Vijesti / Otvoreno

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

Grupa 'Varaždinsko smeće' najbolje svjedoči o tome koliko je nepremostiv jaz između politike i građana

Grupa 'Varaždinsko smeće' najbolje svjedoči o tome koliko je nepremostiv jaz između politike i građana
Varaždinski.hr

Računi za odvoz otpada bili su samo okidač. Dva mjeseca kasnije grupa i dalje opstaje zato jer su građani nezadovoljni načinom na koji se općenito upravlja gradom. Štoviše, može se reći da je korijen problema u spoznaji da se gradom ne upravlja, nego da se njime – vlada.

Da nije bilo jedne psovke i jedne opomene pred tužbu, čini se da bismo ostali uskraćeni za jedan od najznačajnijih varaždinskih političkih fenomena novijeg datuma.

 

Namjerno kažem političkih, jer 'Varaždinsko smeće' - grupa koju je građanin Robert Borović osnovao na Facebooku prije nepuna dva mjeseca, nakon što je zaprimio 'pismo' od tvrtke Čistoća - ponajprije je politička grupa, bez obzira na negativne konotacije koje ta riječ izaziva kod većine građana.

 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Definicija je jednostavna. Djelatnost koja se bavi uređenjem društvenih pitanja politička je djelatnost. A građani okupljeni u grupi 'Varaždinsko smeće' bave se upravo time.

 

Pritom se više ni ne bave samo jednim pitanjem. Ono što je krenulo kao izljev nezadovoljstva visokim računima za odvoz otpada i cijelim novim sustavom prikupljanja otpada, proširilo se i na druge teme od građanskog interesa.

 

Prvo, sasvim logično, na sve teme povezane s vječitim varaždinskim problemom – balama smeća na ulazu u grad. Nakon toga na raspravu o povišenju komunalne naknade. Pa na općenitu kritiku rada gradske vlasti, na svim razinama i po svim pitanjima.

 

Sasvim je nedvojbeno da se nije dogodilo ono što se u većini takvih situacija događa. Energija koja je pokrenula grupu nije splasnula nakon što je južina okrenula na sjever. Nije splasnula ni nakon što je gradonačelnik Ivan Čehok - dijelom retorikom, dijelom rješenjima - pokušao ukrotiti nezadovoljstvo. Nije splasnula ni nakon što su se građani već 'naviknuli' na nove račune.

 

Što se zapravo dogodilo u slučaju 'Varaždinskog smeća' može se, naravno, tumačiti na više načina.

 

Neki će tako reći da se nije dogodilo ništa. Da je riječ o neartikuliranom piskaranju po društvenim mrežama pa je zato potpuno svejedno postoji li grupa ili ne postoji.

 

Drugi će možda reći da je grupa iznjedrila i neke racionalne i artikulirane ideje i prijedloge, ali da je, opet, to sasvim nevažno jer ih nitko neće uzeti u obzir.

 

Treći će reći da je nužno, da bi sve ovo imalo smisla, formalizirati političko djelovanje u najmanju ruku pokretanjem građanske inicijative, možda osnivanjem udruge, jednog dana i lokalne stranke.

 

Četvrti će reći da treba izaći na ulice, jer da to je jedini jezik koji gradska vlast može razumjeti.

 

Neovisno o tome u kolikoj mjeri takvi stavovi oslikavali stvarnost, svi oni imaju nešto zajedničko. A to je da polaze od nezadovoljstva načinom na koji se upravlja gradom. Štoviše, čini se da je korijen problema u spoznaji, ili barem osjećaju, da se gradom ne upravlja, nego da se njime – vlada.

 

Jer, da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, gradonačelnik ne bi ni pod koju cijenu potpisao odluku kojom velikom dijelu građana cijena temeljne komunalne usluge u nekim slučajevima raste i više od 200%, bez istinske, a ne samo formalne, javne rasprave i bez razmatranja svih mogućnosti.

 

Da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, gradonačelnik ne bi bježao od svoje odgovornosti za potpisivanje sporne odluke te od stava da se građani bune jer su neinformirani došao do stava da je i on nezadovoljan.

 

Da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, na odgovornim funkcijama bile bi zaposlene stručne i odgovorne osobe koje ne bi čekale da se građani angažiraju i predlože desetine mogućih rješenja nastalog problema već bi ta rješenja unaprijed, stručno i odgovorno, izradili i predložili sami.

 

Zapravo, sasvim jednostavno, da se Varaždinom upravlja, a ne vlada, ovaj problem ne bi se ni dogodio.

 

Pitanje cijena komunalnih usluga u Varaždinu samo je posljedica načina na koji se obnašatelji političkih dužnosti te voditelji gradskih tvrtki i ustanova ponašaju godinama, bez obzira na stranku ili političku skupinu kojoj pripadaju.

 

Najbolji primjer koji ilustrira razmjere jaza između politike i građana je sasvim svježi prijedlog da se jedan od najaktivnijih i najartikuliranijih članova grupe, Matija Mikac, postavi u nadzorni odbor Čistoće kao - predstavnik građana.

 

Ne negirajući njegove kvalitete, valja jasno reći da ovaki prijedlozi, koji usred sustava predstavničke demokracije iskazuju potrebu za paralelnim sustavom zastupanja građana, zapravo govore ponajprije o tome koliko je društvena situacija postala kritična.

 

Loše je kad građani nemaju povjerenja u predstavničku demokraciju. Takav sustav, ako ne uživa povjerenje građana, uopće ne opravdava svoje postojanje.

 

Naravno da građani s punim pravom ne vjeruju. Političke stranke posve su odnarođene i bave se samima sobom. U njih se danas ne učlanjuje nitko tko imalo drži do sebe, stranke su postale leglo jeftinih karijerista i očajnika u potrazi za bilo kakvim poslom.

 

Ipak, rješenje nikako ne može biti u nekoj paralelnoj predstavničkoj demokraciji. Rješenje je u istinski transparentnoj i odgovornoj javnoj upravi, kod koje se u svakome trenutku zna što i kako radi, te u aktivnom građanstvu, u kojem građani aktivno prate rad gradske uprave i trenutno reagiraju na pitanja bitna za lokalnu zajednicu.

 

Aktivno građanstvo napravilo je svoje prve koračiće upravo osnivanjem grupe 'Varaždinsko smeće'. Nikad veći broj građana Varaždina nije imenom i prezimenom izrazio nezadovoljstvo načinom na koji se vodi grad, nikad više građana nije pokazalo da im nije svejedno, predložilo rješenja. Uz sve to, napravljeno je i ponešto prema osvješćivanju potrebe za sudjelovanjem u javnim savjetovanjima.

 

S druge strane, po pitanju transparentnosti potrebno je ipak učiniti mnogo više. Tehničke pretpostavke postoje, financijske također, potrebna je tek dobra volja. Dobra volja lokalnih političkih elita, ako ih se tako može nazvati.

 

Deklarativno, dobra volja postoji. Transparentnost je jedna od najčešće izgovaranih riječi u predizbornoj kampanji, u ono doba kada se masovno proizvode i prodaju obećanja.

 

No ne treba biti previše naivan u optimističnosti. Jer što po pitanju transparentnosti možemo očekivati od javne uprave kod koje, evo samo jednog primjera, donedavno nisu funkcionirale čak ni e-mail adrese gradskih vijećnika.

 

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!