Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Nemam vremena: Prestižno je imati dijete koje je 'aktivno' i 'sposobno'

Nemam vremena: Prestižno je imati dijete koje je 'aktivno' i 'sposobno'
Varaždinski.hr

'Dijete koje ima dovoljno vremena za sve svoje stvarne interese, neće imati problema u školi, neće biti nervozno i anksiozno, neće patiti od psihosomatskih bolesti. Zato ambiciozni roditelji trebaju razmisliti je li im važnija djetetova sreća i zadovoljstvo ili njihove vlastite ambicije i neostvarene želje.'

Društvenim mrežama kruži karikatura gdje na vratima kuće stoji dječak s igračkom u ruci, došao je po prijatelja Tomu, a Tomina majka objašnjava da se Tomo ne može sad ići igrati, ali da igru vani s prijateljem može ugurati između treninga nogometa i vježbe iz klavira. Ta karikatura vjerno opisuje stanje današnje djece.

Tjedni raspored

Ambiciozni roditelji već u dječjem vrtiću opterete dijete koje je inače od 8 ujutro do 17
popodne u vrtiću. Naime, nakon vrtića im je tjedni raspored otprilike ovakav: ponedjeljkom engleski jezik, utorkom sport, srijedom glasovir, četvrtkom engleski jezik, petkom likovna radionica, subotom sport. Upadaju u taj raspored, ovisno o spolu djeteta i interesima roditelja i balet, ritmika, ples, pjevanje, sviranje koječega, mažoretkinje i tako dalje.

Jedan učenik jednog osmog razreda. U ponedjeljak ima nastavu od 8 do 13,30. Onda juri kući i ima instrukcije iz stranog jezika. S instrukcija ga u 14,15 voze na župni vjeronauk od 14,30 do 15,30 sati. Onda dođe doma, na brzinu nešto pojede i juri na sviranje od 17 sati do 18,30.

Kad to dijete piše zadaću? Uči? Odmara se? Utorak. Na nastavi je do 13,30. U 14,15 ima instrukcije iz stranog jezika do 15 sati. U 17 sati ima trening košarke do 19 sati. Jede u rupama rasporeda, zadaće piše i uči kad se vrati s košarke. Srijeda. Na nastavi je od 8 ujutro do 13,30. Do 14,15 ima instrukcije iz stranog jezika. U 14,30 sati ima župni vjeronauk do 15,30. Ruča, poslije ručka mora odraditi sve zaostatke od ponedjeljka i utorka. U četvrtak je na nastavi od 8 do 16 sati. U 17 sati ima sviranje do 18,30. U petak ima nastavu do 13,30 i u 17 juri na trening košarke.

S košarke juri u crkvu jer kao krizmanik mora redovno dolaziti na mise. Subota ujutro - župni vjeronauk. Nedjelja ujutro - obavezna misa. To dijete niti jede kako treba, niti spava, niti ima vremena za zadaće i učenje. A osmi je razred. Treba se nekamo nakon osnovne škole upisati, a za upis treba ocjene. Ne, nije pod stresom. Ni najmanje.

Stres

Usporedimo li raspored ovog našeg fiktivnog predškolca i tinejdžera, postavlja se pitanje: kad su ta djeca slobodna za provesti kvalitetno vrijeme s roditeljima ili u igri, čitanju, zabavi?

Moj mali susjed ima pet i pol godina, još nikad u životu nije se igrao vani ispred i oko zgrade s vršnjacima. Ne samo on. Nema djece oko zgrada, u kvartu. Nestala su po raznim plaćenim aktivnostima.

Ovaj osmaš iz priče nema vremena niti za normalan ručak, a kamoli za neko
kvalitetno slobodno vrijeme na svježem zraku. Još i kad dobije slabu ocjenu zaradi zabranu korištenja intereneta pa osim što se ne stigne u realnom svijetu družiti s prijateljima, onemogućen mu je i viritualni kontakt.

Te 'zabavne aktivnosti' na koje roditelji upisuju svoje mališane, ali i one veće, vjerojatno zabavnima smatraju još samo roditelji. Jer, prestižno je imati dijete koje je tako 'aktivno' i 'sposobno'.

Današnja djeca žive pod velikom količinom stresa. Kako i ne bi kad im je dan prenatrpan kojekakvim aktivnostima, roditelje vide samo u autu kad ih razvažaju okolo

- Djeca bez dovoljno slobodnog vremena često se osjećaju iscrpljeno i rastreseno. Često se dogodi da roditeljska očekivanja postanu previsoka i neprimjerena, predstavljaju djetetu pritisak i opterećenje te da roditelji izravno ili neizravno poručuju djetetu da od njega očekuju uspjeh na svim područjima života - kažu stručnjaci. (poliklinika-djeca.hr)

Ne želim, ali moram

Djeca ponekad sudjeluju u nekim aktivnostima samo zato jer misle da to od njih roditelji očekuju. Nema tu interesa niti želje, jednostavno idu na balet jer to mama traži, idu na strani jezik jer to tata zahtijeva, čini im se normalnim da nemaju vremena ni za što jer tako roditelji od njih traže i očekuju.

Pisala sam već o tome kako se u vrtiću mama hvalila drugoj mami kako njezin petogodišnjak već zna čitati i pisati i usput mu je vezala žnirance i odijevala i zakopčavala jaknicu. Zna čitati i pisati, ali ne zna žnirati žnirance i sam se odijevati. Jaka fora.

Roditeljima je često ponekad važnije da se prijateljima, rodbini i susjedima pohvale na koje sve aktivnosti im dijete ide nego da se pozabave i poigraju sa svojim djetetom i s njim provedu kvalitetno vrijeme.

Riječ stručnjaka

Stručnjaci kažu: 'Do preopterećenosti dolazi kada je sva djetetova energija usmjerena samo na jedno područje, primjerice obaveze, isključujući sve druge razvojne zadatke i interese, poput igre s prijateljima, bez kojih nema skladnog odrastanja' kao i:

'Pokazalo se u nekim istraživanjima da su djevojčice šestih i dječaci osmih razreda najranjiviji na preopterećenost jer tada pokušavaju shvatiti tko su, zašto i što trebaju naučiti te kako mogu biti potpuno svoji, a u isto vrijeme zadovoljiti roditelje, profesore i društvo.' (poliklinika-djeca.hr)

Kako dijete rasteretiti

Kao prvo treba odrediti prioritete, pronaći koje aktivnosti dijete zaista raduju, a koje su nisu samo odraz roditeljskih ambicija. Ukoliko se radi o preopterećenosti, treba pomoći djetetu rasteretiti prezahtjevan raspored, roditelji i djeca trebaju zajedno razlučiti koje aktivnosti djetetu oduzimaju previše vremena i previše ga opterećuju te interesiraju li ga sve aktivnosti jednako.

Djetetu treba postaviti primjerene i dostižne ciljeve (kratkoročne i dugoročne), naučiti ga strategije planiranja, organiziranja i suočavanja s problemom kako bi lakše postiglo željene ciljeve. Kratko i jasno rečeno: roditelji trebaju 'smanjiti doživljaj'.

Dijete koje ima dovoljno vremena za sve svoje stvarne interese, neće imati problema u školi, neće biti nervozno i anksiozno, neće patiti od psihosomatskih bolesti. Zato ambiciozni roditelji trebaju razmisliti je li im važnija djetetova sreća i zadovoljstvo ili njihove vlastite ambicije i neostvarene želje.

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video