Probudio sam se malo poslije zapovjednika. Bilo je dosta rano, a jutro je mirisalo na jeftine kredite i Maestro kartice. Zapovjednik Strašinsky sjedio je pored limenke piva i u ustima prevrtao pola čačkalice, što znači da je kapa prilično puna.

Početak adventa za Konzumerističku bojnu označavao je kraj godine, ali ne i borbi. Bila je ovo treća godina na frontu pa smo svi već bili pomalo imuni na bolne emocije, no, ipak, protekla dva dana, granatirani božićnim sniženjima, počeli smo se osjećati malo veselije, iako nas je i dalje morila nostalgija za domom.

Nas par starijih koji smo preživjeli više nismo mogli gledati razaranje mladića koji u borbu krenu s voljom i entuzijazmom, naoružani Dinersom, a već nakon mjesec dana u očima im možeš vidjeti samo staklenu površinu kao u neke plastične lutke iz pedesetih.

Prije četiri dana niske cijene u Kauflandu pokosile su nam šest mladića pa je vod ionako prepolovljen, sveden samo na nas par starih i neka tri neiskusna klinca.

Preko radio veze javili su nam da stižu nova pojačanja, no već sat vremena kasnije saznali smo da su momci dezertirali preko granice kako ne bi trebali otplaćivati studentske kredite.

Moral je bio na najnižem stupnju od početka rata, a situaciju je dodatno pogoršalo to što je Dragan neki dan, skidajući kataloge kojima su nas granatirali IKEA i SPAR, ranio Djeda Mraza.

Starac je isprobavajući saonice slučajno zalutao ravno na bojište, a poslije smo vidjeli da je pravi krivac za to tajvanski GPS, a ne rakija, kako smo prvotno pomislili.

Djedova sreća bila je u tome što je to bio zadnji dan prije smjene saniteta pa ga je na skrb primila zanosna doktorica Olja.

Dragan je bio van sebe, a Mirza i ja smo posudili Djedovu plosku i gledali Oljine magične noge. Bio je to jedan čaroban trenutak, čak je obojici palo na um da nije loše što smo tu.

Da slučajno ne bi potrajao ovaj budni san, pobrinuo se zapovjednik Strašinsky. Naime, iz štaba je javljeno da neprijatelj planira isključiti Božićnu čaroliju na imanju Salajevih.

Nadređeni su po golubu pismonoši poslali iPhone 7, na kojem se nalazio plan bitke koja je pred nama.

Naprasito trgnut iz misli u kojima doktorica Olja i ja imamo piknik u Billi na suhomesnatom odjelu, uzeo sam mjere za povećanje BDP-a i krenuo dizati nisku platežnu moć našeg izranjavanog voda.

Vođeni vjerom u Božić, pošli smo jedan za drugim prema imanju... Ono što nas je držalo u tim najtežim trenucima bila je nada u skori završetak rata.