Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Djeca nam postaju 'ukočena': Sve je više zabrana, a sve manje slobode

Djeca nam postaju 'ukočena': Sve je više zabrana, a sve manje slobode
Varaždinski.hr

'Važno da se djeca preko ljetnih praznika kreću, zabavljaju s vršnjacima, budu vani na otvorenom, 'divljaju' na plažama bez stalnog roditeljskog kvocanja 'nemoj ovo nemoj ono'. Djeca su stvorena za pokret, za skakanje i trčanje. Za avanture i otkrivanje svijeta i svojih sposobnosti i granica.'

Za vrijeme nastavne godine djeca imaju dovoljno obveza da se ne stignu dosađivati. Međutim, s početkom ljetnih praznika, dosada djeci postaje drugo ime. 
Ima djece koja će 'ubiti vrijeme' čitajući u rashlađenoj sobi dok traju najveće vrućine,  a  zatim će se s prijateljima ili sami zabavljati na svježem zraku. Uzet će loptu, gumi - gumi, badminton, ili će se jednostavno igrati uobičajene dječje igre. 

Graničar

Graničar je igra loptom koju većina djece obožava. Ne vole ju samo oni nespretni i oni koji kojima lopta baš i 'ne leži u ruci'. U zadnje vrijeme mogu se na internetu naći članci kako je graničar nehumana igra. Naime, '..pedagoginja i profesorica na kanadskom Sveučilištu British Columbia, Joy Butler, tvrdi da se graničar - igra čiji je cilj izbaciti iz igre suparničkog igrača pogotkom lopte, više ne bi trebao igrati na satu tjelesnog…' (izvor: vijesti.rtl.hr) 'Do zaključka da je riječ o 'opresivnoj' i dehumanizirajućoj' igri došli su istraživanjem u kojemu su učenike ispitivali kako se osjećaju tijekom igranja graničara.'

Prema tim tvrdnjama ispad da se graničar igra kamenjem pa zato dijete kad ga pogode ima traume. U anketi su bila ispitana djeca koja su se skrivala u nekom kutu igrališta kako bi izbjegli da ih se pogodi.

I naravno da su onda oni graničar ocijenili kao ultra grubu i nehumanu igru. Uvijek u igri ima onih spretnijih koji se bore za loptu, ne boje se hvatati lopte protivničkih igrača  i vole gađati. A ima i onih koji se skrivaj iza leđa suigrača i okreću leđa kad vide da prema njima leti lopta kao da je ona teledirigrani projektil pa će skrenuti putanju ako vidi nečija leđa. Takvima ne pada na pamet ispružiti ruke i hvatati loptu. Lakše je stajati kao stup i čekati da ih lopta obiđe. 

Kao negativno u graničaru je ocijenjeno i to što dijete koje bude pogođeno ispada iz igre. Postoji lijek i za to. Graničar se može igrati prema različiti pravilima pa tako se može igrati i na bodove, odnosno da pogođeni igrač ne ispada već se za svaki pogodak protivničkoj ekipi pribraja jedan bod. 

Gdje ima volje ima i načina. Besposlen pop i jariće krsti pa tako izmišljaju i toplu vodu na račun djeci omiljene igre. Nadajmo se samo da neće nekome zaista pasti na pamet pa zabraniti igru graničar. Ionako nam je većina djece sve više 'ukočena'. 

Djeca nam postaju 'ukočena'

'Nova istraživanja ukazuju da je dječji razvoj usporen i ugušen zbog svih pravila i propisa koji su osmišljeni da bi ih zaštitili.' (izvor: djecjaposla.com) 
Na dječjim se igralištima u državama diljem svijeta uklanjaju 'opasne' penjalice, a trampolini i tobogani su također sumnjivi jer se svako malo nađu u nekom novinskom tekstu gdje ih se povezuje s dječjim ozljedama. Djeca postaju 'pamučna' jer silne zabrane i pritisak nad dječjom sigurnošću uskraćuju djeci priliku za istraživanjem i preuzimanjem rizika. 

'Mnogi roditelji, navode u jednim britanskim novinama, izbjegavaju slati djecu u parkove jer sprave smatraju opasnima, a odgojitelji predškolskih skupina boje se voditi djecu na izlete jer strahuju od posljedica ako se nešto dogodi.“ (izvor: djecjaposla.com)
Kao da niko više nije svjestan da „nedostatak tjelesne aktivnosti može kod djece dovesti do poteškoća s pisanjem, dok smanjeno iskustvo s vanjskim svijetom može itekako ograničiti njihov vokabular.' (izvor: djecjaposla.com)

Zbog svega toga je vrlo važno da se djeca preko ljetnih praznika kreću, zabavljaju s vršnjacima, budu vani na otvorenom, 'divljaju' na plažama bez stalnog roditeljskog kvocanja 'nemoj ovo nemoj ono'. Djeca su stvorena za pokret, za skakanje i trčanje. Za avanture i otkrivanje svijeta i svojih sposobnosti i granica. 

Dosada je zdrava

Ako se dijete ne dosađuje neće se znati ni samo zabaviti. Biti odrastao znači znati razonoditi sebe na način koji vas usrećuje. Najlakše je djetetu kojem je dosadno uvaliti mobitel ili tablet u ruke, pustiti crtić na TV-u i onda su roditelji satima bez brige. No je li to rješenje za dječju dosadu? Ili, roditelj koji troši svoje vrijeme kako bi razbio dječju dosadu? Ako roditelji troše svoje vrijeme da bi ispunili slobodno vrijeme svoje djece, ona nikada neće naučiti da to rade sama.

Djeca moraju dobiti prostora da se dosađuju i polako otkrivaju što ih zaista zanima. Sposobnost da se trpi dosada je neophodna da bi se vodio sretan život, a ona se mora razviti u mladosti.

Roditelji i djeca bi na početku ljetnih praznika trebali sastaviti listu aktivnosti koje bi mogle biti zabavne i ugodne, poput kartanja, čitanja knjige ili vožnje bicikla. Onda, ukoliko se djeca u toku ljeta pojave sa pritužbom da im je dosadno, treba ih uputiti na spisak da se inspiriraju. Spisak se može i tijekom ljeta dopunjavati.

Bilo bi vrlo poželjno  da sa spiska izostanu kao zabava igrice na mobitelima, tabletima  i računalima. I televiziju bi trebalo maknuti sa spiska. Sve to nisu instant dadilje za djecu niti poželjni načini zabave. 

Filozof Bertrand Russel kaže: 'Radost djetinjstva je u stvaranju ni iz čega uz pomoć truda i stvaralačke imaginacije.'

Dakle, ostavimo djecu  da se malo dosađuju, tako će razvijati svoju maštu i kreativnost. Od malo dosade još nitko nije umro. 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!