Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Lavina se i dalje kotrlja

Lavina se i dalje kotrlja
Varaždinski.hr

Hoće li 'pokret' #ijasamfranjo na ovom prosvjedu stati, hoće li prosvjed Za sigurnu školu dati nekakve rezultate? Sumnjamo. Tresla se brda, rodio se miš. Gdje ima volje ima i načina, ali volje nema pa se ništa promijeniti neće. Možda uleti kakav 'akcijski plan' i to bi bilo to. Rekli bi: uzalud vam trud, svirači. Živimo u Kroejši.

Lavina pokrenuta pod heštegom #ijasamfranjo otkotrljala se i dalje od ogorčenog pisanja i javnog otkrivanja učeničkog zlostavljanja prosvjetara po fejsbuk grupama. Da je učiteljima i profesorima zaista zadnja kap prelila čašu pokazao je i odaziv na skup pod nazivom Za sigurnu školu koju su organizirale nastavničke FB grupe Nastavnici organizirano i Školska zbornica. 

Kad se male ruke slože

Učitelji i profesori u tim grupama, na inicijativu nekolicine hrabrih i požrtvovnih kolega, dogovorili su da će se u subotu u podne naći na glavnom zagrebačkom trgu i izraziti svoje nezadovoljstvo stanjem u školama, stanjem u kojem su i učitelji / profesori i pristojni i dobro odgojeni učenici žrtve zlostavljanja učenika devijantnog ponašanja kojima nitko ništa ne može. I skupili su se. Njih preko tisuću, njih nekoliko stotina, iz svih krajeva Lijepe naše. Doputovali su u Zagreb po nemogućim vremenskim uvjetima i digli svoj glas. Za sigurnu školu. Čak ni borba za veće plaće ne može tako ujediniti prosvjetare kao što ih je ujedinila želja da rade u miru i na miru, bez zlostavljanja. 

Sindikat i 'sindikati' 

Svakako treba pohvaliti sindikat Preporod, koji je sam, ničim izazvan, ponudio svoju pomoć u organizaciji, što je bilo i više nego dobro došlo obzirom na to da sindikalisti imaju iskustva u organiziranju takvih skupova. I dok su se ostala dva sindikata prosvjetara (SHU i NSZSSH) pravili kao da su vidjeli medvjeda - mrtvi, ni bu ni be, ni mali prst (što mali prst, ni nokat malog prsta) od pomoći, ni 'bravo čestitamo na uspjelom skup', manjinski, 'nereprezantativni' sindikat pružio je punu podršku prosvjetarima, od kojih većina niti nije njihovih članova. Preporod nije dijelio prosvjetare na 'vaše i naše' već je bio tu kad se ga je trebalo. 

SHU se nije želio „petljati“ jer na skupu nisu sudjelovali samo članovi tog sindikata. NSZSSH ima zavjet šutnje pa se ne oglašava. Da su i oni ponudili pomoć, naravno da bi bila prihvaćena, jer u takvoj masi nezadovoljnih ljudi svaka je pomoć bila dobro došla. Ali, ego je čudo. 

No dosta o sindikatima, ima ona pjesma 'sad se vidi, sad se zna…' pa se sad, na gorućem primjeru  pokazalo kojem je sindikatu stalo do prosvjetara, svojeg vjernog članstva (da ne kažemo 'podanika'), koje plaća uredno sindikalnu članarinu i očekuje podršku tih istih sindikata, a kojem do vlastitih pozicija, sigurne lijepe plaće i ostalih beneficija, gledajući s trona na svoje podani… pardon, članove. Sindikat postoji zbog učitelja i profesora, a ne učitelji i profesori zbog sindikata. 

Što je to okupilo tolike prosvjetare

I dok svekolika javnost zna pljuckati po prosvjeti da se prosvjetari znaju samo buniti kad se radi o njihovim mizernim plaćama i pravima, redovno pod nos gurajući realno nepostojeća tri mjeseca godišnjeg i par sati dnevnog rada, sad su se svi mogli uvjeriti da prosvjetarima ne teče med i mlijeko, da se mogu ujediniti i masovno dići svoj glas samo za stvaranje normalnih radnih uvjeta.

