Vijesti / Kolumne

PIŠE: NIKOLA LESKOVAR

Varaždinska Posljednja večera – fotografija koja nam može pomoći u razumijevanju kako se posluje u gradu

Varaždinska Posljednja večera – fotografija koja nam može pomoći u razumijevanju kako se posluje u gradu
Nikola Leskovar, Godar Photography

Jedna od temeljnih zadaća umjetnika jest da stvara kontekst za političko i društveno djelovanje i oni su ga ovom fotografijom stvorili – bilo za prosvjed, bilo za žalbu, bilo za raspravu o etici i moralu, bilo za tapšanje po ramenu i stisak ruke ili jednostavno za razmišljanje o demokraciji i kome na sljedećim gradskim izborima dati glas.

'Da Vincijevo remek djelo u Varaždinu, komentare prepuštamo ljubiteljima i poznavateljima umjetnosti u Hrvata', rečenica je kojom je popraćena fotografija koja prikazuje inscenaciju glasovite freske renesansnoga svestranog umjetnika Leonarda da Vincija, a koja se ovih dana frekventno pojavljivala na društvenim mrežama, popraćena pritom lepezom komentara u kojima se izražavaju emocije od gađenja i nevjerice do oduševljenja i čuđenja.

Na varaždinskoj verziji Posljednje večere uloge apostola zauzele su osobe koje su se, kako je objašnjeno, istaknule u nekom segmentu društvenog i umjetničkog djelovanja – glumi, muzici, slikarstvu... – a ulogu Isusa posvećeno nosi aktualni gradonačelnik, primarno političar.

Autori fotografije (Darko Gorenak) i popratnog videa (Željko Hajdinjak) također su imena koja su svojim fotografskim radom obilježili medijski i kulturni prostor varaždinštine, a idejni tvorac Posljednje večere je Krunoslav Čolo, gradski notar, majstor kaligrafije, koji je poželio zabilježiti aktualni trenutak, duh vremena, lokalni zeitgeist. I to baš uoči odlaska Ivana Čehoka na izricanje presude za slučaj Mercator.

Posljednja večera je oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim apostolima na Veliki četvrtak uoči muke u Jeruzalemu, a varaždinska Posljednja večera tako je postala oproštajna večera koju je Ivan Čehok blagovao uoči muke na posljednjem sudskom postupku u kojem je državno odvjetništvo teretilo njega i Miljenka Ptičeka da su 2006. godine Grad Varaždin oštetili za 6,3 milijuna kuna u postupku zamjene zemljišta između Grada i gradskog poduzeća Parkovi.

Krist i Čehok nisu podijelili sudbinu

Isus Krist i Ivan Čehok na kraju nisu podijelili sudbinu. Kao što znamo, Isus Krist je osuđen na smrt, a Ivan Čehok je oslobođen u slučaju Mercator.

Analogija mogu biti i posljednje riječi. Dok je prvi zamolio Boga da oprosti farizejima i svjetini jer ne znaju što čine, drugi je zamolio Boga da oprosti uskočkim farizejima i organima optužbe jer ne razumiju kako funkcionira grad.

– Svi su ti predmeti vezani uz to što USKOK odnosno organi optužbe nisu razumjeli i ne razumiju način poslovanja Grada i da tu apsolutno nikakve štete ne može biti – izjavio je Ivan Čehok za medije nakon oslobađajuće presude.

Apostoli u cenakulu

A kako to točno posluje Grad? – u člancima u medijima nismo dobili odgovor, ali ova fotografija može nam pomoći u razumijevanju.

Posljednja večera je slika koja poziva na promišljanje. Riječ je o istinskoj drami, o trenutku kada Isus Krist, na čijem učenju počiva moralni kod zapadne civilizacije, obznanjuje da će ga jedan od voljenih apostola izdati.

Isusovi apostoli sjede u cenakulu. Cenakul je označavao u starorimskim kućama prostoriju na prvom katu, odnosno cijeli prvi kat. Apostoli varaždinske kulture također sjede u cenakulu, prvom katu kazališne zgrade, u Koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, u kojem se održavaju događanja pod zajedničkim nazivnikom visoke kulture, često popraćene gradonačelnikovim osobnim prisustvom, a nerijetko i nazočnošću spomenutih apostola.

Umjetnici se ogolili pred javnošću

Kontroverza koju pobuđuje fotografija varaždinskih apostola sastoji se u pitanju: Je li moralno od kulturno-umjetničke elite, kako ih je predstavio idejni tvorac, da se skrušeno ponizuje pred čovjekom koji je suočen s tri optužnice?

Umjetnici su se pristajanjem da se pojave na ovoj fotografiji ogolili, učinili se ranjivim u smislu da svatko tko je bez grijeha, na njih baci kamen, odnosno ispiše komentar pod fotografiju na društvenu mrežu.

