Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Učiteljica – idealna bračna družica

Učiteljica – idealna bračna družica
Varaždinski.hr

Zna se da su prosvjetari izuzetno empatična bića, puna strpljenja i ljubavi prema svima. Ali, nitko se još nije pozabavio time kako je lijepo imati za bračnog druga baš učiteljicu ili nastavnicu.

Nedavno je na internetu (konkretno: zivotistil.rtl.hr) objavljeno: 'Zašto su najsretniji ljudi koji su u braku s nastavnicima ili učiteljima?'. Zna se da su prosvjetari izuzetno empatična bića, puna strpljenja i ljubavi prema svima. Ali, nitko se još nije pozabavio time kako je lijepo imati za bračnog druga baš učiteljicu ili nastavnicu. Ili nastavnika. (Iako su u debeloj manjini, misli se i na muške kolege, naravno. Za njih vrijedi sve što vrijedi i za žensku prosvjetarsku populaciju).

Zašto su prosvjetari idealni bračni drugovi?

U članku se kaže: 'Dobri učitelji su poznati po tome da su ljubazni, pouzdani i sposobni upravljati s bilo čime u životu.' Naravno da su učitelji ljubazni. Naučeni su biti ljubazni i prema svojim učenicima, i prema njihovim roditeljima i prema drugim kolegama. Kako se pred njih na poslu postavljaju raznovrsni zadatci, osposobljeni su upravljati bilo čime u životu bez ikakvog problema.

U braku s prosvjetarom nećete imati problema s komunikacijom jer su oni prvenstveno dobri slušatelji. Piše da su učitelji 'dobri slušatelji koji odvajaju vrijeme za razvijanje povjerenja u svoje učenike i rade na stvaranju sigurnog i pozitivnog okruženja.' Stoga, kad partneru  prosvjetaru krenete pričati o svojim problemima, on će vas strpljivo saslušati i nastojati zajedno s vama te probleme riješiti.

Nastavnici su odgovorni i dobro organizirani. 'Organiziranje nastave i velikog broja učenika njihov je dnevni zadatak', kaže se u tekstu. Nema stihije kod prosvjetara. Sve je dobro isplanirano i organizirano, kako na poslu tako i u privatnom životu. Nema neugodnih iznenađenja u suživotu s njima. Kako planiraju nastavni proces i svoj rad, tako će i isplanirati privatni život.

Prosvjetari 'odgajaju djecu da budu odgovorni mladi ljudi koji će biti puni ideja. Imati partnera koji može nositi takvu odgovornost pravi je blagoslov. Nastavnici su strpljivi, brižni i ljubazni.' Sve navedeno u tekstu stoji. Svatko tko poznaje kojeg učitelja ili nastavnika može se uvjeriti koliko strpljenja oni imaju, a ukoliko žive s kojim, na svakom je koraku vidljivo koliko su brižni i prema svojoj obitelji, ali i prema rodbini i prijateljima. Uvijek prvo misle na druge, a tek zatim na sebe. Ljubaznost je pak nastavnicima drugo ime. Možete po njima lupati i tuči i biti bezobrazni, oni će i dalje biti prema vama ljubazni.

Prosvjetari su na poslu naučeni djeci praštati i opravdavati kad pogriješe pa to prenose i u svoj privatni  život. Pa tako i svojoj okolini praštaju pogreške i ljubazno ih upućuju na ispravak istih bez ljutnje, vike i drame. Prosvjetari se mogu nositi gotovo sa svakom situacijom u kojoj se nađu.

U članku dalje stoji: 'Brak je zanimljiva zajednica u kojoj je potrebno žongliranje i imati partnera koji može pomoći u rješavanju problema jako je važno.' Eto zašto su prosvjetari idealni partneri. Oni su kao mačke, uvijek se dočekaju na sve četiri, snalaze se u svakoj situaciji zato što su na poslu naučeni da sve i svašta moraju rješavati. Kako se na poslu suočavaju s različitim problemima, tako se snalaze i u svakodnevnom životu.

Sljedeća je kvaliteta prosvjetara ta da oni znaju komunicirati. Ta vještina je korisna i poželjna  u zajednici zato što sposobnost komuniciranja na produktivan način naveliko može olakšati rješavanje sukoba i izgraditi jače i zdravije partnerstvo. Prosvjetari su naučeni komunicirati na asertivan, pristojan i uljuđen način, nema kod njih vrijeđanja i psovanja partnera, kao ni histeriziranja i dramljenja.

Nastavnici su i predani  i strastveni. Da nisu takvi ne bi mogli savjesno i kvalitetno obavljati svoj zahtijevan posao. Tu strast i predanost prenose i u svoje veze i odnos prema partneru te tako mogu stvoriti snažan i čvrst odnos sa svojim partnerom.

I što reći? Prosvjetari ispadaju najidealniji partneri budući da imaju svakojake  navedene kvalitete. Zato, sretnici su oni koji kod kuće već imaju nekog prosvjetara, a oni koji nemaju neka brzo krenu u potragu za svojom boljom polovicom, po mogućnosti da je iz prosvjetnih krugova. Sigurno neće pogriješiti.

Priredbe i priredbice

Od kad je škole postoje razne priredbe u izvođenju učenika. Škole imaju kojekakve grupe izvannastavnih aktivnosti: recitatore, dramske grupe, zbor, sviračke sekcije i slično. I svi se oni pripremaju za neku završnu priredbu, najčešće uz Dan škole koji je, opet najčešće, baš na kraju nastavne godine.

Nekada su priredbe bile po sistemu lazanja: konferansa, pa red pjesme, pa konferansa pa red recitacije, opet konferansa pa red dramske igre i onda opet iz početka. Danas je sve to nekako modernije, sistem lazanja se još nazire, ali bez pretjerane konferanse i  blablakanja. I  dalje se na priredbama izmjenjuju pjesma i recitacija, ali nekako je sve ležernije, modernije.

Neki rade Talent programe, u kojima se kao natječu učenici koji imaju neki talent, bilo za pjevanje, sviranje, recitiranje. Pa se napravi nekakva komisija koja ocjenjuje nastupe  ili se glasuje masovno za pobjednika.

Drugi rade nešto neobičnije varijante pa, zezajući se, naprave Antitalent program, u kojem ipak ima sistema lazanja: redovi  pjevanja, sviranja i recitiranja, ali sve je ukomponirano u glumu.

Koji god oblik lazanja da se uzme, jedno je sigurno: učenici su se svojski trudili da uvježbaju program i samom tom činjenicom  program je dobar i vrijedi.

Ipak, nađe se i onih, dežurnih kritizera koji će prijezirno odmahivati glavom na svaki oblik dječje prezentacije, ne uzevši u obzir da je sve trebalo mjesecima uvježbavati i svladati tremu, najčešće uz komentar kako je 'nekada bilo bolje'.

Uvijek su učenici trošili puno vremena kako bi stvorili nekakav program za priredbu. Priredbu osmišljavaju učitelji kojima nije lako svake godine smisliti nešto novo i drugačije. Sve to treba uzeti u obzir kod kritiziranja, a najmanje što se može učiniti je da se na priredbu barem dođe u publiku i da se na taj način učenici podrže, kao i oni koji su uložili silan trud i rad da priredba uopće nastane. A ne da djeca pjevaju, sviraju i plešu pred praznim gledalištem. Dječji trud i rad treba nagraditi. Barem aplauzom.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!