- Ti samo trebaš biti predsjednica Savjeta mladih grada Varaždina – rekao mi je gradonačelnik Habuš na tajnom sastanku na terasi hotela Varaždin.

Sjedili smo, pili šampanjac i hihotali se gledajući prema zgradi Doma željezničara.

- Zašto bih baš ja trebala biti predsjednica Savjeta mladih? – pitala sam ga.

- Ti se se slizala sa svim strankama, s Kolindom si na liniji, ti i Sinčić ste kao prsti jedne ruke, Radničku frontu drži tvoja mama komunistica, ali nemaš nikoga u SDP-HNS koaliciji. Tu ti ja mogu pomoći ako ti pomogneš meni.

- A što bih trebala raditi kao predsjednica savjeta mladih?

- Isto što radi sadašnja predsjednica Vanja Horvat iz HDZ-a.

- Što ona radi?

- Kad ovi retardirani aktivisti i debili iz udruga mladih badava organiziraju neki događaj, ti na svojem FB profilu, baš poput Vanje, podijeliš poveznicu i napišeš da je to organizirao savjet mladih.

- Dogovoreno. Mogu preuzeti zasluge za tuđi trud, ništa lakše.

- Ili kad mladi moroni za svoje pare pokriju troškove izvođača ili predavača ili besplatno obnove neku prostoriju u Domu željezničara, ti dođeš, pofotkaš mobitelom i napišeš: Opet je Savjet mladih spasio svijet #mi smo najbolji #mama vidi me #HDZ, samo što ti nećeš napisati HDZ, nego SDP-HNS.

- Ništa lakše, ali daj mi objasni jednu stvar.

- Reci.

- Zašto ste dali savjetu mladih da upravlja centrom za mlade? Zar vam nije jasno da je protuzakonito da savjetodavno tijelo obavlja operativne funkcije?

- Hahaha, ne budi naivna, što misliš, da živiš u Švedskoj? Pa tko će provjeravat što savjet radi? Uostalom, mi preko savjeta mladih preuzimamo zasluge za sve što ovi imbecili iz udruga mladih naprave, što će biti još intenzivnije sad kad ti na FB statusima budeš pisala SDP-HNS. Ustvari, trebaš pisati SDP-HNS, HNS-SDP, tako da ne ispadne da je neka stranka važnija, nešto kao što je nekad bio srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski jezik u školama. Mi stranački partneri radimo po onoj francuskoj liberté, égalité, fraternité.

- Zar vam nije jednostavnije udrugama mladih dati da sami upravljaju prostorom kao što ste dali kinu Galeriji, a ne preko ovih stranačkih specijalaca iz savjeta mladih?

- Tu sam se zajebo, da, dali smo kino Gaj na korištenje Vanimi na upravljanje. Bio sam siguran da ćemo samo uvodno uložiti neku siću u kinoprogram, da će mladi odmah u početku odustati kao obično i da ću ih tako skinuti s jaja, ali oni još uvijek rade. I ne samo to – osvajaju svakakve nekakve nagrade, priznanja, a to nije dobro.

- Zašto nije dobro?

- Zato što oni koji osvajaju sve i svašta, oni će se kad-tad trebati razvijati, a razvoj će trebati netko i platiti, a to ću biti ja – zapijukao je.

- Shvaćate li, gospodine gradonačelniče, da to nije Vaš osobni novac, nego novac svih građana?

- Aj' ne seri sad s tim tomato-tomejto.

- Što ako udruge ne budu htjele da ja budem predsjednica savjeta?

- Onda ćemo učiniti ono što i obično radimo. Ugasit ćemo im grijanje i praviti se glupi.

- Kako to?

- Gledaj, to je terapija koju me naučio Čačić. Kad si u kurcu, puca te depra, a Anđelko Stričak je popularniji političar od tebe, samo isključiš grijanje nekim nadobudnim luzerima koji briju na luckaste ideje kao što su „otvoreno društvo“ ili „društveni aktivizam“ i odmah ćeš se osjećati bolje. Ja kad im tako isključim grijanje i pomislim kako se smrzavaju, samo osjetim kako mi se najednom tanke usne razvlače u osmijeh.

- Pa zašto dolaze pravit evente kad je temperatura ispod ništice?

- Hahaha, mi im obećamo da ćemo sve srediti, ali kad naivci dođu, opa, ventil se zavrće. Koji sam ja genije, ha? Jednom sam čak poslao gospođu Matavulj da ajfonom snimi kako se smrzavaju. To mi jedna od najdražih videosnimki. Čuvam je u kolekciji sa svojim najboljim filmovima Batman & Robin i Catwoman.

- Zar vas ne zovu na telefon kad im ugasite grijanje?

- Zovu.

- I što im kažete?

- Yo no hablo croata! Hahahahaha

- Hahahahahha – i ja sam se počela smijati.

- Hahahahahaha – smijali smo se zajedno i nazdravljali šampanjcem hodajući prema zgradi Doma željezničara.

- Znači, moramo uništiti te klince prije nego se još više razviju? Kao Amerikanci Arape?

- Tako je. U ovom scenariju ja, Goran, ja sam Amerika, ti, Rahela, ti si teroristička organizacija IS, a Centar za mlade je Sirija.

- A moji statusi na fejsu bit će dronovi, dobro – rekla sam – a što će biti s prostorom Doma željezničara sad kad su prostori uređeni?

- Pa moramo našim stranačkim pomlatcima omogućiti da negdje slušaju seljačku muziku i razbijaju čaše. Tamo ih barem nitko neće vidjeti.

- Znači to je taj „deal“, ruka ruku mije, a što ću ja dobiti od toga?

- Ti ćeš dobiti cijelu zgradu na korištenje kao što sad koristiš sinagogu, a s vremenom ćemo uništiti i druge potencijalne prostore.

- Buahahahahaha – nasmijali smo se zlokobno.

 Rahela Fulir Kiš - (Ne)kulturna posvuduša - 18.11.2016.