'Kad bi se roditelje učenika malo oplelo po novčaniku zbog djelovanja njihove djece, možda bi se trgnuli i posvetili odgoju. Imati besplatno neodgojeno dijete je već postalo pravilo. E pa neodgoj bi trebalo debelo naplatiti.'
Ne prođe niti jedan dan da se nešto vezano uz djecu, školu,
nastavnike, ne dogodi. Većinom se ništa lijepoga ne događa, sve
neke nebuloze i ružne stvari.
Jadni jež
U Splitu su učenici osmih razreda jedne osnovne škole na smrt
iscipelarili bespomoćnog ježa. Loptali su se s njim, gazili ga i
mučili. Jež nije preživio, ali je, na žalost poživio dovoljno
dugo da se pati nakon cipelarenja. Onako izubijan i prebijen
patio se kod veterinara još dva dana s tko zna kakvim bolovima i
krvarenjima.
Što je toj djeci bilo u glavama kad su se iživljavali nad jadnom
nemoćnom životinjom vjerojatno nikad nećemo doznati. Već sam
pisala nedavno o okrutnosti djece i mladih prema životinjama. Ovo
je bila samo jedna u nizu tih dječjih okrutnosti nad bespomoćnim
stvorenjima. Ništa novo, a na žalost ni neobično.
Stručnjaci kažu da su se dječaci, pubertetlije, iživljavali nad
ježićem kao ‘vapaj u pomoć’, jer su i sami dobili obrazac
zlostavljanja, vjerojatno kod kuće od strane roditelja, kao
pretpostavlja se da su i sami zlostavljani. Ima dosta mišljenja
koja se baš i ne slažu s tim raznim psiholozima i pedagozima koji
opravdavaju, odnosno pronalaze opravdane razloge dječje
okrutnosti nad sirotom nedužnom životinjom.
Većina ljudi smatra da djeca trebaju biti primjereno kažnjena,
kao i njihovi roditelji koji, eto, nisu odgojili svoju djecu da
su i životinje živa bića koja osjećaju bol. Kad bi se roditelje
tih učenika malo oplelo po novčaniku zbog djelovanja njihove
djece, možda bi se trgnuli i posvetili odgoju. Imati besplatno
neodgojeno dijete je već postalo pravilo. E pa neodgoj bi trebalo
debelo naplatiti.
Bilo kako bilo, ne mogu nikako opravdati bilo kakvu okrutnost
ikoga nad životinjom. Ne postoji niti jedan razlog koji bi
opravdao zlostavljanje drugog živog bića. Zlostavljati životinje
mogu samo primitivni, bezosjećajni i zli koji ne zaslužuju ni
trunčicu empatije niti opravdanja. I tu je priči kraj.
Žao mi je ježića, žao mi je one jadne male bespomoćne njuškice
koja je imala nesreću naletjeti na neodgojenu djecu.
Danas jež, sutra neka djevojka ili dijete, ili netko slabiji od
zlostavljača.
Štrajk protiv klimatskih promjena
Neki dan se diglo na noge nekoliko tisuća mladih, srednjoškolaca
u okupljanju protiv klimatskih promjena. I dok su neki (rijetki)
išli iz uvjerenja i znali su zašto markiraju iz škole i odlaze na
okupljanje, većina njih se pridružila skupu samo kako bi imala
opravdani razlog da taj dan izbjegne nastavu.
Teško da su baš tisuće mladih ekološki osviješteni. Tim više što
su neki nakon okupljanja opet otišli u parkić u kojem se inače
okupljaju, nakupovali pive i ostavili iza sebe prazne konzerve,
nered i svinjac. (Bilo je to u jednom od gradova gdje su se djeca
okupila, šapnula mi ptičica.)
Toliko o osviještenosti mladih. Jedno je zviždati na prosvjednom
skupu, a drugo provoditi te iste ideje s transparenata u
praksi.
Rado bih da me netko razuvjeri i dokaže da su svi ti mladi
ekološki osviješteni, da ako i piju iz plastične boce da odlažu
plastiku u spremnike za plastiku, ili vraćaju boce za 50 lipa,
voljela bih čuti da kad se iznapijaju piva odnesu prazne konzerve
natrag u trgovinu, a ne da ih pobacaju po okolnom grmlju ili
zgaze u travi, rado bih da me se uvjeri kako djeca ne koriste
plastične vrećice već isključivo platnene, rado bih da me netko
uvjeri kako ta ista djeca skupljaju plastične čepove i poklanjaju
ih onima koji ih trebaju za skupe lijekove, rado bih da mi se
dokaže da su nam mladi totalno ekološki osviješteni kako bi se i
odrasli mogli u njih ugledati, da protestiraju uvjereni u ono što
rade.
Ovako ostaju samo ispraznice (floskule prevedene na
hrvatski) u zraku.
Bilo bi zanimljivo kad bi se moglo pratiti koliko će učenika koji
su nazočili protestima prihvatiti viralni izazov koji je sad
moderan po društvenim mrežama, a taj je da se pronađe zagađena
priroda, poslika se kako izgleda, počisti pa poslika slika čiste
prirode i pokupljenog smeća. Tako se djeluje. Lako je zviždati u
masi.
Neka konobare
Netko se je dosjetio kako bi učitelji mogli popraviti svoj loš
kućni budžet i male plaće pa rekao ‘neka konobare’ ljeti na
obali. Ono, kao imaju tri mjeseca ferja pa nek’ idu na sezonu
konobariti i tako zaraditi još jednu plaću barem preko ljeta.
Ideja uopće nije loša, osim što i učitelji, kao i svi drugi
smrtnici, imaju samo 30 dana godišnjeg odmora, a teško da će ih
neki ugostitelj primiti na 30 dana da mu konobari. Dakle onaj
koji je predložio konobarenje preko ljetnih praznika je od onih
koji trube o tri mjeseca godišnjeg, nema pojma i omalovažava
prosvjetare. Bilo bi možda ipak bolje da ih se pošalje brati
jagode u Škotsku za dvije tisuće eura mjesečno.
Trka izdavačkih kuća
Od jeseni će se raditi po novim udžbenicima, svi prvi razredi,
peti, te neki predmeti u sedmim i osmim razredima osnovnih škola.
Pa su izdavačke kuće krenule u trku pridobivanja učitelja da
odaberu baš njihove udžbenike.
I dok je samo jedna izdavačka kuća (ne smijem napisati koja, bio
bi to besplatan epepe) dala ogledne primjerke udžbenika svim
učiteljima koji će najesen imati prvi razred, druge dvije
izdavačke kuće učiteljima pokazuju udžbenike online, na
internetu, u digitalnom obliku.
Ne treba reći da je nebo i zemlja imati tiskani primjerak u ruci
i gledati neke stranice na računalu. Živa knjiga je ipak živa
knjiga, stoga bi ovima koji su preškrti da tiskaju ogledne
primjerke udžbenika za nastavnike bilo isplativije kad bi
nastavnicima dali knjigu u ruke, da ju opipaju, ‘omirišu’,
prelistaju.
Daju tako neke izdavačke kuće samo online materijale pa će se
poslije čuditi zašto je izdavačka kuća koja je podijelila prave
knjige uspješnija pri učiteljskom odabiru udžbenika.