Vijesti / Kolumne

(NE)KULTURNA POSVUDUŠA

Uzalud sam trpjela koncert Balaševića

Uzalud sam trpjela koncert Balaševića

Kolegice novinarke nagovorile su me da im se pridružim na chick-nightu u subotu. Rekla sam OK. Bila je to prilika da prije nove godine izgladimo odnose.

- Čuj Rahela, mi ne volimo tebe i ti ne voliš nas, ali mi novinarke moramo se držati zajedno jer nikad ne znaš koja bude ti kad u mogućnosti srediti akreditaciju za neki koncert. Da si nisam dobra s organizatorima, ni'ko od nas ne bi sad išel na Balaševića – objašnjavala mi je kolegica novinarka kako stvari funkcioniraju.

- Ti uzmi đus-votke, ti bambusa, a ja ću borovničeka – dogovarale su strategiju.

- Ja ću nabaviti osvježivač Medžik Dragon i Ribara – uključila sam se i kliknulo mi je kako ćemo probiti led.

- Možeš mi nabaviti akreditaciju za Motorhead u Beču? – pitala sam ju, s nadom, jer nema šanse da uštedim milju kuna samo za ulaz i prijevoz do tamo.

- Budemo vidjeli... – rekla je zagonetno i zatim šapnula – a Zvonkec iz vaše redakcije ima curu?

- Molim?

- Zvonkec.

- Misliš Zvonko, naš novinar, nisam znala da se pališ na filozofičare.

- Vidla sam njegovu fotku sa šeširićem i potpuno sam, kak bi rekel Đorđe, odlepila. Hihihihi.

- Fura se na Heatha Ledgera. To su mu donijeli frendovi kauboji s Brokeback planine.

- Ma da, ima i frendove u Americi?

- Hej, ako središ ulaznice za Motorhead, ja ću tebi sredit spoj sa Zvonkecom.

- Ju gat d dil. BFF's? – pružila mi je mali prst.

- BFF's – potvrdila sam i svojim malim prstom uhvatila njezin.

Zatim smo još napravile rukama 'A je to' pozdrav i stvar je bila dogovorena, ali mučilo me nešto drugo.

Kolegice su već po četiri puta bile na koncertu Balaševića, a ja ni jednom. Jednom sam mogla ići, ali sam radije s punkerima išla na Trulu koaliciju. Nisam znala što se radi na koncertu Balaševića. Osjećala sam se kao da idem na nepoznati zadatak i dopustila sam jednostavnosti, otvorenosti i intelektualnoj znatiželji da uđe u mene. Neovisna i samosvojna, bila sam kao siromašna i fizički ne suviše atraktivna Jane Eyre iz romana Charlotte Bronte.

U dvoranu smo ušle euforično, cuga i osvježivač su napravili svoje. Balašević je pjevao: 'Nosila je jelek svileni...' I svi su pjevali: 'Nosila je jelek svileni...' I moja BFF pjevala je: 'Nosila je jelek svileni...'

Zaustavila sam njihanje glave svoje BFF i zatražila pozornost.

- Što je to jelek? – pitala sam ju.

- Ne sad – odsjekla me i nastavila pjevati: '... šal od kašmira.'

- Što je to jelek? – pitala sam ju ponovo.

- 'K'o srna me je gledala...' – i dalje je pjevala.

- Što je to jelek?

- Koji si ti kurac, mali princ pa nikad ne odustaješ od pitanja? – planula je na mene.

- Što je to jelek?

- Nemam pojma kaj je to jelek i ne zanima me! Koga briga kaj je to jelek? Valjda šešir!

- Onakav kakav Zvonko nosi? – trolala sam ju.

- Hoćeš da ti sredim upad za Motorhead ili ne? – priprijetila je.

Skužila je da ju zezam. Bilo mi je dosadno. Nekako mi je bila poznata ta stvar koja je svirala.

- Hej! – ponovo sam prekinula BFF-ino njihanje glave.

- Znam tu pjesmu, ali drugu verziju – poentirala sam.

- Kakvu verziju?

- Devojka sa gotik nogama.

- Kak ide?

- Nosila je korzet golemi

kao u spotu Nightwisha

I pentagram, znak na lančiću... – pjevala sam.

- Ne vjerujem da to postoji.

- Majke mi! – zaklela sam se – to ti pjeva Seljačka buna, Balešević je to sigurno obradio od njih. Pitaj ove metalce naprijed.

- Eeeej! Metalci! Vi naprijed! – dozivala je dok jedan nije došao do nas.

- Bok, cure.

- Kaj je fakat Balašević obradil ovu stvar od Seljačke bune?

- Nego kaj – rekao je i nastavio pjevati:

- Nosio sam Ramštajn majicu

i prsluk s prišivačima

baš od takvih su je čuvale

ljubomorne drugarice...

- Najs! – rekli smo uglas.

- Kolko bude još ovo trajalo? – pitala sam metalca.

- Tri sata, više-manje.

Udahnula sam i počela nabrajati imena ulica u Varaždinu. To mi je rekla mamina psihijatrica neka radim kad se osjećam anksiozno i opterećeno.

- Gle kaj imam – rekao je i pokazao mi paketić Medžik Dragona.

Ja sam izvadila rizle.

- Kak se zoveš?

- Jane Eyre.

- Ja sam Rochester, bajronovski mračan i strastven gospodin.

- Ne seri.

Nasmijali smo se.

- Dobit ću free upad na Motorhead, ako se budeš dobro ponašao, možda te povedem.

Dao mi je fajv.

Ta doza osvježivača omogućila mi je da se onesvijestim na neko vrijeme pa mi je koncert relativno brzo završio. Cijelo sam se vrijeme samo tješila da ću dobiti akreditacije za Motorhead. Kad sam bila klinka, vidjela sam njihov spot Killed by Death. Maštala sam kako Lemmy Kilmister probija zid moje kuće i odvodi me kao onu curu u spotu motorom u divlju noćnu pustolovinu, ali život se ponovo poigrao s nama. Taman negdje u to vrijeme dok je Balašević pjevao Djevojku sa čardaš nogama, Lemmyju je doktor priopćio da ima agresivni oblik raka.

- Ulica braće Radić, Zagrebačka ulica, Uska ulica, Gortanova, Stanka Vraza... – nabrajala sam.

Uzalud. Jučer su objavili da je Lemmy umro. Motorhead se raspao.

Neće biti koncerta u Beču, a ni Zvonkec neće ništa torbat.

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!