'Jedan je profesor, vraćajući se s izleta u Vukovar (koji je obvezan za sve učenike osmih razreda naše nam domovine) napisao ne baš pohvalan status o tom izletu. Pisao je za vrijeme vožnje u autobusu, kad su dječica slušala svoje cajke, kartala ili se već nečim drugim zabavljala vozeći se prelijepom Posavinom.'

Vjerovali ili ne i učitelji imaju facebook profile. I pišu statuse. Odnosno, razne objave s vlastitim mišljenjem. Verbalni delikt navodno u Lijepoj našoj ne postoji. Ipak, postoji respektabilan broj učitelja koji je dobio opomene pred otkaz od svojih ravnatelja baš zbog verbalnog delikta, zbog nečega što su pisali na svojim FB profilima ili u nekim grupama. Često su te opomene pred otkaz  nemušto sročene i ultra glupavo obrazložene. 

Kako ravnatelji dođu do tih učiteljskih objava? Vrlo jednostavno, imaju svoje doušnike, špije, koji im pošalju screenshotove objava. Ili dobiju 'anonimne' dojave. Ili, kao što je posljednji slučaj, netko 'dušebrižan' pošalje s privatnog, zatvorenog profila učitelja screenshot jednom ultradesničarskom portalu koji to jedva dočeka da ima o čemu pisati i onda taj portal razapne učitelja kao Matiju Gupca na četiri strane svijeta. 

Zašto je jedan profesor dobio opomenu pred otkaz

Jedan je profesor, vraćajući se s izleta u Vukovar (koji je obvezan za sve učenike osmih razreda naše nam domovine) napisao ne baš pohvalan status o tom izletu. Pisao je za vrijeme vožnje u autobusu, kad su dječica slušala svoje cajke, kartala ili se već nečim drugim zabavljala vozeći se prelijepom Posavinom i gledajući polja repice s lijeve i desne strane autoputa.

Dakle profesor je na svojem FB profilu, zatvorenom za oči javnosti, napisao SVOJE mišljenje, koje nije javno i pred učenicima izrekao, već je to svoje mišljenje podijelio sa svojim FB prijateljima. 

Netko od tih 'prijatelja' je proslijedio screenshot njegove objave jednom ultradesničarskom portalu koji je momentalno digao hajku, koristeći jedinu fotografiju dotičnog profesora do koje je mogao doći, a to je ona javna s njegovog FB profila.

Popratni tekst koji je taj portal napisao je toliko gadan i toliko u maniri inkvizitorskog proganjanja da se ne može riječima opisati. Naravno da je cijela priča došla i do ravnateljice škole u kojoj kolega radi, jer se je na dotičnom portalu tražilo da se kolegi zbog njegovih razmišljanja i stavova uruči momentalni otkaz.

Kako dobivanje otkaza na temelju izrečenog još nije baš praksa u domovini nam, ravnateljica je pribjegla nebuloznom rješenju: uvalila je kolegi opomenu pred otkaz uz obrazloženje: 'Nastavnik XY  trebao je s učenicima tijekom vožnje i tijekom putovanja obraćati pozornost na okružje i na sve ono što je posebnost terenske nastave, zašto djeca uopće i idu na terensku nastavu. Gospodin XY zanemario je svoju radnu obvezu i radi toga je dobio opomenu pred otkaz.'

Pitanje koje glasi je:  je li kolega trebao dječicu u busu uznemiravati dok slušaju svoje cajke i objašnjavati im kako se pred njima prostiru prekrasna polja repice i suncokreta, kako se voze uz rijeku Savu predjelom domovine koji se zove Posavina ili što drugo? O čemu možeš u autobusu djeci pričati vozeći se autoputom kroz ravnicu? Osim toga, djeca u autobusu, pa tako i pratnja - učitelji, moraju za vrijeme vožnje biti vezani sigurnosnim pojasevima, ne može kolega skakutati po busu i zabavljati dječicu. 

Nadalje u obrazloženju opomene pred otkaz stoji: 'Temeljem izvješća kolege, utvrđeno je da je XY svoj tekst pisao za vrijeme radnoga vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima. I zato što je radio neki drugi posao, a nije skrbio i brinuo o učenicima dobio je opomenu pred otkaz.'

