Vijesti / Kolumne

RUŽNI, PRLJAVI, ZLI

Dug prema Crkvi ili kako je ministar Marić na sebe preuzeo ulogu novovjekog kralja Zvonimira

Dug prema Crkvi ili kako je ministar Marić na sebe preuzeo ulogu novovjekog kralja Zvonimira
Goran Kovačić / PIXSELL

Nakon što je izdavanjem knjige riješio vlastiti dug prema državi, Marić je postavši ministrom preuzeo zadatak rješavanja dugova koje država ima prema drugim institucijama. A najviše dugova hrvatska država ima, neće vas to, vjerujem, naročito iznenaditi, prema Katoličkoj crkvi.

'Ova knjiga je smanjenje mog duga prema Hrvatskoj i svima vama.' Tim je riječima, prije gotovo tri godine, nekadašnji nogometni sudac Goran Marić vabio frenetičan aplauz okupljenih na predstavljanju svoje knjige Slom lažnog proroštva u splitskom Nadbiskupskom sjemeništu. 

Gledajući iz današnjeg rakursa, prilično je nejasno o kakvom je dugu prema državi govorio Marić. Knjigu je, usput govoreći, objavio nakladnik Scriptum temporis, u vlasništvu autorova sina Ante Marića, i to je zapravo bio jedini naslov koji je ta izdavačka kuća objavila prije nego što je pokrenut proces njene likvidacije.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Čini se međutim kako se i država na neki način osjetila dužnom prema autoru pa je promptno, preko Ministarstva kulture, otkupila osamdeset i pet primjeraka po cijeni od 159 kuna. U obrazloženju Ministarstva navedeno je kako je riječ o djelu od 'temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost'. 

Analizirajući promašaje vladajućih političkih elita koji su Hrvatsku doveli do ekonomskog i društvenog kolapsa, Marić, između ostalog, navodi sljedeće: 'Nesumnjivo je to da je u Hrvatskoj prevelik broj ministarstava i da je praksa da u pojedinim slučajevima najprije određuju ministra, a tek onda ministarstva.'

Zašto je to važno? U trenutku pisanja knjige, nekadašnji  nogometni sudac i saborski zastupnik HDZ-a nije mogao znati da će za nepune dvije godine upravo on postati ministar u Plenkovićevoj Vladi, najprije kao ministar bez portfelja, da bi mu se onda naknadno pronašlo, ili bolje reći za tu prigodu izmislilo, Ministarstvo državne imovine.

'Ministarstvo državne imovine je toliko nužno i toliko je dobra informacija da je RH konačno dobila Ministarstvo državne imovine jer će ono zasigurno osigurati toliko pozitivnih učinaka u upravljanju državnom imovinom i u gospodarenju. Dosad se uopće nije gospodarilo imovinom', pravdao je tada Marić osnivanje novoga ministarstva.

Ne treba sumnjati da bi ovakva i slična opravdanja ministar pronašao čak i da su ga postavili na čelo Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremena. U alanfordovskoj državi kakva je Hrvatska malo što bi nas više trebalo iznenaditi. Povjerovati bilo kojoj hrvatskoj Vladi da izmišlja novo ministarstvo zato što joj je cilj uvođenje kakvog-takvog reda u sustavu bilo bi, naime, vrlo neodgovorno prema vlastitoj pameti.

Elem, nakon što je izdavanjem svoje knjige riješio vlastiti dug prema državi, Marić je postavši ministrom na sebe preuzeo zadatak rješavanja dugova koje ta ista država ima prema drugim institucijama. A najviše dugova hrvatska država ima, neće vas to, vjerujem, naročito iznenaditi, prema Katoličkoj crkvi.

Stoga su ministar državne imovine i nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić upravo ovih dana potpisali ugovor kojim država daruje Crkvi nekretnine vrijedne 84 milijuna kuna na splitskom Dračevcu.

'Katoličkoj crkvi komunistička je vlast oduzela toliko imovine kao što to nikada i nigdje u povijesti nije zabilježeno. Ovo je mala kompenzacija za ono što je Crkvi oteto i oduzeto', kazao je tom prigodom ministar, preuzimajući tako na sebe odgovornu ulogu novovjekog kralja Zvonimira koji darovnicama poklanja Crkvi zemljišta i nekretnine.

Njegova razmišljanja, uostalom, posve su u skladu s razmišljanjima potpredsjednika Sabora Željka Reinera.

'Moramo znati da je cijeli Novi Zagreb izgrađen na otetom crkvenom zemljištu. Znate li koliko košta kvadrat građevinskog zemljišta u Zagrebu? Pa zamislite cijeli Novi Zagreb koji je Katoličkoj crkvi naprosto otet. Ne možemo se praviti kao da ne znamo za neke stvari i kao da one nisu postojale', trubio je prije par mjeseci vitez Svetog groba jeruzalemskog, ne pitajući se pritom kako je Crkva u Hrvatskoj uopće došla do vrijednih nekretnina i do silnoga bogatstva.

A došla je, baš kao i drugdje, neće vas, vjerujem, ni to naročito iznenaditi, bešćutnom otimačinom, inkvizicijskim procesima, indulgencijama, darovnicama velikaša, nasilnim pokrštavanjem i prisilnim radom. Što bi rekao vitez Reiner, pa nećemo se valjda praviti kao da ne znamo za neke stvari i kao da one nisu postojale.

Do koje su se mjere kleru omilile vrijedne nekretnine svjedoči i primjer svojedobnog bratoubilačkog rata između Porečko-pulske biskupije i benediktinaca iz Praglie u Italiji oko istarske Dajle.

Kuloari od samoga početka ministra Marića doživljuju kao jednog od dvojice ključnih političkih operativaca ekstremnijeg i društveno zainteresiranijeg krila Katoličke crkve u Hrvatskoj. Drugi je bio Davor Ivo Stier. Ako je vjerovati manjinskoj štampi, Plenkoviću je upravo Kaptol nametnuo Marića za ministra.

Nakon splitske darovnice dobili smo prilično jasan odgovor zašto. 

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video