Vijesti / Kolumne

PIŠE: BRANKO DETELJ

Predvidljivosti, ime ti je desnica

Predvidljivosti, ime ti je desnica
Varaždinski.hr, PIXSELL

Svaki domaći desničarski fundamentalist, konzervativac i suverenist koji drži do sebe u načelu nema ništa protiv svih tih prljavih migranata, dosadnih žena, Srba ili pedera. Štoviše, među njima čak pronalazi i brojne prijatelje.

Predvidljivosti, ime ti je desnica, vapio bi danas u nebesa onaj slavni Avonski Labud, samo da mu se život nije potrošio prerano i da je umjesto u renesansno vrijeme kraljice Elizabete Prve imao prilike živjeti u ovo dekadentno doba kraljice Kolinde Posljednje.

Zaista, malo je toga tako predvidljivog danas, možda tek Tolušićeve i Kuščevićeve afere, kao što su predvidljivi maniri i retorika ovdašnje desnice.

Baš svaki domaći desničarski fundamentalist, konzervativac ili suverenist koji iole drži do sebe, na početku rasprave trudit će se biti simpatičan razbijajući led lošim humorom.

To onda izgleda otprilike ovako nekako.

Što se to dogodilo na Braču, gospodine Zekanoviću, pita zainteresirani novinar uvaženog saborskog zastupnika misleći pritom da mu ovaj prokomentira divljački napad petnaestorice pripadnika Torcide na par sezonskih radnika 'sumnjiva' podrijetla u Supetru, u kojem je teške tjelesne ozljede zadobio i supetarski vatrogasac koji je stao u zaštitu napadnutih.

'Brač? Pa punac mi je ostrigao ovce i poslao mi slike kako je to radio bez zeta.'

Hahahahaha! Ovce, Srbi, škare, glave! Dugo već, priznajte, niste čuli nešto urnebjesnije. Punac glava, zet ovca. Puna glava, Srbin ovca. Punoglavac zet.

Predrag Lucić i Ćićo Senjanović pokrili bi se ušima od smijeha, pardon, srama, samo da im se život nije potrošio prerano i da su umjesto u državotvorno vrijeme Franje Velikog imali priliku živjeti u suverenističko doba Hrvoja Duhovitog.

Zekanovićev neuspjeli humor, naravno, tek je nastavak bogate homofobne i šovinističke komediografske tradicije koja je svoje zlatno doba doživjela u Kovačevićevo i Rojsovo vrijeme. Tko bi to mogao zaboraviti?

'Zašto ne prikažete di muškarac sa muškarcem, a ja sam imao prilike i takve kazete gledati, gospodo draga, pa da vidite, kad izvari oči kao varen zec, kako je to ružno gledati.'

Sad, je li zec ili ovca, je li peder ili Srbin, posve je svejedno.

Zaista, malo je toga tako smiješnog kao kad šovinistička desnica pokušava biti smiješna.

Moglo bi se čak reći da ovdašnja desnica pati od takozvanog nehotičnog humora. Najsmješnije rečenice su one koje zapravo nemaju namjeru biti smiješne i koje su izrečene najozbiljnijim tonom.

Naprimjer?

'Jeste li vi mene ikada čuli da sam rekao da je Vojislav Stanimirović ratni zločinac? Ne, ja jako pazim na svoje riječi. Ozbiljan sam političar.'

Ozbiljan političar? Zekanović? E, to je, kad već pitate, za razliku od one pošalice s puncem i ovcama, stvarno smiješno.

Nakon što je dakle napravljen zgodan uvod u vidu lošeg humora, na red dolazi relativizacija problema, odnosno stavljanje stvari u pravi kontekst.

Pitanje glasi: kako zapravo opravdati nacionalnom netrpeljivošću izazvano nasilje?

Gospodine Zekanoviću?

'Kao prvo, niti jedan novinar nije otišao na teren pa porazgovarao sa Supetranima da čuje i njihovu stranu (…) Izdvojiti jedno nasilje jer je navodno izazvano govorom mržnje, zbog nacionalne pripadnosti je, po meni, predimenzioniranje problema u društvu koji, realno, ne postoji (…) Međutim, stanovnici grada Supetra, Bračani, pa i Splićani jako dobro znaju što se događalo. Nije stvar crno-bijela. Odite u Supetar i pogledajte kontekst'

Naravno, to vam već zvuči poznato.

Nisu stvari crno-bijele, vi ne znate kako se živi na Braču ili, recimo, u Međimurju.

Da stvari nisu crno-bijele reći će vam zasigurno i svaki onaj prosvjednik s nedavnog 'antiromskog' mitinga u Čakovcu, dovoljno slijep da ne vidi kako je zapravo u cijeloj priči najveći problem taj što institucije ove države ne rade svoj posao i što zakoni ove države ne vrijede podjednako za sve njene državljane.

Da stvari treba sagledavati u kontekstu reći će vam svaki kontekstopisac, filozof i šupak koji vas uporno nastoji uvjeriti kako Pavelićevo 'Za dom spremni' nema, ustvari, baš nikakve veze s Thompsonovim motivacijsko-kohezivnim 'Za dom spremni' iz Bojne Čavoglave.

