Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Kako je Varaždin dobio 'Daruvarca u razvoju'

Kako je Varaždin dobio 'Daruvarca u razvoju'
Varaždinski.hr

Za ovo premlaćivanje djevojčice trebalo bi dječakove roditelje pošteno oplesti po novčaniku. Možda bi onda razmislili gdje im je dijete i što radi. Za preodgoj šesnaestogodišnjaka, nakon popustljivog odgoja svih ovih godina, vjerojatno je prekasno. Što li će taj raditi kad bude punoljetan?

Šesnaestogodišnji nasilnik

Čitam nedavno po gradskim portalima kako je dječak od šesnaest godina premlatio, odnosno nekoliko puta nokautirao trinaestogodišnjakinju ispred jednog kluba jedne večeri i zadao joj lakše tjelesne ozljede koje su sanirane u gradskoj bolnici.

Nećemo ulaziti u to što je djevojčica od trinaest godina radila vani navečer jer nisu bili sitni noćni sati, bilo je svega pola 9, djeca imaju slobodne aktivnosti i do 21 sat pa se nakon njih vraćaju sami kući. Zadržat ćemo se na tome da je djevojčica od trinaest godina bila u društvu tog maloljetnika od šesnaest godina u 20,30. Nije ovo priča o žrtvi već o nasilniku.

Među uglavnom osuđujućim komentarima ispod tekstova o napadu, mogao se iščitati i dječakov identitet. Dječak je, nažalost, prosvjetnim krugovima u gradu poznato još od njegovog prvog razreda osnovne škole, maleni je i u osnovnoj školi bio problematičnog ponašanja, a od roditelja baš i nije bilo puno pomoći. Naime, kad je taj, tada dječačić, u trećem osnovne na vratima škole ispred jedne učiteljice psovao i prostačio (spominjanje boga, majke, spolnog odnosa, pasa i slično) pa ga je ona prijavila njegovoj učiteljici, došao je djed dječaka i prijetio i derao se na tu učiteljicu da nije istina, iako je i sam za vrijeme psovanja stajao kraj dječaka. Kad je isti taj dječačić u četvrtom razredu osnovne škole skinuo hlače i gaće te stao na klupu i počeo mahati spolovilom, majka ga je učiteljici opravdavala kako je dijete u pubertetu pa je to normalno da radi. I tako je dječačić uz roditeljsku podršku i podršku svoje okoline maltretirao sve u školi i kad je napokon završio osmi razred cijela je škola odahnula.

U školi su ga osam godina preživjeli, vodeći se onom: iz škole će kad – tad izaći, ali roditeljima ostaje doživotno, zar ne?

I evo ga sad u crnim kronikama, dvije godine kasnije, mali 'Daruvarac u razvoju' na djelu. Za vrijeme osnovnoškolskog školovanja ni hrpa sakupljenih pedagoških mjera nije pomogla da se njegovo ponašanje upristoji. Realno gledano, sve su te pedagoške mjere kojima se u školi raspolaže, zaista smiješne. Budući da je uvijek imao podršku i opravdanje roditelja za sve što bi napravio, nije bilo šanse da škola ikako djeluje na njegov odgoj. Čime? Opomenama? Ukorima koji se na kraju školske godine brišu i nigdje ne ostaju zabilježeni trajno?

Pitamo se kako će sad roditelji opravdati nasilništvo kad im policija zakuca na vrata? Okrivit će djevojčicu?

Da postoji sustav kojim bi se roditelje oplelo po novčaniku za svaki prekršaj njihova djeteta, možda bi takve 'pedagoško – odgojno – financijske' mjere u osnovnoj (pa i srednjoj) školi imale efekta. 'Oprostite gospođo, sin vam je mahao spolovilom po učionici, to će vas koštati 500 kuna.' Pa da vidimo koliko bi maleni bio u pubertetu.

Za ovo premlaćivanje djevojčice trebalo bi dječakove roditelje pošteno oplesti po novčaniku. Možda bi onda razmislili gdje im je dijete i što radi. Za preodgoj šesnaestogodišnjaka, nakon popustljivog odgoja svih ovih godina, vjerojatno je prekasno. Što li će taj raditi kad bude punoljetan?