Iz navedenog proizlazi da se učitelj ne smije služiti svojim mobitelom za vrijeme terenske nastave. Kako je normalno radno vrijeme 8 sati, a terenska nastava traje puno dulje, konkretno, putovanje u Vukovar traje dva dana, 48 sati, ispada da se kolega 48 sati nije smio služiti svojim mobitelom, iako mu 32 sata nisu bila plaćena niti uračunata u osamsatno radno vrijeme (realno gledano, 170 kuna dnevnice i nije neka nadoknada za stres koji se proživljava na bilo kojoj terenskoj nastavi).

Dakle, sve što je privatno objavio u tih 48 sati podliježe prema navedenom obrazloženju opomene pred otkaz sankcijama. Čak i odlazak na WC mogao bi biti kažnjiv. Što, pobogu, učitelj u pratnji djece ima odlaziti na WC kad mu je dužnost 'skrbiti i brinuti o učenicima'?

Učitelj je morao biti sankcioniran. Zbog svojeg mišljenja. Tako je tražio jedan crkveno - desničarski portal. Budući da ne bi prošla kazna zbog osobnih stavova i mišljenja, izmišljena je topla voda u obrazloženju opomene pred otkaz..

Piše u tekstu o toj nebuloznoj opomeni pred otkaz na portalu nastavnici.org sljedeće: '…nismo ga mogli kazniti zbog onoga što je napravio, jer to u biti nije kažnjivo, ali zato ćemo mu naći nešto drugo što je napravio, pa makar bilo besmisleno, a on će već znati što je pravi uzrok. I to, naravno, što gluplje, to bolje jer će onda ona prava poruka biti jasnija.'

Kratki opis kolege: dotični je profesor uzoran radnik, cijenjeni kolega, inovator koji je za svoju školu napravio više nego neki u cijelom svom radnom vijeku, ali eto, ima vrag svoje mišljenje. A danas je opasno misliti svojom glavom, poglavito ako to mišljenje odudara od mišljenja određene mase. Kako je napisala jedna kolegica: ne bježe mladi iz Hrvatske trbuhom za kruhom, već mozgom za pameću. 

Činjenica je da ravnatelji škola imaju (pre)velike ovlasti. Pa tako, između ostalog,  imaju mogućnost samovoljno dijeliti opomene pred otkaz i obrazlagati ih bedastoćama. A ti se, rajo, pati.

Veselje pred kraj nastavne godine

Poznato je da je kraj nastavne godine vrijeme za završna ispitivanja, pisanje raznih ispita koji su mjesecima unaprijed najavljeni u Vremeniku i svatko ih može vidjeti - i kad će se pisati i što će se pisati. I onda učenici ili nauče ili, što je češće, ne nauče. Ovi koji ne nauče, zna se, dobiju jedinice i dvojke i kvare si prosjek. 

Nagradno pitanje glasi:  koju bi ocjenu trebao dobiti učenik koji na kraju četvrtog  razreda napiše da su rijeke u Istri Drava i Sava, a u Dalmaciji Dunav? Okej, jesmo mala zemlja i sve nam je blizu, ali brate! I onda se nađe mama čije zlato em ne zna raspoznati imenice, glagole i pridjeve makar se o njima tupilo dvije godine, em piše gluposti iz prirode i društva smještajući Eufrazijevu baziliku u Split, em mu matematika nije jača strana i umjesto da pritisne svoje zlato da sjedne i nauči, ona zove na privatni broj u slobodno vrijeme učiteljicu svog djeteta i dere se na nju da dijete doma sve zna, a u školi se boji učiteljice još od prvog razreda pa zato slabo napiše ispit.

Učiteljica inače izgleda kao Freddy Krueger valjda pa treba od nje imati noćne more. Zanimljivo je kako odlični i spremni učenici nikad nemaju strah od učiteljica niti su prestrašeni kad pišu ispite. 

Majka se na telefon postavila kao da učiteljica dijeli ocjene prema boji očiju, a ne prema zaslugama. I derala se i derala i derala. Nekada, kada bi dijete dobilo slabu ocjenu dobilo bi kod kuće kaznu i sjedilo bi doma dok ne bi naučilo, a danas, kad dijete dobije slabu ocjenu mamica zove učiteljicu i dere se na nju da je gadna i zla i da mrzi njezinu bebicu. 

Sve to ide u rok službe.