Vijesti / Kolumne

PIŠE: GORAN ŠTIMEC

'Vama je, da se ne zajebavamo, važan jedino profit'

'Vama je, da se ne zajebavamo, važan jedino profit'

Priča prva.

- Vama je, da se ne zajebavamo, važan jedino profit, vi novine štampate samo i isključivo radi novca, dok meni postoji nekoliko prilično važnijih stvari: ja jednostavno ne pišem samo zbog plaće.

Dio je to pisma koje je proteklih dana ugledni hrvatski novinar i kolumnist Boris Dežulović uputio Marijanu Hanžekoviću, većinskom vlasniku Europapress holdinga. U njemu je, na prepoznatljivo osebujan način, obrazložio svoju odluku o konačnom razlazu s tom medijskom kućom nakon što je dobio otkaz u Slobodnoj Dalmaciji zbog famoznog "slučaja gnjida".

Investitor koji ne postoji

Ovaj citat, nužno je to odmah u početku jasno naznačiti, ne samo da je izvučen iz spomenutog pisma, nego je, u to sam prilično uvjeren, izvučen i iz konteksta, jer malo je vjerojatno da novinar Dežulovićevog formata tako bezrezervno izražava uvjerenje da vlasnici medija u Hrvatskoj svoj kapital ulažu u medijski biznis (isključivo) radi profita.

Zaista, malotko osim najvećih naivaca u ovoj državi može biti uvjeren u to da je biznis povezan s medijima biznis kao i svaki drugi; u svojoj biti nevjerojatno jednostavan, pogonjen načelom bliskim i najjednostavnijim umovima u svijetu investitora: ulažem novac kako bih zaradio još više novaca, i to što brže.

Dao sam si truda i pokušao zamisliti investitora čija bi osnovna obilježja bila ta da se ne ponaša kao pijani car, već racionalno odlučuje o tome gdje će usmjeriti svoj na ovaj ili onaj način stečeni kapital, a odluke donosi nakon detaljne analize tržišta i procjene povrata investicije. I potom sam pokušao zamisliti tog i takvog investitora koji bi u moru biznisa koji postoje na tržištu svoju kunu, dolar ili euro odlučio usmjeriti upravo u hrvatske, a ne-daj-bože i varaždinske, medije.

Ne ide. Niti uz najbolju volju niti uz najveću maštu koje su mi se našle na raspolaganju. Takav investitor ne postoji.

Hanžekovićeve nedoumice

- Draga, počuj! Imam neke nedoumice. Nakupila mi se neka ušteđevina od onih silnih ovrha, više ne znam što bih s njom. Pa gledam nešto da bih uložio u neki pravi biznis. Znaš, vuče me taj filantropski poriv doprinijeti hrvatskom gospodarstvu da procvjeta - nije teško zamisliti kako Marijan Hanžeković svoja kolebanja iznosi supruzi tijekom večere nakon naporna radnog dana, sjedeći na suprotnoj strani dugačkog crnog stola, dok ona decentnim pokretom ruke podiže čašu vina upitno ga pogledavajući.

- Vidi ovo, taj EPH, ona Pavićeva medijska kuća, čini se k'o prilično dobra investicija. Tu bi mogli zaraditi hrpu para, a istovremeno i mijenjati društvo na bolje - entuzijastično kao dječarac nastavlja prekaljeni odvjetnik.

Ne vjerujući u to što sluša, supruga mu spremno servira podatke o financijskim dubiozama spomenute tvrtke, objašnjava mu da je medijski biznis općenito niskoprofitan ili da posluje s gubicima, da je opadajući trend prisutan u cijelom svijetu, a u Hrvatskoj je na rubu katastrofe, i da sve to što on priča nema nikakvog smisla.

- Nema veze, kupit ću ipak taj EPH. Odlična je to investicija. Njušim veliki profit - zaključuje Hanžeković, ustaje od stola teatralno bacajući salvetu pa odlazi do obližnje kladionice, gdje, nakon pomne analize, samouvjereno na listiću zaokružuje dvojku uz par Dinamo - Zadar. U Maksimiru.

Topolnjakove doumice

Priča druga.

- Draga, vidi, Grad Varaždin prodaje svojih 21,6 posto dionica u Varaždinskim vijestima! Mislim da naša tvornica za proizvodnju crijeva i začina za kobasice ne smije propustiti ovu priliku. Već i sad, sa svojih 30-ak posto, ubiremo više nego solidnu dividendu, treba to još podebljati - poskočio je, jasno mogu zamisliti taj prizor, sa stolice Mladen Topolnjak, direktor i većinski vlasnik tvrtke Derma, kada je doznao da napokon kreće posljednji krug privatizacije popularnog Varaždinca.