I dok se nikada nije nekoliko stotina prosvjetara skupilo na glavnom 'državnom' trgu radi prosvjeda zbog malih plaća, skupili su se zbog svojih prava na neometan rad.

Učenici (i roditelji) koji zlostavljaju nastavnike ne snose nikakve sankcije zbog prijetnji, oštećivanja privatne nastavničke  imovine (probušene gume, izgrebani auti), ometanja nastave, pljuvanja i psovanja učitelja i ostalih gnjusnih stvari koje rade.

Kad roditelj dođe u školu i urla, dere se na učitelja i vrijeđa ga, ovaj se nema kome potužiti niti ga ima tko zaštititi. Učenik je uvijek u pravu (rubrika: „pitaj pravobraniteljicu za djecu“), on može izmisliti stotinu čuda i optužiti učitelja, a ovaj nema instrumenata kojima bi se obranio. Malodobnom se djetetu vjeruje sve, učitelju ništa. 

Prosvjetari traže promjenu važećeg pravilnika o pedagoškim mjerama za koji je kamilica u rangu ruske votke. Traže da se napad na učitelja / profesora smatra napadom na službenu osobu, traže da se napokon nađu instrumenti za priznavanje autoriteta nastavnika.

Očekivati od ovog društva priznavanje rada i truda prosvjetarima isto je kao i očekivati da će medvjed otplesati Labuđe jezero.

Roditelji učenika s poremećajem u ponašanju su mahom oni polupismeni koji najviše vrište po nastavnicima po društvenim mrežama, osuđuju ih i omalovažavaju. Oni ne razumiju  ni onu 'Ne sudi onoga u čijim cipelama nisi hodao'.

Reakcije

Javila se i jedna djevojčica, petnaestogodišnjakinja, učenica prvog razreda srednje škole s pismom, ali krivo adresiranim. Piše kao nastavnicima, a u pismu kaže 'školski sustave' Žali se što mora učiti, što ima dnevno sedam predmeta i sedam zadaća, što je cijelo popodne u školi.

(Zlato, promijeni školu ako ti je ova odabrana preteška.) Žali se i da ne može ići piškiti kad želi (čak ni usred nastavnog sata) jer joj to školski sustav ne dozvoljava. Žali se na puno toga, uglavnom adresiranog na krivu adresu, jer nisu nastavnici ti koji određuju koliko će tko predmeta u kojem razredu imati i kakvih će programa imati. Kaže da mora ići pješice u školu.

Strašno. Mi nekada nismo bili cijele dane u školi, nismo imali zadaće i nismo morali učiti, a redovno nas je taxi vozio u školu. Ovo je užasno što radimo današnjim generacijama. Oni su socijalno anksiozni. Njih nitko ne razumije. Nastavnici najmanje.

Jer nikada nisu bili u njihovoj koži i nisu prošli što danas mladi prolaze. (Kaže djevojčica: 'Ali, recite mi, koliko vas se uistinu zapita kroz što naša generacija zaista prolazi?'. Ma nitko zlato naše, fućka se svima za vas. Oj pubertetu težak li si.)
Javila se i pravobraniteljica za djecu. Ona po službenoj dužnosti opet tjera vodu na mlin učenika zlostavljača, u principu priča sve ono što joj njezina pozicija pravobraniteljice za djecu nalaže da priča. Kad bi pričala drugačije, učas bi bila smijenjena. Tko joj može zamjeriti? 

Idemo li dalje?

Hoće li 'pokret' #ijasamfranjo na ovom prosvjedu stati, hoće li prosvjed Za sigurnu školu dati nekakve rezultate? Sumnjamo. Tresla se brda, rodio se miš. Gdje ima volje ima i načina, ali volje nema pa se ništa promijeniti neće. Možda uleti kakav 'akcijski plan' i to bi bilo to.  Rekli bi: uzalud vam trud, svirači. Živimo u Kroejši. 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!