Hrvatski sjever i Varaždin - koja je tajna poduzetničke ustrajnosti i konkurentnosti ove regije...
Prenosimo analizu koju je na svom blogu Arhivanalitika pod
naslovom ‘Hrvatski sjever (i Varaždin): tajna poduzetničke
ustrajnosti i konkurentnosti’ objavio ekonomski analitičar
Velimir Šonje, direktor istoimene tvrtke iz Zagreba. Šonje je
također predavač na kolegiju Financijska tržišta i institucije
Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta i autor brojnih knjiga i
radova iz područja ekonomije.
Ogrezli smo u poimanju nacionalnih gospodarstava kao ekonomskih
cjelina koje su jedine zanimljive za promatranje i često
zaboravljamo koliko su nacionalna gospodarstva heterogena.
Profesori monetarne ekonomije misle da će pad vrijednosti valute
jednako koristiti izvoznicima u Osijeku i
Puli. Porezni eksperti misle da će smanjenje
doprinosa na plaću jednako koristiti poduzetnicima i radnicima u
Varaždinu i Dubrovniku.
Međutim, nije jasno zašto bi to moralo biti tako. Zar bi
Slavonija naglo napredovala da uvede i devalvira
svoju valutu naspram kune? Lika bi procvala da
uvede vlastiti porezni sustav i smanji poreze i doprinose za 50%?
Možda nije sve u tim velikim, makroekonomskim politikama.
Gospodarski sustavi su (i) regionalni, gradski …
U svakoj državi postoje velike razlike između gradova i regija.
To vrijedi bez obzira što dijele valutu, monetarnu politiku i
imaju približno iste porezne sustave. Neke druge stvari su
jednako važne, ako ne i važnije.
Na primjer, Varaždinska županija ima znatno niži
dohodak po stanovniku od Grada Zagreba. Unatoč
tome, jedno je istraživanje pokazalo kako ta regija ima najviši
postotak takozvanih odraslih poduzeća koja dugotrajno posluju.
Podatak je to iz prezentacije profesorice Slavice
Singer, koja je održana u četvrtak 5. srpnja na
Fakultetu organizacije i informatike u
Varaždinu.
Tamo su predstavljeni rezultati istraživanja poduzetništva
GEM – Global Entrepreneurship Monitor, koje
podupiru Ministarstvo gospodarstva, Hrvatska udruga poslodavaca i
Hrvatska udruga banaka, a izvodi CEPOR– Centar za politiku i
razvoj malih i srednjih poduzeća i poduzetništva.
Istraživanje je ponudilo i pregršt drugih interesantnih
informacija koje pokazuju da u hrvatskoj postoje kulturne norme
koje sprječavaju uzlet poduzetničkih aktivnosti.
Ali, to se ne odnosi na strah od neuspjeha. Prema tom kriteriju
Hrvatska ne odstupa od pokazatelja za razvijenije zemlje s više
poduzetničke aktivnosti. Hrvati se ne boje neuspjeha ništa više
nego drugi. U čemu je onda problem?
U raspravi u Varaždinu pokušali smo identificirati koji su to
faktori koji mogu objasniti trajnost (ili ustrajnost) poduzetnika
na sjeveru Hrvatske. Došlo se do zaključka kako se radi o tri
faktora: obrazovanje, tradicija i ranije spomenute, pomalo
mistične kulturne norme. Na primjer, u Ekonomskoj i trgovačkoj
školi u Čakovcu nisu čekali vladine politike i kurikularne i
druge reforme, nego su u nastavu biologije i kemije uveli
poduzetničku minutu. Osim individualne inicijative profesora,
potrebna je i povoljna društvena klima da bi se
profesor-poduzetnik odvažio na takvu inovaciju u programu.
…U regijama posluju razne branše
Regionalno gospodarstvo hrvatskoga sjevera veoma je raznoliko –
premreženo je raznim granama i djelatnostima. Tako smo na panel
raspravi u Varaždinu dobili šaroliku sliku koju su predstavili
gospođa Dubravka Lekić iz Terme Jezerčica
(turizam), gospođa Jarmila Pezo iz IGEA-e (IN2
Grupa, IT) i gospodin Tihomir Premužak iz
Vetropack Straže (industrija staklene ambalaže).
