'Gospodine Matijević, bili ste upravo izvanredni. Moram priznati da sam u jednom trenutku čak bio uvjeren da ste vi Ivan Čehok.' 'Niste jedini. Ljudi nas često brkaju. Imamo mnogo sličnosti.'

'No dobro, nekiput te asocijacije znaju biti nešto teže, ali svejedno, lijepo ste igrali. Da vidimo kako sad stojimo s bodovima. Ha, ovo je sad vrlo zanimljivo. Svi ste tu negdje, nitko se nije odvojio. Izgleda da će biti vrlo napeto do samoga kraja. Svi imate kviska. Hoće li netko uložiti kviska prije sljedeće igre? Neće nitko, dobro, nastavljamo onda dalje', rezimira tako uglađeni Oliver Mlakar bodovno stanje nakon treće runde, a zatim najavljuje četvrtu igru popularne Kviskoteke, 'kao što svi znate, na redu je igra detekcije. Molim naše goste neka uđu.'

Nakon dvije ili tri kratke poruke ekonomsko-propagandnog programa, gosti ulaze u studio. U tom trenutku režiser pravi rez i prebacuje nas iz vremena mračnog i dosadnog socijalizma s kraja osamdesetih u dvije hiljade osamnaestu godinu, u doba novih medija i živopisnih rasprava na društvenim mrežama.

Sadržaj se nastavlja...

Zašto, uostalom, ne? Praotac svih ovdašnjih kvizaša Lazo Goluža, baš kao i voditelj Mlakar, pod stare se dane sasvim solidno drži, a gospodin Pauletić, premda već u ozbiljnim godinama, mentalno još uvijek nosi kratke hlače. 

Igra detekcije onda izgleda otprilike ovako:

Osoba A: Ja sam Ivan Čehok, profesor filozofije i gradonačelnik grada Varaždina.
Osoba B: Ja sam Ivan Čehok, profesor filozofije i gradonačelnik grada Varaždina.
Osoba C: Ja sam Ivan Čehok, profesor filozofije i gradonačelnik grada Varaždina.

Nakon toga natjecatelji imaju minutu za postavljanje pitanja. Cilj je metodom eliminacije utvrditi tko je od tri tajanstvene osobe Ivan Čehok. Ili, ako hoćete, tko nije.

To onda izgleda ovako:

Osoba A, koliko imate godina?

Pedeset i tri.

Koliko slova ima vaše prezime?

Pet.

Što mislite o pozdravu 'Za dom spremni'?

Taj su pozdrav u motivacijsko-kohezivnom smislu koristili hrvatski branitelji i on nema baš nikakve veze s ustašama.

Je li istina da je taj pozdrav prvi upotrijebio kralj Zvonimir?

Kao natjecatelj na kvizu, trebali biste znati da je to bio ban Jelačić.

Osoba B, kojim slovom započinje vaše prezime?

Slovom Č. Ali moglo bi početi i slovom L. To je posve nevažno.   

Što radite u životu?

Ja sam gradonačelnik Varaždina.

Dobro, a što zapravo radite?

Na društvenim mrežama opanjkavam neistomišljenike gradske vlasti.

Kako to mislite?

Ja pratim medije jer mi je to dio posla, konstantno ista ekipa ljudi kritizira i pljuje sve što se u gradu radi, ali baš ista ekipa. I to sve ljudi koji u životu nisu napravili baš ništa.

Što mislite o hrvatskom obrazovanju?

Da sam ja gradonačelnik, pardon, da se mene pita, školovanje bi se plaćalo. I to kak. Prestanite s gluparenjima, mi Hrvati trošimo, ali za krive stvari.

Osoba C, kako se vaše prezime čita u kontra smjeru?

Koheč.

Koliko imate godina?

Pedeseti i tri.

Znate li tko je Marinko Prga?

Nemam pojma. Kako ste ono rekli? Prka? Kvrga?

Kako komentirate poskupljenje komunalne naknade u Varaždinu, koje je ovih dana, između ostalih, kritizirao i profesor Strahonja?

Ajooooooj, takvu pacersku matematiku može popušiti jedino diletantski novinar, a diviti joj se jugooficir. Moj klinac u 4. razredu zna da svaka matematička operacija traži točne brojke. Ja sam sebi za kuću izračunao povećanje od dvije kave mjesečno.

Koji vam je omiljeni lik iz crtića?

Patak Bubi.

Možemo li se upoznati nakon emisije?

