Vijesti / Otvoreno

PIŠE: GORDANA FODER

Kuku i lele! Djeca velegrada na maturalcu

Kuku i lele! Djeca velegrada na maturalcu
Varaždinski.hr

I u mojoj školi osmaši ili sedmaši idu na maturalac. Ali naši učenici, ma koliko mi učitelji na njih gunđali, zaista su pristojna i poslušna djeca. Osobno ne bih vodila nikamo ovako neodgojenu djecu kakvu smo mi par dana gledali u hotelu.

Vaša omiljena kolumnistica provela je prvi tjedan nastavne godine u Školi u prirodi sa svojim četvrtašima. Neću se sada hvalisati time da imam najbolje, najpristojnije i najposlušnije učenike na svijetu, a imam, jer nije tema najbolji učenici, nije fora, nitko ne želi čitati afirmativne tekstove. Želim ispričati priču o onim drugima, o djeci  na maturalcima i tome kako su se oni ponašali.

Mjesto radnje

Mjesto radnje je jedan hotel na srednjem Jadranu, jedan od rijetkih koji uopće želi primati učeničke ekskurzije. Nakon ovoga što se događalo na mjestu vlasnika hotela osobno bih dobro razmislila bi li punila hotel učenicima u rujnu, odnosno u pred i post sezoni.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Hotel nije velik, ima stotinjak soba, doručak i večera su uređeni po principu švedskog stola, ima bazen u dvorištu i igraonicu s aparatima za igre (fliper, stolni nogomet, biljar i sl. ) u predvorju.

Dakle jedan pristojan hotel s nekoliko osnovnih zvjezdica.

Kako je sve počelo

Kad smo stigli već je jedna grupa osmaša bila na maturalcu u hotelu. Njihove sobe bile su iznad naših. Još za vrijeme večere moglo se nekako pretrpjeti njihovu galamu u restoranu, ali pobogu jesu li se igrali lovača po sobi do pola 2 u noći ne znam, tutnjalo nam je iznad glava kao da je iznad nas nogometni stadion. 

Na prigovor na recepciji odgovoreno nam je neka se obratimo njihovim učiteljima. Kako da dođem kolegi na oči i kažem mu neka smiri svoje učenike? Znam da im nije lako, kolegama mislim, osobno takvu djecu ne bih nikamo vodila. 

Zatim su došla još tri autobusa, a u dva autobusa su bila djeca iz velegrada, odnosno iz jedne zagrebačke škole. 

Djeca velegrada

Kuku i lele. Razumijem ja da ta djeca imaju višak hormona. Ali, brate, ne možeš mrtav hladan sjediti i tipkati po mobitelu dok ti učenici za susjednim stolovima bacaju jedni na druge hranu, urliču kao da se nalaze usred džungle, guraju se preko reda oko švedskog stola. Za stolom do našega sjedila su četvorica osmaša iz te velegradske škole, uzeli su salvete, izgužvali ih u loptice, postavili čaše nasred stola i u polupune čaše bacali te loptice od salveta. Usvinjili su cijeli stol. Gledam druge, neki trpaju hrane na tanjure kao da spremaju ratne zalihe i zatim ustaju sa stola i ostavljaju dvije trećine te hrane na tanjurima. Od njihove galame nismo za stolom čuli jedni druge.
I dok su moji mališani pristojno sjedili i jeli, bez buke, kao sva normalna i pristojna djeca, uzimali si malo po malo hrane, ovi divljaci radili su nered. Pretpostavljam da su kolege iz njihove pratnje vjerojatno osobe s jako debelim živcima kad su preko njihovog ponašanja šutke prelazili.

Djeca velegrada nisu se micala odraslima na hodnicima. Nekoliko njih je stalo pred mene i ni makac. U stilu neka se ja maknem. Zlobno i zločesto sam ih trknula. Priznajem. Očešala sam se grubo o njih, tek toliko da vide da bi bio red da mi ne staju na put i da su mlađi dužni maknuti se starijima. Barem tako kaže bonton. 

Djeca velegrada nisu stepenicama išla desnom stranom. Jurili su njima kao krdo divljih svinja, gurali grubo moje mališane, a bome i nas učiteljice s kojima nisu imali veze.

Na kolegičin prigovor neka malo pripaze bezobrazno su se narugali i glupavo se cerekali.

Djeca velegrada grubo su izgurala moje četvrtaše iz igraonice uz ratničke pokliče i divlje urlikanje, začinjeno pokojom psovkom. Sočnom. 

Noćni život

Prve večeri djeci velegrada su učitelji rekli da imaju slobodno do ponoći. Ono, da rade što žele. Pa su se neki rastrčali po mjestašcu u kojem je hotel. Naš vozač je vidio nekolicinu kako su iz trgovine nosili vrećice s pivama u hotel. Pitam se tko im je i kojim pravom prodao pive!?! Pitam se  i otkad to maloljetna djeca smiju bez nadzora biti vani do ponoći. 

Po povratku dječice iz noćnog života, buka u hotelu je trajala od ponoći do dugo u noć.

U prvoj noći jedan od tih osmaša uspio je glavom razbiti velika balkonska vrata u hotelu. Viđen je drugi dan s mrežicom na glavi. Vozač nam je pričao kakav je to zvuk razbijanja stakla bio jer su ta dječica bila točno ispod njega. Imao je sreće što mu je soba bila iznad dječice, jer mi od dječice iznad nas nismo mogli spavati. I dok  su moji pilići uredno legli i zatvorili se u sobe u 10 sati navečer, nama su život zagorčavala neka tuđa djeca iz nekih stranih škola. 

Ne mogu osuđivati kolege, ali ipak bi kod tako velike grupe osmaša za koje se i inače zna da imaju probleme u ponašanju trebao biti non- top netko s njima, ne ih puštati raspojasane okolo i davati im slobodno da rade što žele. OK, jesu oni na maturalcu, jesu njihovi roditelji to skupo platili, ali, brate, i drugi ljudi bi rado živjeli.

Bazen

Jedna grupa osmaša uporno se kupala samo na bazenu iako su imali pet minuta do plaže. 

Moji piceki su od malo slobodnog vremena ipak stigli jednom na plažu i na kupanje u moru, ali drugi put sam im željela udovoljiti da se kupaju u bazenu.

Uspjeli su pilići uloviti jedan prazan kut bazena gdje tih velikih nije bilo jer je postojala realna opasnost da im netko skoči na glavu. Ovi veliki ipak su i u bazenu naguravali i prskali ove male bez ikakve milosti. 

Epilog

I u mojoj školi osmaši ili sedmaši idu na maturalac.

Ali naši učenici, koji nisu iz velegrada, ma koliko mi učitelji na njih gunđali, zaista su pristojna i poslušna djeca. 

Osobno ne bih vodila nikamo ovako neodgojenu djecu kakvu smo mi par dana gledali u hotelu. Utjeha mi je da ja zaista imam najbolji razred na svijetu. 

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Reci što misliš!