Gleda ga supruga s druge strane stola pa mu objašnjava da je očigledno nešto pobrkao, da je pojam dividende Varaždinskih vijesti notorni oksimoron pa zato neka odustane od svojih iracionalnih zamisli.

- Nema veze, kupit ću ipak te dionice. Odlična je to investicija. Njušim veliki profit - zaključuje Topolnjak, ustaje od stola teatralno bacajući salvetu pa odlazi do obližnje kladionice, gdje, nakon pomne analize, samouvjereno na listiću zaokružuje dvojku uz par Dinamo - Zadar. U Maksimiru.

Investitori bez profita

Koji su to i kakav profit nanjušili likovi iz naših priča? I ne samo oni, već i mnogi drugi koji su na našoj lokalnoj, varaždinskoj razini svoj kapital, stečen na ovaj ili onaj način, odlučili usmjeriti u biznis koji donosi u pravilu samo gubitke.

Koji to profit poduzeću Derma i većinskom vlasniku Derme Mladenu Topolnjaku donosi udio u vlasništvu Varaždinskih vijesti, tvrtke koja je u 2014. godini zabilježila gotovo pola milijuna kuna gubitka?

Koji to profit poduzeću Termoplin i njegovim vlasnicima Ivanu Topolnjaku i Gradu Varaždinu donosi udio u vlasništvu Radio Varaždina, tvrtke koja je u 2014. godini zabilježila više od pola milijuna kuna gubitka?

Koji to profit obitelji Samaržija donosi vlasništvo u tvrtki Conceptus publica, izdavaču portala eVaraždin, koja je u 2014. godini zabilježila više od 1,3 milijuna kuna gubitka?

Koji to zadovoljavajući profit poduzeću Arto i njegovim austrijskim vlasnicima, povezanima s obitelji Patafta, donosi udio u vlasništvu Regionalnog tjednika, tvrtke koja je u 2013. godini ostvarila pozitivan rezultat od svega 18 tisuća kuna?

I tako dalje, i tako dalje.

Koka koja liježe šlaprtke

Svaki spomenuti pojedinačni slučaj, naravno, ima svoju specifičnu priču koja govori o razlozima investiranja u koku koja ne da ne liježe zlatna jaja, i koja ne da ne liježe čak ni obična jaja, već liježe obične šlaprtke.

Ipak, u pravilu u svim ili barem u većini pobrojanih slučajeva nikako nije riječ o biznisu, već isključivo o metabiznisu. Jedini stvarni profit koji donosi vlasništvo nad tim medijskim "igračkama" je društveno-politički profit, odnosno društveno-politička moć, odnosno društveno-politički utjecaj.

Onaj gospodarski, "običan", financijski profit nalazi se negdje na kraju domina, u nekom stvarnom biznisu kojem ovaj metabiznis služi tek kao katalizator. I samim time kompenzira eventualne gubitke.

Teško je oteti se dojmu da se u Hrvatskoj, a još manje u Varaždinu, u medije ne ulaže kako bi se njihovim poslovanjem izravno zaradio novac. Primjeri koji djeluju na tim osnovama endemskog su soja i stoga ih očekuje teška i neravnopravna tržišna utakmica.

Iz dana u dana sve je očiglednije da su medije pokupovale interesne skupine isprepletene raznolikim motivima koji su, često posve suprotno naglašenoj političkoj polarizaciji, nadstranački obojeni. I uvijek su nekoliko koraka ispred spomenutih endema, neovisno o tome poslovali oni "veliki" s gubitkom ili dobitkom.

Karamarko kao varijabla

I tu, realno gledajući, nema ničega posebno spornoga. Jer, kako to kaže, opet izvučeno i iz pisma i iz konteksta, sam Dežulović:

- Najzad, legitimno je pravo vlasnika i sloboda glavnog urednika da politički i društveno pozicioniraju novine koje posjeduju.

A pozicioniranje može biti svakojako.

- Znate kako se kaže: ako nešto izgleda kao odbor za doček Karamarka, postrojeno je kao odbor za doček Karamarka i govori kao odbor za doček Karamarka, onda je vjerojatno odbor za doček Karamarka - kaže Dežulović govoreći o Slobodnoj Dalmaciji.

Riječ Karamarko u ovome kontekstu svojevrsna je varijabla. Možemo je slobodno zamijeniti bilo kojim drugim imenom ili pojmom, već prema prilici i okolnostima.

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.

Najgledaniji video


Vezani članci