Nijedan novinar dosad nije otišao na teren, popeo se na Svilaju i saslušao Thompsonovu stranu priče. Stvari, naime, nisu crno-bijele. Vi, dakako, dobro znate što se sve događalo.

Krenimo stoga dalje, nakon što su stvari stavljene u pravi kontekst, slijedi jasno definiranje neprijatelja.

To je možda čak i najlakši dio posla i zvuči otprilike ovako.

'Biti hrvatski suverenist znači biti protiv Istanbulske konvencije koju nam nameće Europska Unija, protiv Marakeškog sporazuma jer je on loš za Hrvatsku, za blokadu Srbije na putu u EU, kako bi se konačno priznala agresija na Hrvatsku i platila ratna odšteta, kao i za obranu prava na život te obranu hrvatskoga naroda u BiH i dijaspori.'

Drugim riječima, neprijatelji su drugotne žene sa svojim pravima, izbjeglice i migranti te, jasna stvar, Srbi. Da, i pederi, naravno, oni se podrazumijevaju.

To je, kako rekosmo, najlakši dio koji se vrlo brzo apsolvira. Zatim na red dolazi jedan prigodni kopernikanski obrat.

Svaki domaći desničarski fundamentalist, konzervativac i suverenist koji drži do sebe u načelu nema ništa protiv svih tih prljavih migranata, dosadnih žena, Srba ili pedera. Štoviše, među njima čak pronalazi i brojne prijatelje.

Tu već argumentacija ulazi u novu fazu koju bismo kolokvijalno mogli nazvati fazom hinjene benevolentnosti. Ako je prethodna faza bila najlakša za odraditi, ova je vjerojatno najzabavnija.

Na što konkretno mislite, gospodine Zekanoviću?

'Ja, konkretno, imam prijatelje i kumove koji su Srbi, na našoj listi za Europski parlament je bio Srbin.'

Predvidljivo, zar ne?

'Ja na poslu imam ljude koji nisu u braku, imam prijatelje homoseksualce i družim se s njima. To meni ne predstavlja problem', kazat će tako i Zekanovićev kolega Ladislav Ilčić dok Damiru Habijanu bude nabijao na nos nedostatak 'kršćanskih vrijednosti', upućujući pritom istraživačke novinare neka istraže na što konkretno misli.

'Na homoseksualce gledam kao na susjede i prijatelje. Većina njih ne želi da ih se tako obilježava', slaže se i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

'Imam i ja prijatelje različitih orijentacija, pa i homoseksualce, i slušam njihove probleme', dodaje onda i Božo Petrov.

'Imam više prijatelja Srba nego cijela hrvatska Vlada zajedno', bildao je svojedobno prijateljsku bilancu i notorni Zdravko Mamić.

'Ni na koji način nisam uvrijedio niti jednog Roma, među kojima imam brojne prijatelje', objašnjavao je HDZ-ov zastupnik Stevo Culej što je konkretno mislio kada je romskog zastupnika Veljka Kajtazija optužio da laže kao srpski cigan.

Ovakvih primjera mogli bismo nanizati još barem stotinu, ali ne bi bio red da čitav ogled posvetimo vanjskim neprijateljima, a da pritom, za kraj, ne spomenemo i one unutrašnje.

A najveći unutrašnji neprijatelj ovdašnjih suverenista trenutačno je Andrej Plenković. Hrvatski premijer, vjerojatno ste čuli i to, ustvari je tek briselski ćato i plaćenik koji vodi politiku suprotnu hrvatskim nacionalnim interesima.

'Ne može se glasovati za Plenkovićevu Vladu i biti kršćanski demokrat. Politika koju vodi Andrej Plenković je naš antipod i mi se protiv toga borimo.'

Ili: 'Vi više volite vladati i upravljati nego služiti. To smo vidjeli i kod Istanbulske konvencije. Hrvatska ne smije biti talac ničijih briselskih ambicija. Hrvatskoj treba hrvatski Orban, a nažalost ne vidim ni O od Orbana.'

Kako pak u praksi izgleda ta borba za nacionalne interese, suprotna politici Plenkovićeve Vlade, mogli ste se uvjeriti, primjerice, u veljači ove godine kada je ta ista Vlada u Sabor poslala novi Zakon o privatizaciji INA-e, kojim se, po riječima stručnjaka, upravljačka prava u toj naftnoj kompaniji potpuno prepuštaju mađarskoj strani.

Oporba je tada, u namjeri da sruši kvorum, prije izglasavanja Zakona napustila sabornicu optužujući vladajuće za izdaju nacionalnih interesa.

Izmotavajući se poslije da je krivo prebrojao HDZ-ovce u sabornici, Plenkovićevu je većinu tada, kako predvidljivo, spasio jedan ozbiljan političar koji jako pazi na svoje riječi.

Iako se vama u jednom trenutku možda učinilo da je to bio jedan proračunati i za svoju saborsku fotelju zabrinuti kalkulant. Što bi se reklo, hrabro usrani zec.

Dobro, sad, je li zec, zekan ili Zekanović, posve je svejedno.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.