.' (izvor: Srednja.hr)

Napokon netko. Ilijine riječi trebali bi dobro proučiti svi oni koji još od prvog razreda osnovne škole inzistiraju na odličnim ocjenama i uvjeravaju prosječnu ili čak i ispodprosječnu djecu da su geniji ali, eto, zli učitelji nemaju za njih razumijevanja.

Ne mogu svi biti akademski obrazovani kao što ni ne mogu svi biti odlikaši. Kod nas je sustav vrijednosti totalno poremećen. Prolazi li učenik u nižim razredima osnovne škole s vrlo dobrim ili ne daj bože dobrim, odmah ga šalju na kategorizaciju nije li mu potreban individualizirani pristup ili poseban program.

Maturu prolaze oni koji riješe 25% ispita. Heeej! Dvadeset pet posto ispita za prolaz! To je 25 točnih odgovora od 100 mogućih. I to se onda naziva srednjoškolski obrazovanom osobom?

Pogledajmo samo po raznim portalima i društvenim mrežama po komentarima koliko nam je žitelja nepismeno ili polupismeno. Srednju školu i maturu tako polože i oni koji ni nakon dvanaest godina školovanja ne znaju da se negacija piše odvojeno, č i ć su im dva ista slova i tako dalje i tako dalje.

Sumrak znanja. I zato svaka čast mladom Iliji, neka je rekao. Netko mora.