Kao i u svakoj drugoj profesiji, i među učiteljima ga ima raznih. Nitko ne može staviti ruku u vatru da ne postoji učitelj(ica) koja ne tuče djecu u današnje vrijeme. No, poznavajući koliko su današnji roditelji osjetljivi, teško je za povjerovati da bi ista udarila djecu više od jednom...

Prvo ću se malo praviti važna

Vodila sam moju dječicu u Zagreb na terensku nastavu. Četvrti razred. Nakon pet dana koje smo zajedno proveli prije mjesec dana na srednjem Jadranu u Školi u prirodi, znala sam da s njima neće biti apsolutno nikakvih problema, jer, kao što sam se već hvalila: imam najbolje učenike na svijetu.

Sadržaj se nastavlja...

I naravno, nije bilo problema. Moji učenici znaju hodati u redu, znaju da se po ulici ne dere i ne nagurava, znaju biti pristojni, znaju se ponašati. Na wc traže samo kad zaista trebaju i samo na mjestima gdje i sami vide da bi mogao postojati  wc, ne pada im na pamet nasred Ilice zacviliti da moraju na wc.

Moji učenici pozorno slušaju vodiča i sve što on priča, mirni su i pristojni u muzeju i slušaju kustosa. I pamte. Imam najbolji razred na svijetu. To ja znam. Ali, ipak, lijepo je i kad ti netko drugi to kaže. Pa mi je tako naš vozač začinio hvalisanje. Naime, kad su moji učenici u redu i bez naguravanja po ne znam koji put ušli u autobus, rekao mi je da imam divnu, pristojnu i poslušnu djecu. Skromno sam odgovorila: 'znam'.

Budući da ja to sve znam, znam kakvu djecu u razredu imam, znam kako su mi učenici sposobni, pristojni i poslušni, nemam potrebu objavljivati po fejsari njihove likovne radove, a još manje slikati i objavljivati naše aktivnosti. Osim toga, GDPR! Helooouuu. Radimo mi svašta, bavimo se raznim aktivnostima, šetamo se i skitamo, ali objavljivati na dnevnoj ili tjednoj bazi njihove radove čini mi se pretjeranim.

Kao da bih se nekome morala dokazivati da radim… ili da imam izvrsne učenike. Ne moram ja nikome išta dokazivati. Sve se pokazuje samo. Tamo gdje treba. I kad treba.
A sad dosta hvalisanja najboljom djecom, najboljim učenicima na svijetu, vratimo se s oblaka samohvale u realu.

Tuku li učitelji djecu?

I nakon svojeg tako dobrog razreda, vrativši se iz škole kući, pročitam u novinama i čitam po raznim portalima bombastične naslove o tome kako su, ne jedna, već dvije učiteljice tukle djecu u tamo jednom gradiću u tamo jednoj školi i očima ne vjerujem.
Jednostavno ne mogu vjerovati da netko u dvadeset prvom stoljeću pribjegava nasilju ma iz kojih razloga, jer razlog za nasilje ne postoji, nema opravdanja za nasilje.

'U nekim člancima  se samo navodi da je „podignuta optužnica protiv učiteljice jer je tukla djecu'. Kako? Čime? Kada? Koliko? U drugim se člancima ide u detalje pa tako učiteljica postaje vjeroučiteljica (kao da je bitno što učitelj koji navodno tuče djecu predaje) koja je cijelo jedno polugodište tukla djecu.

Pa ako je cijelo polugodište tukla djecu zašto je bilo potrebno deset mjeseci da ta priča ispliva na površinu? Nešto tu ne drži vodu. Zatim odjednom osvane u priči i druga učiteljica iz iste škole koja je navodno psihički i tjelesno maltretirala učenike.
Podmeće li to netko nekome? Ili su novinari željni senzacija, jer oko takvih naslova se uvijek digne puno prašine?

Istina ili laž?

Kao i u svakoj drugoj profesiji, i među učiteljima ga ima raznih. Nitko ne može staviti ruku u vatru da ne postoji učitelj(ica) koja ne tuče djecu u današnje vrijeme. No, poznavajući koliko su današnji roditelji osjetljivi, teško je za povjerovati da bi ista udarila djecu više od jednom.

Međutim, poznavajući i bujnu maštu današnjih roditelja, lako je moguće da neku učiteljicu (učitelja) optuže za zlostavljanje, vrijeđanje, maltretiranje učenika iz ničega. Djeca se znaju igrati pokvarenog telefona pa kod kuće iskrive riječi koje čuju u školi i u tren oka nastane vrijeđanje ili zlostavljanje. Ukoliko se na to još doda što je rekao kod kuće i Štefekov mali, pa Jožina curica, složi se priča samo takva, momentalno državna pravobraniteljica ima pune ruke posla.

U zlostavljanje se trpa svašta. Tako je 'zlostavljanje učenika' ukoliko mu u bilježnicu  napišete 'Neuredno! Piši urednije!'. Tim rečenicama vrijeđate krhku dječju psihu. Zlostavljanje je i ukoliko nekom učeniku napišete opasku 'Što je ovo? Drugačije smo se dogovorili!'. I time ste povrijedili jadno dijete. Ima još tih primjera zlostavljanja. Viđeno. Provjereno. Kategorizacije zlostavljanja, mislim.

I sarkazam u razredu, i neke šale mogu se shvatiti kao zlostavljanje jer djeca kao ne razumiju sarkazam i ne razumiju šale pa sve shvaćaju ozbiljno. Ozbiljno shvaćaju i učiteljsku prijetnju izrečenu u šali 'Bacit ću te kroz prozor.' (iako se prozor recimo ne da otvoriti, što i dijete zna).

Kao zlostavljanje u ovim navedenim tekstovima je navedeno da je učiteljica znala udariti dijete bilježnicom po glavi. Kako? Iz sve snage i živčano, bilježnicom s debelim koricama ili tankom pisankom, lagano, čisto ga samo dotaknuvši? Iz dječjih usta ta bilježnica može narasti u letvu, a udarac u nokaut Krokapa.

Vaga

Pa kad tako stavimo stvari na vagu, teško je koja će strana vage prevagnuti. Tvrdnja da su učiteljice zlostavljale i tukle djecu ili tvrdnja da je sve prenapuhano, u veseloj i vječnoj hajki, omiljenom sportu 'udri po prosvjeti'. Ono što se zaista događalo u razredu ostaje samo između ta četiri zida.

No, odavno je poznato da riječ učitelja manje vrijedi od riječi učenika. A još manje od riječi roditelja. Zato je malo teško povjerovati u to 'konstantno zlostavljanje' djece tijekom polugodišta. Ukoliko je priča o zlostavljanju istinita, sva sramota ide na dušu navedenih učiteljica. I zaslužuju i otkaz i kaznu. Ukoliko je priča napuhana… ah nikome ništa, tresti će se i dalje brda, a učiteljice će dobiti terapiju. Za pretrpljene duševne boli.

Razgovor kod pedagoga

On je napravio glupost. Poslan je na razgovor pedagogu. Pedagog drži bukvicu i upita malca što namjerava sa svojim životom s takvim ponašanjem. A mali mrtav hladan odgovara: 'Ja ću se zaposliti kao tokar i imati 7000 kn plaće.' (u selu u kojem se događa radnja priče nalazi se uspješna firma gdje su tokari dobro plaćeni). Pa nastavlja: 'A kolika je vaša plaća?'

Pametnom dosta.