Ima li učiteljica pojma?

Jedna je učiteljica svojim učenicima zadala da napišu opis vode. Naslov je 'Voda'. A jedan je učenik napisao sastavak o Dunavu i domovini. Sastavak koji veze s opisom nema. Sastavak je napisan arhaičnim stilom, s inverzijom riječi u rečenici ('vena predaka naših', 'život dali', 'Hrvatske naše', 'prošlosti svojoj') te je korišten motiv iz pjesme Prljavog kazališta Marina ('… imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava…'), koji se pjevao još tamo nekih ranih devedesetih (danas se pjeva da vene imaju boju Dinama). Taj arhaični stil s inverzijama i motiv s venama boje Dunava ostavljaju sumnju u to da je baš dijete pisalo sastavak koji je trebao biti opis.

No! Nije u sastavku problem. Problem je u tome što je učiteljica napisala opasku: 'Ovo nije opis, već sastavak o domovini' i dala ocjenu dobar (3). I taj se sastavak, zajedno s učiteljičinom opaskom našao gdje? Naravno na Facebooku. I onda ga je jedan politički aktivan lik podijelio kako bi se moglo pljuvati po učiteljici. S opisom (copy / paste): 'U obrazovnom sustavu Blaženke Divjak i Andreja Plenkovića, ovakav dječak dobije ocjenu 3 za ovakav predivan sastavak. To je ta Škola za život, koja ubija sve što ima veze sa stvarnim životom u jednom dječaku, koji je napisao sastavak inspiriran Vukovarom i Dunavom.' Gospon je imao samo jedan motiv: pljuvanje! Po sustavu, po državi, i, krajnje, po učiteljici koja, eto, nema razumijevanja za promašivanje teme.

Helouuuu! Zadatak je bio opis! Ono što je dječak napisao nema veze s opisom. To je kao da se zamjeri nekome što je dobio nedovoljnu ocjenu zato što je umjesto razvoja punoglavca u žabu opisao cvatnju proljetnog cvijeća. Što bi, trebao dobiti odličan jer je bio kreativan u opisu cvijeća?

I onda se kod tog ultradesničara političara nađe komentar (c/p): 'učitelj koji ne zna izaći "iz okvira"'. Kojeg okvira majke ti? Ako je zadan opis ne možeš pisati sastavak! Znaju se točno forme kojih se treba pridržavati. Kako bi bilo da student medicine umjesto zadanog medicinskog zadatka pokuša biti kreativan pa napiše nešto lirski. Kako će taj na operaciji jednog dana? Recitirati stihove nad otvorenim torzom?

Osuđivanje učiteljice ne jenjava (c/p): 'Petica za sastavak, a totalna jedinica za osobu, koja je ovo ocijenila. Može je biti sram.' Svaka se šuša nađe pozvanom ocjenjivati rad učitelja. Kako bi bilo da krenemo objavljivati liječničke dijagnoze i komentirati ih? Ili sudske presude? Ili opisivati postupke trgovaca (eto, neki dan mi je teta u trgovini zamotala salamu u razrezani papir pa je salama ispadala van i još je prezirno frknula nosom kad sam je zamolila da mi uredno i propisno zamota salamu). Ali, najzanimljiviji je hobi pljuckanje po učiteljima. Bio i bit će. Već sam pisala da se u nogomet i prosvjetu svi živi razumiju.

Pljuvanje po učiteljici u komentarima ide to toga da se postavlja pitanje koje je nacionalnosti učiteljica i uz komentare tipa (c/p): 'Čista petica, dakle jasno je da učiteljica ne voli Domovinu' i 'Meni je prelijepo sastavio dječak tu priču o plavoj vodi NJEGOVOG Dunava. Ja bi mu dala 5 Bez rasmišljanja. Jel učiteljica možda trofazna...ili crvena.'. Ovo je teško uopće i prokomentirati.

Ljudska je glupost zaista beskonačna.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!