Vijesti / Kolumne

RUŽNI, PRLJAVI, ZLI

Vjeronauk u školama, dugoročno gledano, možda ipak nije bio tako loša ideja

Vjeronauk u školama, dugoročno gledano, možda ipak nije bio tako loša ideja

Došlo neko takvo vrijeme, što bi rekao znameniti Igor Mandić, da su crkveni velikodostojnici u Lijepoj Našoj odjednom počeli voditi nemalu brigu o svojim vjernicima.

Ne, naravno, o njihovu zdravlju ili o egzistencijalnim problemima, već o njihovu broju koji, čini se, polako, ali sigurno opada. Baš kao što opada i broj crkvenih brakova, ako ćemo vjerovati podacima Državnog zavoda za statistiku.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

U nas, doduše, još uvijek postoji znatna većina onih što se iz kojekakvih razloga deklariraju kao pripadnici katoličke crkve, ali istovremeno ne prakticiraju vjeru niti vjeruju u ideološke konstrukcije koje im se već dugi niz godina serviraju s oltara. Razloga za to je mnogo.

U intervjuu koji je ovih dana objavljen u Globusu, ugledni varaždinski franjevac Bono Zvonimir Šagi kao jedan od problema detektira svojedobno uvođenje vjeronauka u škole.

'Sad imamo vjeroučitelja kojeg nikada ne vidiš na misi, ili rijetko kada. Mi smo nekad imali i srednjoškolce i studente i sve druge za vjeronauk, a sad nemaš ni osnovnoškolca do kraja, završi svetu potvrdu i više nikada neće doći na vjeronauk. Dakle, ništa nismo dobili s vjeronaukom u školi. Mi smo prije imali više vjernika nego sada. U vrijeme komunizma smo imali više vjernika nego sada.'

Ozbiljniji teolozi, ako ovdje nije riječ o pukom, udžbeničkom oksimoronu, protivili su se vjeronauku u školama od samog početka.

Svoja razmišljanja argumentirali su činjenicom da vjeronauk, kao predmet koji se temelji na nekritičkom prihvaćanju mitoloških predaja, podriva cijeli koncept suvremenog obrazovnog sustava koji bi po definiciji morao biti zasnovan na golim znanstvenim faktima.

Čarima indoktrinacije bilo je međutim izuzetno teško odoljeti. Tada, prije dvadeset i kusur godina, Kaptolu nije padalo na pamet propustiti priliku da stavi šape i na obrazovni sustav.

U međuvremenu smo došli do toga da upravo Crkva stopira rad na kurikulnoj reformi, određuje što će se i kako predavati u školama, kao i do činjenice da su upravo vjeroučitelji, ako govorimo o zapošljavanju i o izboru u zvanje, nerazumno povlašteni u odnosu na ostatak kolega iz školskih zbornica.

Bilo je, naravno, potpuno naivno vjerovati u to da će se kaptolski apetiti zadovoljiti okupacijom osnovnih i srednjih škola.

Veliko finale spektakularne crkveno-obrazovne farse, uz rasturanje Hrvatskih studija koje se odvijalo paralelno s time, trebalo je biti potpisivanje ugovora između Filozofskog fakulteta i KBF-a u listopadu 2016. godine.

Ugledajući se u Goethea, odnosno u drevnu legendu o putujućem učitelju i alkemičaru koji se uortačio s đavlom, Ivo Brešan je prije četrdesetak godina objavio dramu 'Nečastivi na filozofskom fakultetu'. Kao što je poznato, riječ je o parodiji na temu komunističkog i katoličkog dogmatizma.

Kako literatura nerijetko anticipira ono što će se sutra događati u stvarnosti, tako smo, eto, doživjeli i to da Brešanova groteska postane itekako stvarna u režiji rektora Borasa i dekana FF-a Vlatka Previšića.

Kao što je Brešanov glavni lik, profesor filozofije i predratni marksist Fausner, sklopio pakt s vragom, tako je i dekan Previšić dogovorio jedan sličan pakt, a sve s namjerom da se dokine sekularnost i autonomija jedne visokoškolske institucije koja datira od 1669. godine.

Da je pomno razrađeni plan tada upalio, svi kroatisti, sociolozi, povjesničari i filozofi preko noći bi zapravo postali vjeroučitelji.

Pogrešno bi, dakako, bilo kazati da je Crkva odustala od svog temeljnog poslanja. Osim jagme za parama i stvaranja što šire mreže društveno-političkog utjecaja, Crkva drugoga poslanja nikada nije ni imala.

Agresivna, nazadna i netolerantna, zainteresirana za rehabilitaciju ustaštva i dezavuiranje svih stečevina sekularnoga društva, ovdašnja Crkva, izdašno dotirana iz državnoga proračuna, toliko je odnarođena da uopće nije u stanju shvatiti, poučena onime što se nakon desetljeća klerikalne diktature upravo događa u Irskoj i Španjolskoj, kako sama sebi radi o glavi.

Na tom tragu, ako će dakle i to biti jedna od garancija polaganog gubitka utjecaja, što je otprilike u dosluhu s argumentacijom koju mi je u jednom usputnom, neobaveznom razgovoru prije godinu dana iznio Žarko Puhovski, poneki cinik mogao bi zaključiti da čak ni vjeronauk u školama, dugoročno gledano, uopće nije bio tako loša ideja.

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video


Vezani članci