Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORDANA FODER

Crno i bijelo ili ima nas raznih

Crno i bijelo ili ima nas raznih
Varaždinski.hr

U ovom sramnom moralno - ćudorednom napuštanju kazališta djeca su samo dobila negativne primjere kako se zapravo ne bi smjeli ponašati. A to nije misija prosvjetara. Svoj ego i svoje stavove, a pogotovo svjetonazore, na poslu moramo ipak ostaviti po strani.

U posljednjih desetak dana javnost je razdrmalo nekoliko pojedinačnih istupa. Čak su na centralnim dnevnicima neki istupi bili i spomenuti. Što znači da su stvarno bili bizarni. Na žalost, u dva incidenta su se u glavnim ulogama našle prosvjetarke.

Svi van iz kazališta!

Prvi istup, da ga baš ne nazovemo skandal, dogodio se na jednoj kazališnoj predstavi. Naime, kazališna predstava (ne)dvosmislenog naziva (sistem 'pametnom dosta' čim vidi naslov) Petak (za)metak naprasno je prekinuta povrijeđenim moralnim osjećajima jedne kolegice.

Kolegica je našla da je predstava nemoralna i da nije za oči tinejdžera (učenika od petnaestak godina) pa je usred predstave izvela stotinjak učenika van iz kazališta.
Nije kolegicu bilo briga što su djeca platila kartu, nije ju bilo briga što su djeca možda i željela gledati predstavu, ona je u svom izljevu ćudoređa naredila strateško povlačenje na zaprepaštenje zabezeknutih glumaca.

Je li kolegica imala pravo na takav postupak? Osobno nisam gledala predstavu da mogu  o njoj suditi, ali navodno je kolegica imala priliku ići vidjeti predstavu prije. Da se je kolegica pripremila i pogledala predstavu sama, prije negoli je povela djecu, možda bi na vrijeme donijela ocjenu da predstava nije primjerena osjetljivim dječjim očima i ušima i ne bi uopće vodila djecu.

Dakle to je prvi propust kolegice, nije se pripremila.

Drugi propust kolegice je naprasno izvođenje učenika iz kazališta čime ih je naučila nekulturi, jer zaista nije kulturno izlaziti iz kazališta za vrijeme predstave. Trebala je ostati do kraja, a zatim o spornim dijelovima za koje je smatrala da su neprimjereni razgovarati kritički s učenicima. To je građanski odgoj.

Ne možeš djeci nešto zabraniti bez da im objasniš zašto si im to zabranio. Nisu petnaestogodišnjaci tuke pa da ne razumiju. Ukoliko je predstava vrijeđala moralne osjećaje kolegice, mogla je žmiriti. Ili izaći, ali sama.

Hoće li kolegica zabraniti učenicima gledanje reklame na televiziji za mobitele gdje se aludira na pozu 69? Kao da djeca ne znaju o kakvom 69 se radi. Znaju oni više nego bismo si mi mogli i zamisliti. I zato je teško za povjerovati da su djeca na predstavi vidjela ili čula nešto što već nisu znali.

U ovom sramnom moralno - ćudorednom napuštanju kazališta djeca su samo dobila negativne primjere kako se zapravo ne bi smjeli ponašati. A to nije misija prosvjetara. Svoj ego i svoje stavove, a pogotovo svjetonazore, na poslu moramo ipak ostaviti po strani.

Kako biti prijavljen Etičkom povjerenstvu

Svi učenici osmih razreda u Lijepoj našoj tijekom osmog razreda posjećuju Vukovar kako bi se na licu mjesta upoznali s ratnim zbivanjima u tom gradu, sa stradanjem grada heroja, kako bi odali počast žrtvama Vukovara. I to je u redu i to je korektno i tako treba i biti. No, kamo idu osmaši iz Vukovara? Nikamo. Oni su za takav trodnevni izlet zakinuti.

Vukovarska djeca nemaju kamo otići, niti ih tko kamo zove. I onda se našla jedna profesorica koja je željela ispraviti tu nepravdu i u javnom istupu pozvala je mlade Vukovarce da posjete Split, zamolila je, odnosno pozvala župana da organizira autobuse i to je bilo to. Sav njezin 'grijeh' stane u jednu rečenicu.

Župan je reagirao ljudski i osigurao autobuse, čak je i nazvao kolegicu da joj javi lijepu vijest. I dok je kolegica nastavila s organizacijom posjeta malih Vukovaraca Splitu, ravnateljica ju je prijavila Etičkom povjerenstvu 'zbog istupa u medijima', a povjerenstvo je potom dalo ravnateljici zeleno svjetlo da postupi po ovlastima.

Te ovlasti u prijevodu znače da kolegica može dobiti opomenu pred otkaz.

Što to sve znači? Da prosvjetari ne smiju usta otvoriti bez dozvole ravnatelja? Vjerovali ili ne, neki ravnatelji idu čak toliko daleko da kažu učiteljima svoje škole da je njihov posao 'poziv', da su prosvjetni radnici od 0 -24 sata, da se sve riječi i djela izrečena ili provedena tijekom dana mogu odraziti na renome škole.

Znači li to da prosvjetari ne mogu i ne smiju imati privatan život? Hoće li se zaista nečiji minjak i piva u subotu uvečer odraziti na renome škole, ono: 'jao vidi je, učiteljica pa u minici pije pivo u kafiću'. Hiiii, o užasa!?!  I Šenoina Branka je imala više slobode.

Vratimo se na kolegičin slučaj. Što se je dogodilo zapravo? Kolegica je pokrenula hvalevrijednu inicijativu, preuzela je organizaciju u svoje ruke, kontaktirala je odgovorne osobe, ali jao, obišla je svoju ravnateljicu.

Nije joj se klanjala i moljakala je išta, već ju je samo obavijestila o tome što je pokrenula. Ravnateljici su od ljubomore popucale kapilare u očima i iz čiste zlobe je prijavila kolegicu.

Kako i inače Povjerenik za dostojanstvo radnika i Etičko povjerenstvo služe svrsi samo na papiru, odnosno nemaju se kuraža suprotstaviti ravnateljima, naravno da je ravnateljica dobila zeleno svjetlo da izvrši progon nad kolegicom.

Nestrpljivo čekamo rasplet ove nebuloze i držimo palčeve kolegici da izvojeva pobjedu nad povrijeđenim egom njezine ravnateljice.

Kad ti ubojica priča

Treći bizaran slučaj (još) nije dospio do centralnih dnevnika, a trebao bi. Naime,  vjeroučitelj jedne zagrebačke škole za vrijeme redovne nastave odveo je djecu na predavanje lika koji je u zatvoru odležao zbog ubojstva vlastitog kuma, a također je optužen da je sudjelovao u izvlačenju tridesetak milijuna kuna iz HZZO-a.

Lik je u četiri i pol godine koliko je odslužio za ubojstvo (više zatvora dobiješ za prodavanje luka i salate bez fiskalne blagajne op. a.) , u zatvoru 'pronašao Boga' pa eto, djeci o tome svjedoči.

Dakle, kazališna predstava ne može, ali predavanje ubojice može. O tempora o mores.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!