Sharlotte s Amazing Grace tak razoružala naše murjake kaj su nam stisnuli fajv

Evo i mene nakon dužeg vremena nazad… Već mi urednik preti da bu me zatukel ak mu ne pošaljem nekaj. Pa, eto, ‘back to roots’, kak bi se reklo.

Dosta toga se izdogađalo u zadnja dva mjeseca. Bilo se na moru, Pagu, najdražem Visu i Krku, Rijeci, izašel nam je album, bla-bla, sve živo i mrtvo je bilo. Jezdilo se.

Bil je i Špancirfest. Po mojem mišljenju – jedan od najboljih. Meni osobno, a i dost ljudi s kojima sam imal prilike pričati, su sličnog ili istog mišljenja. Kome ne paše nek ide u Čakovec na selsku zabavu. Ja sam, eto, s dečkima imal ‘jam session’ na Trgu slobode, tam kod Dućanske.

Sviral je ko god je štel, a druženje je bilo međuspolno i međugeneracijsko

Poanta je bila (ko i uvijek) da dođemo tam, popijemo pifce, postavimo opremu i deri. Sviral je uglavnom ko je štel, ali jasno je da je nekom zlom oku u oko moglo upasti da je to bila naša mala luft-hamper-vina-daj-ništanepitaj-muzička epizoda.

Pa i ak je, bilo je super. Mjuza je ipak bila najbitnija. I druženje, druženje međuspolno i međugeneracijsko. Muziciranje. Opet, neki bi rekli: ‘Iss, kak ste zadavili čerju’. Al nemreš sedam sati svirati i da bu svima superfest napeto kaj treger, jebate. Bilo je super momenata svakak. Ja sam se rasplakal u jednom momentu i imal sam osjećaj ko da bum poletel. A bil sam čist ko suza za zagorske brege. Morti sam malo direktora fcepil, al ko se sad seća. Uglavnom, bilo je lijepe.

Kolinda od nas nije mogla jesti, rekla je da smo cepali ko Rolingstonsi

Jedino je Kolinda rekla da nije mogla jesti u Raju jer da smo cepali ko Rolingstonsi! I tak je i bilo, predsjednice! Mogla nam je neke peneze rađe hititi za rast i razvoj mladih talenata! Al dobro, kaj se more…

Zahvalil bi svima koji su pridonesli na bilo koji način. Nek se ne srdi onaj pojedinac kome se nismo dopali, ali ljudske mogućnosti mobilnosti danas su nevjerojatne. Ak ti se ne đasvi, paljada!

U organizacijsko-egzekucijskom odboru su bili Toni Tkalone Tkalec, Medo Tkalec (koji nas je opskrbil s svojim novopečenim instrumentima, fala Medo!), Luka Kekez (on je baterije dofural), Saša Vešić, Karlo Merkaš, Tom Geci, Marko Žiger, Nino-Ninex Friščić, Luka Geček, onaj lik na usnjaku al’ nemrem se zmisliti, Ivan Ištvan, Bubas, Zlatko Ivanković, Emir Čovran, Emil Kranjčić, Nikola Kahriman Kahla, Neven Stipčić, Oliver Potočnik, Zoki Piberčnik, Burek, Edo Đerahović, Danijel Ivanković, Melanija Gradečak, onaj dečko iz ZG-a kaj su svi rekli da je zgodan, oni dečki iz onog slovenskog benda kaj su stonera pokali, Saša Horvat, Tompa.. Koga sam pozabil, sori, bilo je mnogo svijeta.

I, naravno, logistika, jedan i jedini Šuki. Šuki je ispoštoval dogovor i svaki put nam je mrzle pive i mineralke nosil. Pogonsko gorivo.

Kad smo bili u LA-u i kad je Sharlotte zagrmila, pal sam s kreveta

I tak, posle zadnjeg dana svirke nije bilo vremena za odmoriti se, jer mi je iz Amerike došla pjevačica Sharlotte Gibson. Znamo se još od 2009., kad nam je u Los Angelesu snimala prateće vokale za album. Sjećam se da sam sjedil na krevetu u sobi dok su cure snimale, a kad su cure zapjevale je zagrmilo sve i opal sam s kreveta! The power of the voice…

Tak smo si mi ostali dobri i evo nje sad prvi put tu. Dva tjedna muzike, klope i zajebancije. Kuhali smo našu klopu i njezinu cajun/creole style. Jambalaya je bila mrakkk! Njoj se dopala travarica i crna piva.

Bilo je sve super osim jednog incidenta. Neka budala ju je zgrabil, to jest opalil, po sisi. Dok je džogirala. Pa ga je zveknula, a ima je. Dobro da tip nije na hitnoj završil. Mislim, dojde ti frendica rodom iz New Orleansa, a živi u L.A., koji su malo zajebaniji gradovi od Varaždina, i to se desi. Kumer te zadesi. Al kaj sad, ima i gorih stvari valjda, a život ide dalje.

U Americi crnci nemaju baš dobra iskustva s bijelim policajcima. No shit.

Tak smo mi jammali, snimali i družili se po VŽ-u i ZG-u, i onda smo krenuli na Krk, do Zack Dusta i Rajka na druženje i svirku. Tam oko Rijeke nas je murja zaustavila. Sharlotte se usrala, veli da crnci u Americi nemaju baš dobra iskustva s bijelim policajcima. No shit. Velim ja njoj, sve bu ok, rutinska kontrola.

I tak pitaju oni mene da ko je ona. Ja objasnim. Fucking Aretha Franklin, jbt.. I veli jedan od njih: ‘Može nam gospodična nešto malo odpjevati?’ A ona pita mene dal je to dobro ili loše. Velim ja njoj da se ne sekira i nek nekaj zagrmi, jedan takt vritni hjuston pa pičimo dalje. I tak je otpjevala ‘Amejzing grejs’ i dečki su nas pustili sa osmjehom na licima. Još mi je jedan murjak peticu stisnul!

I tak smo došli na Krk, u Bašku,a Sharlotte se celo vreme čudi kak lepa zemlja je ta Hrvatska, ono nemre bilivit. A je lepa, to svak vidi. Nisam ju zamaral s političko-socijalnim pitanjima, jer je bolje da joj ne kvarim doživljaj. Uglavnom, Zack nas je bormeš fino smjestil i mogli smo početi ‘upoznavanje’ s lokalnim dobrotama.

Dok su Zack, Sharloote i Rajko skupa pjevali muzika me odnesla bliže iskonu

Zack svira svaki dan tam u jednom bircu kaj gleda na more i mogu reći da je lako lepo. Dva smo dana svirali i sve kaj ide uz to. Dok su pjevali skupa, Zack, Sharlotte i Rajko, onak bez probe, u par navrata sam bil bliži iskonu i vječnoj istini. Zaista, mjuza me odnesla! Praise the music! Onda je došel čas za rastanak. Privremeni…

Opet se ponovilo da se pokazalo da je muzika vibracija moje i duše kozmosa i opet je bilo jasno da bi meni i još mnogome život bil tužan i tupav bez muzike. To je to za danas, dosta sam dramil za danas, lepi pozdrav uz jednu pjesmicu, svima kolko vas ima.

Music

Music, the light of theese days
Moves and lightens,
Always stays.
Finds a way to touch your soul,
And to steal it, after all.
Keep the music flowing…

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije