Praizvedba je zakazana za 15. studeni, a riječ je o tekstu koji je dobio drugu nagradu Marin Držić Ministarstva kulture još 2015. godine.
Zagrebačka redateljica i profesorica na zagrebačkoj Akademiji
dramske umjetnosti Aida Bukvić režira
crnohumornu komediju Davora Špišića ‘Nebo od
gume’ u varaždinskome Hrvatskom narodnom kazalištu.
Praizvedba je zakazana za 15. studeni, a riječ je o tekstu koji
je dobio drugu nagradu Marin Držić Ministarstva kulture još 2015.
godine.
Volite li režirati praizvedbe dramskih tekstova, dakle
tekstove koji još nikada i nigdje nisu uprizoreni?
Praizvedba dramskih tekstova je uvijek izazov, ali i odgovornost
prema autoru i njegovoj prvotnoj ideji. Međutim postavljati
tekstove prvi put znači davati mu scensku valorizaciju, aktivno
surađivati s autorom i shvatiti tekst kao dinamični predložak
koji se nadograđuje u suigri s glumcima.
Zato se u Velikoj Britaniji u tiskanim izdanjima dramskih
tekstova uvijek navodi prvi autorski tim i prva glumačka podjela
koja je taj tekst izvela. Suvremeni tekstovi uvijek su ogledalo,
a nekada i povećalo društvenih prilika jer su uvijek komentar
nekih aktualnih društvenih prilika koje od početka rada na tekstu
pa do premijere mogu eskalirati više nego pozornica može i
zamisliti, ali se mogu i ispuhati kao stari baloni. Stoga se prvi
susret s publikom uvijek iščekuje s posebnim uzbuđenjem.
Kako ste došli do nagrađivanog teksta Davora Špišića i
varaždinskog HNK?
Varaždinski HNK je ovu sezonu odlučio, rekla bih vrlo hrabro,
posvetiti isključivo hrvatskom dramskom stvaralaštvu, od već
nagrađenih tekstova pa do autorskih projekata, tako se na
repertoaru našao i Špišićev tekst. Kako sam već režirala Davorov,
također Držićem nagrađeni dramski tekst ‘Jug 2’ u osječkom
HNK prije petnaestak godina i upoznata sam s njegovim stilom koji
pred redatelja postavlja brojne scenske izazove , izgleda da sam
bila logičan izbor.
‘Nebo od gume’ kao i ‘Jug 2’ ima sličan dramski obrazac
– koji u gotovo filmskom ritmu prati sukob malog čovjeka s
društvenim autoritetima uz pojavu začudnih gotovo
znanstvenofantastičnih likova.
U obrazloženju nagrade Marin Držić za ovaj Špišićev tekst
žiri je spomenuo naizgled politički nekorektan humor. Kako vi
stojite s politički nekorektnim humorom?
Žalosno je da su nam u 21. stoljeću civilizacijske norme takve da
uopće moramo posezati za terminom političke korektnosti kao
institucije zaštite društvenih skupina i manjina od neprikladnog
načina javnog govora.
S druge strane svjedoci smo da živimo u vremenu dvostrukih
kriterija i dvostrukih standarda gdje se politička korektnost
nerijetko zloupotrebljava, a sve kako se neke stvari ne bi
nazvale pravim imenom. Što se tiče teksta ‘Nebo od gume’ ja
bih ga više okarakterizirala kao crnohumornu satiru koja brutalno
iskreno progovara o anomalijama današnjeg društva.
Koliko ste uopće intervenirali u Špišićev tekst?
Još prije početka proba u razgovoru s Davorom detektirali sam
mjesta u tekstu kojima je potrebna, da tako kažemo, ‘druga ruka’,
međutim bilo mi je bitno da Davor bude na prvim čitaćim probama i
da čujemo kako tekst zvuči u rukama ili, bolje reći, iz usta
glumaca. Neke su scene skraćene, neke nadopisane rukom samog
autora, a svakodnevno glumci tekst nadograđuju svojim
improvizacijama te zajednički propitujemo silnice komada
pokušavajući ostati što vjerniji izvornoj dramskoj strukturi.
Iako se ovdje radi o suvremenom tekstu koji je napisan prije
nekoliko godina i kojem je, dapače, izvorna inspiracija bio
istiniti događaja navodnog ukazanja Gospe u jednoj obrtničkoj
radionici u Osijeku, zastrašujuće je koliko je stvarnost koju
živimo brža u kreaciji novih apsurdnih momenata koje nam
vladajuće strukture i društvene institucije svakodnevno serviraju
putem medija i društvenih mreža.
Očekuje li nas u Varaždinu crnohumorna komedija u stilu
kultne ‘Maratonci trče počasni krug’?
Iako ne bježim od inspiracija ili uzora, a mislim da ni Davor
Špišić i ne skriva da mu je jedan od uzora Dušan
Kovačević, čuvam se bilo kakvih usporedbi, pogotovo kad
je riječ o tako kultnim naslovima kao što su ‘Maratonci trče
počasni krug’ koji su na neki način postali dio kolektivne
svijesti i jedinica za crni humor.
Imamo intrigantan i aktualan dramski predložak i odličnu glumačku
podjelu koju čine Ljubomir Kerekeš,
Sunčana Zelenika, Stojan
Matavulj, Ognjen Milovanović,
Zdenko Brlek, Hana Hegedušić,
Tomislav Krstanović,
Ivica Pucar, Gordana Slivka,
Mirjana Sinožić, Karlo Mrkša i
Beti Lučić – sve to smatram zalogom za dobru
predstavu.