Saznali smo da su u turizmu glavni problemi to što nema novih
ulaganja (uglavnom se obnavljaju stari kapaciteti), a što se
dijelom objašnjava veoma skupom i sporom administracijom,
previsokim komunalnim doprinosima i veoma kompliciranim
procedurama izdavanja građevinskih dozvola. S druge strane, IT
sektor diže plaće i zapošljava visokoobrazovane ljude pa je njima
u fokusu rasterećenje troška rada. Tradicionalnu industriju pak
muči sve pomalo.
S obzirom na predstojeću liberalizaciju tržišta rada u Sloveniji,
sjever Hrvatske bi se mogao dodatno suočiti s pritiskom na rast
plaća radi zadržavanja ljudi s ove strane granice. Ljudi do bolje
plaćenih radnih mjesta preko granice mogu migrirati na dnevnoj
bazi. Zbog toga su nužna rasterećenja troška rada, a ne smanjenje
PDV-a, od čijega jednog postotnog boda privreda i zaposleni neće
imati neposredne koristi.
Osim oko rasterećenja rada u cilju povećanja neto plaća,
sudionici u raspravi su se usuglasili oko još jedne važne stvari.
Privatni sektor danas u Hrvatskoj više nema nikakve veze s onim
što se nazivalo privreda pred 25-30 godina. Promjene su bile
brze, radikalne i korisne. Strukturne promjene su se dogodile u
privatnom sektoru, osobito na sjeveru zemlje. Međutim javni
sektor i osobito javna administracija ostali su izolirani od
promjena. Oni su jako nalik onome što smo imali i pred 25-30
godina – to su skupi i inertni sustavi koji se ponašaju kao da se
svijet u međuvremenu nije iz temelja promijenio.
Međutim, poduzetnici poručuju da se tu i tamo mogu pronaći
agilniji predstavnici lokalne vlasti – predsjednici općina i
gradonačelnici, kojima je doista stalo i koji pomažu u
otklanjanju administrativnih barijera. Oni se ponašaju kao servis
građana i stalo im je do svakog ulaganja i novog radnog mjesta.
No takvih je još uvijek premalo.
Strukturne promjene su se dogodile u privatnom sektoru, osobito
na sjeveru zemlje. Međutim javni sektor i osobito javna
administracija ostali su izolirani od promjena. To su skupi i
inertni sustavi koji se ponašaju kao da se svijet u međuvremenu
nije iz temelja promijenio.
Potvrda varaždinske supremacije na listi lakoće poslovanja
Dakle, postoje točke u prostoru koje pokazuju da se i u Hrvatskoj
može dobro raditi. Postoje mjesta koja se po ulagačkoj klimi mogu
natjecati sa slovačkim i češkim gradovima iako su
Češka i Slovačka kao nacionalne
ekonomije puno razvijenije od Hrvatske. U danima kada smo imali
spomenutu raspravu u Varaždinu, Svjetska banka
je u okviru sustava mjerenja lakoće poslovanja Doing
Business objavila gradske pokazatelje koji su potvrdili
izniman status Varaždina na toj listi.
Svjetska banka svake godine objavljuje Doing Business
istraživanje koje mjeri lakoću poslovanja u 10 područja kao što
su dobivanje priključka za električnu energiju, građevinskih
dozvola, pokretanje novih poduzeća i slično. Mjerenje koje daje
podatak za cijelu zemlju uglavnom se temelji na podacima iz
glavnih gradova.
Hrvatska je prema Doing Business 2018 tako završila na 51. mjestu
u svijetu. Značajan doprinos tome je pored objektivno još
složenih procedura na nacionalnoj razini dala birokracija u Gradu
Zagrebu. Ona unatoč najvećem prirezu u državi ne daje građanima i
poduzetnicima vrijednost za novac. Ipak treba napomenuti da dio
zapreka nije povezan s lokalnom vlašću nego s funkcioniranjem
državnih institucija u glavnom gradu (npr. zemljišno-knjižni
odjel suda u Zagrebu).