Ne možemo se upoznati. Takvima kao ti ja ne pružam ruku. Žao mi je. Ti sigurno ne znaš tko sam ja, ali ja jako dobro znam kakav si ti i tko si.

Hvala vam lijepa! Vrijeme za pitanja je isteklo. Natjecatelji onda biraju između Osobe A, B ili C. Tko je od njih Ivan Čehok? Napetost je na vrhuncu. Slijedi nekoliko kratkih poruka ekonomsko-propagandnog programa, ostanite s nama, odmah se vraćamo.

Oliver Mlakar odmjeren je i uglađen. Čak i u ovim godinama imponira mirnoćom i profesionalnošću.

Neka nam se prvo predstavi Osoba B.

Ja sam Goran Milković iz Varaždina, najpoznatiji po tome što me zapravo nitko ne zna.

Briljantno, gospodine Milković! Ha-ha. Niste se dali ni u jednom trenutku. Ako sam dobro shvatio, vi ustvari uopće ne postojite?

Moglo bi se i tako reći. Nemam osobnu iskaznicu, ako na to mislite. Postojim samo u virtualnom svijetu. Moja je uloga da javno govorim ono što gradonačelnik misli, ali ne smije naglas reći.

Koliko čujem, dobro vam ide. Molim vas jedan aplauz! Idemo sada do Osobe A.

Hoćete li se, molim vas, predstaviti našim gledateljima?

Ja sam Ivan Čehok, profesor filozofije i gradonačelnik grada Varaždina. (Aplauz.)

Bravo, gospodine Čehok! Odlično ste igrali. Što ima nova u gradu roka, baroka i Čehoka?

Puno toga novoga u gradu, od pitke vode do novih igrališta i street workouta, građani to trebaju znati.

Ma nemojte? Pitke vode? Pa to je nevjerojatno, molim jedan veliki pljesak. Kako su se vama činile Osobe A i B?

Svi bi me kopirali, ali za bradu i brkove treba muškarac od formata, građanima to treba jasno reći!

Ha-ha, sjajno, sjajno! Sada je sve jasno, molim stoga Osobu C da nam se predstavi, vi ste, uostalom, dobili dva glasa.

Ja sam Matija Matijević iz Varaždina, komentator na društvenim mrežama.

Hvala, hvala! Gospodine Matijević, bili ste upravo izvanredni. Ono s Prkom i Kvrgom, to vam je bilo briljantno. Moram priznati da sam u jednom trenutku čak bio uvjeren da ste vi Ivan Čehok.

Niste jedini. Ljudi nas često brkaju. Imamo mnogo sličnosti.

U pravu ste. Ako smijem primijetiti, sličnosti su gotovo nevjerojatne. Molim još jedan veliki aplauz za naše goste!

Vrag su, kako vidite, društvene mreže. Zahvaljujući njima, Barack Obama i Donald Trump dobili su izbore, dok je Jamal Khashoggi zbog njih izgubio glavu. Ako govorimo o strategijama famoznog hibridnog ratovanja, riječ je o vrlo moćnom oružju.

Otkako je prije gotovo deset godina IDS kreirao svoju stranicu  na Facebooku, i domaća je politička nomenklatura svjesna značaja društvenih mreža. 

Ako baš niste Karamarko, ovakve platforme mogu poslužiti kao sjajan alat za političku samopromociju. Osim toga, pružaju i beskrajne mogućnosti u obračunavanju s političkim neistomišljenicima.

Stranke koje drže do sebe na platnom spisku imaju čitave odrede trolova čiji je zadatak da kao prvi čitateljski stav uvijek izguraju onaj koji partiji najviše odgovara. 

Ako pritom imamo na umu činjenicu da Hrvatska za razvijenim svijetom gotovo u svemu kaska pedesetak godina, neće nas iznenaditi da se i po pitanju aplikacije društvenih mreža dobrim dijelom još uvijek zadržavamo na razini ustaša, udbaša i jugooficira.

Prononsirana sloboda novih medija na koncu se tako iscrpljuje u posvemašnjem gubitku pameti. Što je voda na mlin svakoj politici. Teritorij na kojem je razum ugrožena vrsta, prirodno je stanište ovdašnjih političara.

Plebs je tu uvijek u podređenom položaju. Držeći pred nosom glasački listić, prosječni birač nikada ne može biti potpuno siguran kome zapravo daje svoj glas. 

Ivanu, Goranu ili Matiji.