Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Došla su vremena da se nastavnici boje učenika

Došla su vremena da se nastavnici boje učenika
Varaždinski.hr

Što napraviti? Kome se žaliti? Policija neće ništa napraviti jer je to 'sitnica', ali ta sitnica košta novaca, i probušena guma i izgrebani auto.

Zadnji je dan nastave. Neke su učiteljice dobile cvijeće kao znak zahvalnosti od svojih učenika, neke čokolade, kavu, knjigu, neke su dobile sliku ili neki konkretni, možda malo skuplji poklon od cijelog razreda, a neki su dobili probušene gume na automobilu.

Završiš s nastavom zadnji dan, dođeš do auta i ne možeš nikud jer ti je guma prazna. Poklon od dragih učenika. Ili ti na autu osvane prelijepa ogrebotina od čavla ili ključa preko cijele jedne strane. A možda i još negdje. Pa se zapitaš kome si dao ocjenu koju nije želio. 

Što napraviti? Kome se žaliti? Policija neće ništa napraviti jer je to 'sitnica', ali ta sitnica košta novaca, i probušena guma i izgrebeni auto. Što i da se uhvati počinitelj (što je gotovo pa nemoguće ako auto nije bio parkiran kod nadzornih kamera, ako ih škola ima)? Maloljetan je, može eventualno dobiti neku blesavu pedagošku mjeru koja će mu se ionako obrisati. 

Dakle ne dobivaju svi nastavnici lijepe poklone. Neki dobiju i 'vesele' poklone darovane 'od srca'. 

U Pleternici su se osmaši na drugi način oprostili od osnovne škole. 'Tamo su, naime, učenici osmog razreda na samo njima šaljiv način pokazali svoje oduševljenje odlaskom iz osnovne škole na način da su svojim nastavnicima i učiteljima oblijepili automobile post it papirićima, omotali ih toalet papirom i polijevali sokovima.' (izvor: 034portal.hr).

Djeci je to možda bilo smiješno, ali onima koji moraju sve to očistiti nije smiješno. I takvo postupanje je uništavanje tuđe imovine. 

Jedna je kolegica dobila kao poklon ciglu u prednje staklo automobila zbog nezadovoljstva zaključenom ocjenom. Ne nastradaju samo automobili nastavnika. Bicikli također stradaju. Neš' ti problema izbušiti obje gume na biciklu omraženog nastavnika.

Došla su vremena da se nastavnici boje učenika (ali i njihovih roditelja). Učenici se ne boje nikoga. Znaju da su zaštićeni kao svete krave u Indiji. 

Još o izletima i autobusima

Zadnje dane nastave obilježila je i ljutnja jedne zagrebačke škole zato što im je propao izlet. Izlet im je propao jer je agencija preko koje su trebali realizirati izlet poslala čak četiri neispravna, pokvarena autobusa da prevoze djecu. Peti autobus koji su im poslali bio je premali za prijevoz predviđenog broja učenika. (izvor: Index.hr). 

Ovo nije izolirani slučaj. Nerijetko putničke agencije pošalju na učeničke izlete autobuse koji su neispravni. Velikim dijelom nisu krive agencije, koje zapravo nemaju svoje autobuse nego koriste usluge licenciranih autoprijevoznika, a oni onda, ne mareći za sigurnost djece, pošalju kojekakvo smeće da prevozi djecu. 

Bio je i slučaj da je na jedan izlet poslan autobus kojem nije radila ni klima ni ventilacija, pa su učenici koji su sjedili u stražnjem dijelu autobusa, iako je bio kišan i tmuran dan na izletu, padali u nesvijest od vrućine i zagušljivosti. Vozač je samo nemoćno slijegao ramenima kako klima ne radi, a djeca su bila prisiljena  sjediti  u potkošuljama, crvenih lica i s vrećicama za povraćanje  ispred sebe.

Ponavljam, bio je hladan i kišan dan, što bi tek s tom djecom bilo da je dan bio vruć i sparan? Vjerojatno bi ih kuhane dovezli kućama s tendencijom toplotnog udara. 
Agencija je u ovom slučaju bila nemoćna.

I sami su rekli da to nije prvi put da im autoprijevoznik šalje na izlet s učenicima neispravan autobus i da se oni uzalud žale. Pa ti idi na izlet. Idite, zabavite se, kažu roditelji na ispraćaju. O da, izleti su najzabavniji dio nastavničkog posla. 

Izleti su najzabavniji dio nastavničkog posla

Nedavno se dogodila stravična tragedija u kojoj su na odmorištu autoputa stradale dvije učenice sedmog razreda. Ne želimo ni zamišljati kako je bilo tim roditeljima koji su djecu ujutro sretnu i uzbuđenu otpratili na izlet na more, a nekoliko sati kasnije su saznali da im je to bio zadnji pozdrav.

Ne želimo ni zamišljati kako su se osjećali suučenici tih djevojčica kada su svoje kolegice vidjeli mrtve na odmorištu, djevojčice koje su do prije nekoliko trenutaka sjedile vesele s njima u autobusu. 

Ali moramo se zamisliti nad učiteljima u pratnji. Pita li se itko kako su se osjećali nastavnici u pratnji kada su vidjeli kakva se tragedija dogodila, a oni su bili nemoćni da ju spriječe. Povjerena su im tuđa djeca na skrb tih nekoliko dana, a već nakon nekoliko sati puta dogodila se tragedija.

Hoće li ikada više ti nastavnici imati hrabrosti ići s tuđom djecom na neki izlet, terensku nastavu? Nisu u toj tragediji nastavnici bili ništa krivi, ali osjećaj odgovornosti proganjat će ih cijeli život s pitanjem: što bi bilo da… 

Pa ti idi na izlet s tuđom djecom. 

Prijedlog za ocjenjivanje

Bilo bi dobro kad se ocjene ne bi zaključivale već bi se pisali samo njihovi prosjeci, na primjer: 3,74 ili 4,35. Tako bi se možda smanjila inflacija odlikaša jer se u današnje vrijeme ne priznaje nijedna ocjena manja od ocjene odličan (5).

Kao da je zaboravljeno da ocjene postoje od nedovoljan (1) do odličan (5). Sve niže od odličan su nepoželjne, pa tako je u Večernjem listu od neki dan, u rubrici Komentari i analize predloženo da se ocjena vrlo dobar (4) preimenuje u 'loše', ocjena dobar (3) u 'katastrofa', a ocjena dovoljan (2) u 'čije je ovo dijete'. 

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!