Međutim, kada bi se gledali najbolji gradovi u svakoj državi (bez
obzira na veličinu i važnost grada), podaci bi bili drugačiji.
Podaci sub-nacionalnog Doing Business-a za 2018 su pokazali da
Grad Varaždin ima najbolju poslovnu klimu u Hrvatskoj u usporedbi
sa Zagrebom, Splitom, Rijekom i
Osijekom.
Pojedini drugi i manji gradovi/općine mogli bi pokazivati i bolje
rezultate. Poznato je da sjeverne hrvatske županije, gradovi i
općine prema kriterijima lakoće poslovanja dominiraju u odnosu na
druge jedinice lokalne uprave i samouprave. Sve je to moguće
unatoč istom pravnom sustavu, valuti i drugim vladinim
politikama, a rezultira trajno nižom stopom nezaposlenosti i
manjom stopom emigracije na sjeveru zemlje. Zanimljivo da na
sjeveru plaće nisu visoke. One su na nacionalnom prosjeku ili
niže, a to znači da emigraciju dijelom pokreću ili zaustavljaju i
druge stvari.
Usporedba s odabranim srednjoeuropskim gradovima
Često se ističe da Hrvatska zaostaje za Poljskom, Češkom,
Slovenijom, Slovačkom, ali se postavlja pitanje kako stoje stvari
kada se uspoređuju gradovi; mijenja li se slika?
Doing Business pokazuje da su procedure za dobivanje građevinskih
dozvola najveći problem za ulagače. Bratislava
bilježi 300 dana za dobivanje dozvole za izgradnju osrednjeg
skladišta kroz 14 procedura (broj procedura je manji nego u
Hrvatskim gradovima), ali uz vrlo nizak trošak (0,2% vrijednosti
skladišta). Češko Brno daje dozvolu u prosjeku
za 236 dana, Prag za 246 dana, a slovačke
Košice za 280 dana. S druge strane, Varaždin
bilježi vrlo konkurentnih 112 dana.
Doduše, broj procedura je velik svuda u Hrvatskoj, ali valja
uočiti kako je u Varaždinu jedna procedura manje u odnosu na
Zagreb – 21:22. Veća razlika između Varaždina i Zagreba vidi se
prema trošku ishođenja građevinske dozvole: omjer je 5,3:11,7 u
korist Varaždina. U Splitu je trošak još i veći, što se uglavnom
objašnjava komunalnim i vodnim doprinosom.
Ulagačima je važno i priključenje na struju (uočite da je tu
važniji HEP nego gradska vlast). Varaždin i
Zagreb su vrlo konkurentni sa 60 odnosno 65 dana. Prag je isto na
60 dana, a Osijek je s 5 dana manje bolji, dok Bratislava s 89
dana gubi ovu utakmicu, a pogotovo Brno sa 110 dana. Treba
spomenuti da su Osijek, Varaždin, Zagreb i Prag u ovom segmentu
vrlo konkurentni: u Londonu je potrebno više od
80 dana.
Kada je u pitanju sudska registracija vlasništva, Osijek je na 32
dana, Bratislava na 17, Prag na 28, a Varaždin i Zagreb na
predugačkih 47 dana. Bratislava ima 3 procedure, Prag 4, a
Varaždin i Zagreb prevelikih 5. Dok u Bratislavi nema troška
registracije vlasništva (u % vrijednosti vlasništva), u Varaždinu
i Zagrebu je to 4% (kao i u Pragu i Brnu).
To je onaj naš neobičan porez na promet nekretnina kojeg bi
trebalo što prije ukinuti; ne samo zbog toga što bi došlo do
uspona na ljestvici Doing Business, nego prije svega zbog
rasterećenja mlađe generacije koja čini najveći dio kupaca
nekretnina. Taj porez bismo zapravo mogli zvati porezom na
mladost; kao da mladost u Hrvatskoj nije i neće biti dovoljno
oporezovana?