Zašto su imali potrebu izložiti se? Možda zato što žele biti čisti pred javnosti – žele pokazati da su spremni prihvatiti bilo što, i pohvalu i osudu, jer su oni htjeli-ne htjeli prirodom svojeg posla ili administrativnim mehanizmom manje-više vezani za Grad kao jedinicu lokalne samouprave čiji su korisnici budžeta; bilo prijavom projekata na natječaje, bilo molbama za donacije, bilo radnim mjestom u gradskoj instituciji, bilo sklapanjem drugih poslova... U teoriji Ivan Čehok kao osoba njima nije bitan jer bi oni bili vezani za gradski administrativni aparat na isti način i da je gradonačelnik bilo tko drugi.

No da je bilo tko drugi gradonačelnik, vjerojatno ova fotografija ne bi nastala.

Ljudi nisu mehanički sateliti

Fotografija prikazuje bijedu političke realnosti građaninu nespremnom da se uhvati u koštac sa stvarnošću, neupućenom u procese demokracije i administrativne mehanizme, no u građaninu s humanističkim odgojem i obrazovanjem može uzrokovati samo pomirljivu sjetu i blagi osmijeh, jer taj građanin zna da ljudi nisu mehanički sateliti koji plutaju putanjama administrativnog aparata bez da se dotaknu s drugim nebeskim tijelima, gradskim službenicima koji im na putanjama otvaraju ili zatvaraju vrata.

Tako tijekom višegodišnjeg kruženja putanjama istaknuti umjetnici s vremenom u prigodničarskim druženjima stvaraju osobne odnose, odnosno upoznaju se s gradskim službenicima, pa tako i s gradonačelnikom, baš kao što bi osobne odnose stvarao i neupućeni građanin kada bi odabrao živjeti život humanista-projektaša i svoj život posvetiti radu u humanističkim djelatnostima.

Još dvije prilike za Posljednje večere

Isus je apostole smatrao svojim prijateljima i imao je povjerenja u njih, on ih je naučio kako da vrše svoju službu. Oni su bili uz njega u najvažnijim trenucima, na primjer, pred njegovu smrt i nakon što je uskrsnuo.

Pred kulturnom elitom i njihovim učiteljem bit će još dvije prilike za Posljednje večere.

U srpnju prošle godine Županijski sud u Zagrebu donio je presudu kojim je Čehoka osudio na dvije godine zatvora zbog zlouporabe položaja. Riječ je o nepravomoćnoj presudi, a konačnu riječ reći će Vrhovni sud Republike Hrvatske, nakon što su u veljači ove godine obje strane podnijele žalbu. Postupak je to u kojem su na optuženičkoj klupi, uz Čehoka, bili i Davor Patafta, Narcisa Huljev, Tomislav Kezelj i Hrvoje Vojvoda.

Na istom sudu Čehoku se sudi u još jednom postupku, gdje su ovoga puta zajedno s njima na optuženičkoj klupi Zlatko Horvat, Stanko Vitez i Miroslav Bunić. USKOK-ova optužnica iz 2014. godine, koja je 2016. potvrđena, tereti optužene da su počinili kaznena djela zloupotrebe položaja i ovlasti, primanja i davanja mita te poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Četiri grupe apostola

Bartolomej, Jakov i Andrija čine prvu grupu od tri apostola i djeluju iznenađeno, a Andrija čak uplašeno. U drugoj grupi su Juda Iskariotski, Petar i Ivan. Juda drži kesu srebra u desnoj ruci, posežući za komadom kruha s njegove lijeve strane. Petar se naginje, držeći nož u desnoj ruci, koji simbolizira njegovu obranu vjere i revnost prema Isusu. Ivan izgleda kao da pada u nesvijest.

Treću grupu čine apostoli Toma, Jakov Tadej i Filip. Toma podiže ruku i to je isticanje prsta kojim će Nevjerni poslije dodirnuti Kristove rane kako bi se uvjerio u Uskrsnuće. Filip izgleda kao da traži neku vrstu objašnjenja, dok Jakov između njih izgleda kao da je ustuknuo od Isusa u stanju užasa.

Posljednja trojica apostola – Matej, Juda i Simon – kao da raspravljaju pitanje među sobom koji od njih može biti taj koji će ga izdati.

Individualne karakteristike apostola

Svi apostoli moraju imati neke individualne portretne karakteristike ili simbole kako bi bili prepoznatljivi. Primjerice, Petar u bijesu grabi nož (što nedostaje u inscenaciji) kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika, a Ivan pada u nesvijest prema njemu.

Baš tako i varaždinski apostoli imaju individualne karakteristike po kojima su poznati javnosti.

Ova fotografija propituje umjetnikovu zadaću u društvu. Jedna od temeljnih zadaća umjetnika jest da stvara kontekst za političko i društveno djelovanje i oni su ga ovom fotografijom stvorili – bilo za prosvjed, bilo za žalbu, bilo za raspravu o etici i moralu, bilo za tapšanje po ramenu i stisak ruke ili jednostavno za razmišljanje o demokraciji i kome na sljedećim gradskim izborima dati glas.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!