Rijetko koji normalan prosvjetar voli odlaziti na izlet s učenicima. Bez dva - tri normabela (ili slična preparata) nikome nije baš svejedno biti odgovoran za dvadesetak tuđe djece. Moraš definitivno biti mazohista kako bi uživao u nečem takvom.

Došlo je ono doba godine koje vole putničke agencije i učenici, užasavaju ga se učitelji i gunđaju roditelji. Da, doba je učeničkih izleta, izvanučioničke nastave, terenske nastave, maturalaca i ostalih oblika nastave izvan škole. 

Rijetko koji normalan prosvjetar voli odlaziti na izlet s učenicima. Bez dva - tri normabela (ili slična preparata) nikome nije baš svejedno biti odgovoran za dvadesetak tuđe djece, odvesti ih i vratiti roditeljima žive i zdrave, paziti na njih tih dvanaest i više sati, ili koliko već izlet traje, da se nekome nešto ne dogodi, da se netko ne izgubi, prebrojavati ih milijunti put i uspaničiti se kad jedan nedostaje.

Moraš definitivno biti mazohista kako bi uživao u nečem takvom. 

Kako na izlet

Kako uopće dođe do realizacije nekog izleta? Sve mora biti po pravilima, Pravilniku i propisima. Na početku školske godine napravi se plan izvanučioničke nastave i odredi se tko će kamo na kraju nastavne godine ići na izlet.

Zatim se, jedno dva mjeseca prije izleta,  objavi javni poziv agencijama u kojem stoji što se od izleta očekuje, ono, koje se znamenitosti treba obići i koja mjesta posjetiti. Onda agencije pošalju svoje ponude. Moraju biti idealno bar tri ponude, no ponekad nema više od dvije.

Onda se daje roditeljima da odaberu čiju će ponudu prihvatiti. Pa se skupljaju roditeljske suglasnosti. (Koje se onda čuvaju u školi tri godine.) Onda se pristupa realizaciji izleta na način da se prije izleta piše izvedbeni plan izleta, a nakon njega se piše izvješće.

Ima tu posla. Nitko se od  tog posla preznojio nije, ali se je napisao i namejlao i natelefonirao dok nije sve uskladio. Nisu poslovi samo oni gdje se znojiš. A i najčešće se to telefoniranje, mejlanje i dopisivanje s agencijom provodi u slobodno vrijeme nastavnika, kad nema nastave. No dobro, i to je za ljude i samo je jednom godišnje. Većinom.

Cijene

Roditelji najčešće izaberu agenciju koja je za par kuna jeftinija od neke druge. Čak i deset kuna igra ulogu. Sve ostalo u ponudama je manje - više isto, osim cijene. A cijene su uglavnom astronomske. Tako za izlet iz Varaždina u Karlovac i posjet akvariju cijena izleta iznosi 180 kuna, s posjetom Parku znanosti u Oroslavju. 

Nedavno je u medijima (slobodnadalmacija.hr) objavljeno pismo ljutitog roditelja koji je ostao zaprepašten cijenom dvodnevnog izleta iz Zagreba u Zadar i Šibenik sa spavanjem u hostelu i posjetom NP Krka, sve za 800 kuna. Da je puno - puno je.

Ulupati 800 kn za dva dana, fakat je puno. I to bez džeparca. Dakle, za dva dana som kuna fuuuć. 

Cijene maturalnih putovanja po Lijepoj našoj dosežu nebesa, ali što ćemo kad nam je domovina skupa. A nitko nema sluha da se barem našoj, hrvatskoj djeci, omogući da u crkve i muzeje ulaze besplatno pa će im tako ulaz u trogirsku katedralu, primjerice, naplatiti 10 kuna po učeniku.

Naplatit će učenicima sve što se naplatiti može. Nema veze što postoji slogan 'Upoznaj svoju domovinu kako bi je više volio', učenici plaćaju i ulazak u nacionalne parkove i svugdje drugdje. 

Sve su (opet) krivi učitelji

Da se vratimo onom ljutitom tati. Dakle on se s pravom ljuti na cijenu dvodnevnog izleta. Međutim, agencije imaju svoja opravdanja zašto je cijena takva. Ljute se i ljudi koji su se javili na društvenim mrežama prokomentirati cijene učeničkih izleta.

Sve stoji, sve je OK, ali onaj koji kaže (copy / paste): 'A škola to nazove nastavom u prirodi…  je nebuloza… jer bi školovanje, odnosno prisustvovanje nastavi učenika trebalo biti besplatno...a mislim da bi i učitelji trebali platiti svoj dio pa bi i roditeljima cijena bila manja… ovako se plaća i njima koji dobivaju plaću za izvođenje nastave. Ipak pretjeruje.'

Pazi ideje: da učitelj plati da odradi svoj posao. Ono, plaćam da radim. Ljudska je glupost zaista beskonačna. 

Ili (copy / paste): 'Pa i nama iz Dalmacije za Gorski Kotar, dva noćenja i jedan dan... 1100 kn…to je naše školstvo...'. Ne, gospođo, nije to 'naše školstvo' nego naša domovina, naše agencije i naša skupoća. 

Prigovara se i da učitelji poberu dnevnice za te izlete. Aha. Dnevnica je tolika da učenici često imaju više novaca sa sobom nego učitelji. Dnevnica učitelja pokrije sendviče i kavu.

Mijenjam svoju dnevnicu za odlazak na izlet umjesto mene. Još i doplatim.  I laž je da agencije učiteljima zauzvrat što se koriste njihovim uslugama osiguravaju ljetovanja. Ja bi. Svi bi mi. Rado. Ali ne ide. Nitko ne nudi. 

Mislim da nitko ne bi bio sretniji od prosvjetara da se ti izleti ukinu. A nije teško odustati od izleta. Dovoljno je da roditelji ne potpišu suglasnost i izleta nema. Nigdje ne piše da dijete baš baš mora ići na izlet.

Jedino su roditelji ti koji prljavim igrama agencija i visokim cijenama mogu stati na kraj. Roditelji biraju i agenciju i aranžman i ništa im nakon odabira ne daje za pravo da plaču nad odabranim. A još manje imaju pravo optuživati učitelje za skupoću izleta. 

Učenici izlete vole. Učitelji ih ne vole. Izlete mislim. Roditelji ih ne vole. Izlete. Jer ih moraju platiti i još uvaliti klincima koju kunu 'da im se nađe' pa da mogu nakupovati kineske gluposti na kramarskim štandovima. Tako je bilo i bit će sve dok netko ne kaže: 'dosta je izleta'.  

MariKuana

Bio je jedan ispit iz Prirode i društva, bio jedan učenik i dao odlične odgovore na postavljena pitanja u ispitu. Zaštićena životinja u RH mu je poskok (sasvim korektno, zašto ne bismo zaštitili poskoka), a zaštićena biljka mu je mariKuana.

Čulo dijete negdje o marihuani, kao zabranjena je pa si je protumačio da je zaštićena. Realno gledano, možda i jest, budući da se ne smije brati.