U pogledu pokretanja poslovanja trgovačkog društva (registracija,
prijave poreza i osiguranja, otvaranje bankovnog računa itd.), u
Varaždinu i Osijeku se cijeli proces obavi u 11 dana, što je
dvostruko manje od Zagreba. Najbolji su Split i Rijeka sa 6
odnosno 8 dana. Zagreb je ipak ponešto bolji od Praga i
Bratislave. Hrvatski, češki i slovački gradovi imaju 8 procedura
za pokretanje poslovanja.
Glavna poruka: promjene dolaze odozdo
Ova kratka priča o gradovima i regijama nosi tri važne poruke.
Prvo, naš glavni grad zapravo zaostaje kao mjesto za dobar posao.
Koncentracija sjedišta kompanija i državne administracije te
aglomeracija glavnoga grada prikrivaju slabosti koje su se
nakupile pod dugogodišnjom vladavinom populiste Milana
Bandića. Njegova uglavnom nesposobna struktura zapravo
parazitira na spontanom privatnom razvitku i radikalnoj
koncentraciji nacionalne administracije.
Može se postaviti teza da se razvitak događa ili mimo ili usprkos
gradskoj administraciji. U ovo digitalno vrijeme i u ovako maloj
i prometno solidno integriranoj zemlji zapravo nema razloga za
ovako rigidnu centralizaciju državnih funkcija u glavnome gradu.
Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti što bi se s tim gradom dogodilo
da se započne provoditi sustavna decentralizacija i policentrični
razvoj. Lokalni populizam, netransparentnost i nesposobnost
gradske vlasti vjerojatno ne bi dugo opstali pod pritiskom
međusobnog institucionalnog natjecanja gradova za poslove i
administrativne funkcije.
Drugo, sjever Hrvatske ima maksimalno uređene institucije i javne
funkcije u odnosu na ostatak zemlje. Tamošnjim regijama to nije
donijelo mnogo viši stupanj gospodarskog razvitka jer razina
razvoja zavisi o nacionalnim politikama i drugim čimbenicima.
Međutim, bolje institucije, kultura i tradicija donijele su nižu
nezaposlenost, manju emigraciju i uredniji život. Vrlo je
vjerojatno da bi se uz bolje nacionalne politike (reforma
administracije na nacionalnoj razini, prijelaz na policentričan
razvoj, porezna i slična rasterećenja) i taj institucionalni
potencijal transformirao u brži rast i razvoj.
Treće, rast i promjene dolaze odozdo. Još je Jane
Jacobs (1916-2006) upozorila da moderna ekonomska
analiza pati od apstrakcija, dok se gospodarski rast događa u
konkretnom prostoru i vremenu – u gradovima i sa gradovima kao
gravitacijskim središtima čiji koncentrični krugovi utjecaja sežu
daleko u prostor. Hrvatski razvoj i emigracija ne mogu se
shvatiti bez shvaćanja razvoja sjeverne Italije, Beča,
Minhena i Frankfurta. Naši gradovi, pa i ovi manji,
uređeniji poput Varaždina, tek su točkice na mapi Europe čijim se
gravitacijskim središtima nije moguće oduprijeti.
Prostorno-ekonomski odnosi između tih točaka i izvoz i uvoz koji
se odvijaju između njih, a ne između država koje su prevelike
apstrakcije, bitno određuju razvoj. Države svojim politikama,
osobito onim «pro-aktivnim» (tipa subvencije i sl.) u tom procesu
mogu donijeti više štete nego koristi smatrala je Jacobsova; ona
je upozoravala i na to da treba pratiti razvoj gradova, jačati ne
samo njihove izvozne kapacitete naspram drugih gradova nego i
unutarnju razvojnu energiju.
Varaždin je dobar primjer toga. Dok obod grada uređenjem prometa,
okoliša, pogona i skladišta nalikuje razvijenom austrijskom
gradiću, samo središte, ma koliko bilo divno, još uvijek je
oronulo. Kao da mu fali ona razvojna energija koju oko registrira
na obodima grada. Hrvatska tek treba odgonetnuti zagonetku
prostora i svojih gradova, ne bi li im se udahnula nova razvojna
energija.