Nova školska godina dočekana je kao i svaka nova godina, uz pjesmu i veselje, šampanjac i vatromet. Čekali su je, naravno, prosvjetari, u nadi da će ova nova godina biti bolja, uspješnija, kvalitetnije plaćena i manje stresna...
Nova školska godina počela je u subotu, prvog rujna, a trećeg
rujna starta nova nastavna godina. Čisto da ponovimo za one
neupućene koji redovno miješaju pojmove školska i nastavna
godina.
Doček
Nova školska godina dočekana je kao i svaka nova godina, uz
pjesmu i veselje, šampanjac i vatromet. Čekali su je, naravno,
prosvjetari, u nadi da će ova nova godina biti bolja, uspješnija,
kvalitetnije plaćena i manje stresna. Zaželjeli su prosvjetari
jedni drugima zainteresirane i pristojne učenike, nenaporne
roditelje, manje administracije, razumne ravnatelje, neprisutne
savjetnike i još mnogočega drugoga. U moru problema koji ih
tište, male plaće i potplaćenost su manje bitna stavka, iako ne i
nebitna. Umjesto konfeta bacali su se prošlogodišnji ispiti koji
su čuvani po razrednim ormarima. Doček je protekao svečano i
dostojanstveno, kako to samo prosvjetari znaju.
Administracija
A protekla dva tjedna pripreme za novu nastavnu godinu tekle su
kao i svake godine. Pisali su se: godišnji okvirni nastavni
planovi, planovi građanskog odgoja, planovi izvanučioničke
nastave, planovi za projekte, planovi za DOP, DOD; INA-u,
kriteriji ocjenjivanja, prilagođeni programi, individualizirani
programi, godišnji plan rada razrednika u razrednom odjelu, plan
sata razrednika, vremenik pisanih provjera, mjesečni
plan…pardon my French ako sam što zaboravila.
Tako svake godine teku pripreme za doček nove školske godine. Dva
tjedna piskaranja.
Udžbenici
U sredinama gdje učenici dobivaju besplatne udžbenike, učitelji
su odradili i posao koji im nigdje ne piše u opisu ostalih
zaduženja, a taj je razvažanje udžbenika po školi, sortiranje i
podjela roditeljima. Od, recimo devet udžbenika i radnih
bilježnica u četvrtom osnovne, samo su dva koja se nasljeđuju,
odnosno dobivaju rabljeni. Sedam ih je novih. Jer su radni. I
zbog ta dva rabljena, naslijeđena udžbenika roditelji i opet
popunjavaju prijamnice i obvezuju se da će udžbenike vratiti
cijele i neoštećene. Prijamnice nitko nikada više ne pogleda, ali
glavno da ih roditelji ispune i potpišu.
Suglasan sam da potpišem suglasnost
O potpisivanju suglasnosti ima se što pisati. Osim što su do sada
roditelji potpisivali suglasnost za nabavku dodatnog pribora i
ispita, pa su potpisivali suglasnost da smijemo s učenicima van
iz škole na izvanučioničku nastavu (jer bez suglasnosti roditelja
ne smiješ s djecom ni do susjedne ulice) i suglasnost za
fotografiranje i objavljivanje fotografija na web stranicama
škole, po novom zakonu trebamo suglasnosti roditelja i da
dozvoljavaju djetetu da ide na dopunsku ili dodatnu nastavu te na
izvannastavne aktivnosti. To je za sada ukupno šest, sedam
suglasnosti koje se moraju u školi čuvati tri (3) godine. Kako se
to zove? Gomilanje papira. Eto tako.
Kao da učitelji nisu na staru godinu izbacili iz svojih učionica
hrpe prošlogodišnjih ispita koje su dužni čuvati do nove godine,
treba im još nakrcati učionice dodatnim papirima. Još malo pa
ćemo tražiti suglasnost da učenika za vrijeme nastavnog sata
slobodno pustimo na wc.
Pripreme za doček prvašića
Nema da nema, u pripremama za doček prvašića svega ima. Glavno i
osnovno je priprema priredbe za doček novih učenika. Lazanje
složene od reda pjesme, reda recitacija, reda plesa i reda
igrokaza. U pravilu ne bi smjele trajati dulje od dvadeset minuta
jer dječica od šest, sedam godina imaju pažnju od desetak
minuta.
Nadalje, učiteljice prvašića iskazuju svoju Pinterest kreativu od
bedževa s imenima za svako dijete, ukrasa za klupu, kič panoa od
kojih bi se metodičarima likovne kulture kosa dizala na glavi,
cvjetića, leptirića, sova, krokodila, bubamara svih boja i
veličina, s dvije do sedamdeset i dvije točkice, zvjeradi razne
velike i male, brojki i slova, ma boli glava od silnog kiča. Rade
se okviri gdje se gurne glava za fotkanje u znak sjećanja na prvi
dan škole, printaju se diplome u znak sjećanja na prvi dan škole,
sve ovisi o volji, želji i kreativnosti učiteljice/učitelja.
Ništa od toga nije obvezno, ono ‘pod moraš’. Nekako se samo po
sebi ‘očekuje’ od učiteljice budućih prvaša da se to napravi.
Prvašiće tako dočekuju pokloni na klupama – sokići, čokoladice,
rasporedi, olovčice – koliko koja škola ima novaca da nabavi
poklončić, da privuče dijete da dođe u školu i drugi dan. Ako
nešto vrijedi ne treba mu reklama, ovako ispada da je škola fuj
pa ju treba reklamirati, a dječicu potkupljivati da dođu u
školicu.
Škola za život
Nisam do sada riječ napisala o Školi za život i reformi. Niti
neću nešto pisati dok se neće vidjeti prvi rezultati. Unaprijed
osuđivati nešto i kritizirati neviđeno nema smisla. Strpljiv –
spašen, kad vidimo kako reforma klizi ili posrće ima vremena za
osvrt na nju. Za sad mi samo neopisivo na živce ide reklama koja
se svakodnevno vrti na TV-u i radiju. Što je previše, previše je.
Kako znaš da je netko učitelj?
Znaš da si učitelj… Kad te netko pita koliko imaš djece, a ti
odgovoriš: 25!
Sretna nova godina!